Početak ožujka bio je u Turskoj, iz perspektive ljudskih prava, verbalno umjereno ružičast. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan predstavio je novi akcijski plan za ljudska prava kojim se namjerava poboljšati sudstvo, a kako je naglasio, nikome ne bi mogla biti uskraćena sloboda zbog njegovog mišljenja. Optimizam, ako ga je uopće i bilo, nije dugo trajao. Dva tjedna nakon predstavljanja plana, 19. ožujka, uhapšen je Öztürk Türkdogan, čelnik udruge za zaštitu ljudskih prava, odvjetnik koji je, eto divote, savjetovao ministarstvo pravosuđa u izradi spomenutog akcijskog plana. Türkdogan je uhapšen u sklopu novog udara na prokurdsku parlamentarnu opozicijsku Narodnu demokratsku stranku (HDP). Prilikom pretresa Türkdoganovog stana nije bio prisutan odvjetnik, a nije objavljeno ni zašto je uhapšen. Pretpostavlja se da ga vlasti terete za pomaganje teroristima, u ovom slučaju to bi vjerojatno bio kurdski PKK (Erdoğanove vlasti nastoje HDP prikazati kao političko krilo PKK-a, koji je u Turskoj proglašen za terorističku organizaciju) ili bilo što, a što ima veze s Kurdima i njihovim položajem u Turskoj.
Istoga dana kada je uhapšen Türkdogan uhapšeno je 35 lokalnih funkcionera i članova HDP-a, a sve je to posljedica pokušaja pravne zabrane djelovanja te stranke. Državni odvjetnik Bekir Şahin zatražio je dva dana ranije od Ustavnog suda da zabrani HDP navevši da djeluju kao – oružano krilo PKK-a. Ustavni sud je formalno neovisno tijelo, pravosuđe realno funkcionira kao poluga političkog progona Erdoğanovih protivnika. Hapšenja članova te prokurdske, i jedine manjinske stranke u parlamentu, nije ništa novo. Od 12. do 17. veljače uhapšeno je 718 članova HDP-a, svi u sklopu akcije koju vlasti nazivaju isključivo antiterorističkom, a manje-više svi ostali udarom na političke slobode i opoziciju. Da progon političkih čelnika legalnih kurdskih organizacija u Turskoj nije ništa novo potvrđuje slučaj Selahattina Demirtaşa. Od 2014. do 2018. bio je supredsjedatelj HDP-a, a od 2016. je u zatvoru, bez presude. Metoda borbe uključuje i poništavanje zastupničkih mandata.
Prošloga tjedna bez mandata je ostao Ömer Faruk Gergerlioğlu, kojem je Kasacijski sud potvrdio presudu od dvije i pol godine zatvora izrečene zbog "širenja terorističke propagande". Gergerlioğlu je bio Erdoğanov pristaša, no razočaran njegovom politikom priključio se HDP-u. Kažnjen je zato što je prije pet godina na društvenim mrežama objavio članak kojim poziva na mirovne pregovore s PKK-om, a u taj proces bi on uključio i zatvorenog vođu PKK-a Abdullaha Öcalana. Gergerlioğlu je odbio napustiti zgradu parlamenta, a nakon četiri dana privela ga je, ubrzo i pustila, policija, i to zbog organiziranja političkih demonstracija u zgradi parlamenta. Turske vlasti HDP eliminiraju i na lokalnoj razini.
Na lokalnim izborima 2019. u 65 gradova i općina pobijedili su kandidati te stranke, do danas ih je 48 maknuto s položaja i zamijenjeno ljudima u koje Ankara ima povjerenje. To, naravno, nije sve. Iz bogate košare kršenja ljudskih prava u Turskoj u Erdoğanovo vrijeme valja istaknuti i prošlotjedno povlačenje te zemlje iz Istanbulske konvencije. Navodno Turska može sva prava ženama osigurati i bez Istanbulske konvencije, dovoljni su njen ustav i zakoni, pa nema potrebe da im se nešto sa strane petlja u unutarnje stvari. Ne dopušta Turska i inače tek tako da joj se netko izvana petlja, pa je blago rečeno nesklona izvršavati presude Europskog suda za ljudska prava. Prigovaraju mnogi, kako zbog progona HDP-a, aktivista za ljudska prava, istupanja iz Istanbulske konvencije. Oni prigovaraju, Erdoğan na njihove prigovore odmahuje rukom.
