Brojne sportske novinarke nedavno su išetale s dodjele nogometnih nagrada u Škotskoj zbog šovinističkih šala jednog od voditelja. Domaćin dodjele nagrada u maju u Glasgowu bila je Udruga škotskih nogometnih pisaca (SFWA), koja se naknadno ispričala zbog postupaka Billa Copelanda, umirovljenog odvjetnika koji je čest govornik-zabavljač na večerama u sklopu dodjela nagrada.
Copeland je u svom komičarskom setu "starog kova" među ostalim počastio japanske nogometaše rasističkim terminima, narugao se homoseksualcima i sprdao sa ženama u sportu. Desilo se to na istom događaju na kojem je inicijativa Žene u novinarstvu Škotska (WiJS) promovirala kampanju kojom se poziva na veću raznolikost i kvalitetniji rad u sportskim redakcijama. Aktivistkinje su naglasile kako problemi najviše postoje u pisanom sportskom novinarstvu, dok su na televiziji žene prisutnije, iako uglavnom samo u prezenterskim ulogama, kao sportske voditeljice.
Istraživanje "Seksistički sram lijepe igre", koje su provele studentice sa Sveučilišta Strathclyde Hannah Nicol i Rowan Clark, pokazuje da su među 95 stalno zaposlenih sportskih novinara u redakcijama tiskanih medija u Škotskoj samo tri novinarke. Također se navodi da su sportski novinari bolje plaćeni od novinarki, čak i kad imaju manje iskustva (razlika u plaćama varira od pet do 21 posto u korist muškaraca), a kolegij iz sportskog novinarstva na škotskom sveučilištu tijekom trinaest godina izvođenja pohađalo je samo osam žena. Anketirane novinarke rekle su da su pretrpjele gnusno mizogino zlostavljanje, posebno kada je u pitanju praćenje nogometa, kako od strane kolega, tako i od navijača i sportaša. Istraživanje identificira "seksističko zlostavljanje, nejednakost u plaćama, mačo kulturu, sastanke i upravljačke strukture u kojima dominiraju muškarci, nedostatak fleksibilnosti i podrške, zakinutost za promociju, tokenizam" među nizom razloga kojima se žene odvraća od bavljenja sportskim novinarstvom, ili ih se pak natjera da vrlo brzo napuste profesiju.
Kampanju WiJS-a podržava i Eilidh Barbour, sportska voditeljica koja radi za BBC, Sky Sports i Amazon Prime. Barbour je bila među novinarkama koje su napustile dodjelu nagrada u znak protesta, a nakon samog događaja tvitala je da se "nikad nije osjećala tako nepoželjno u industriji u kojoj radi". Gabriella Bennett, jedna od inicijatorica kampanje, ispričala je kako su ona i svi za njenim stolom napustili dodjelu, ali većina članova publike ostala se smijati Copelandovim "šalama". U članku za Guardian Bennett je napisala kako su joj se i njeni muški kolege za stolom pridružili u odlasku, a neki su joj se i narednih dana javljali, pitali što i kako napraviti da se ovakve stvari više ne događaju. To je prepoznala kao važan pomak, nužno zrno solidarnosti.
Iako je važno pričati o Copelandu, podjednako je važno, i važnije, pisati o kulturi koja mu je omogućila da bude pozvan na pozornicu, piše Bennett. U njegovim se "šalama" zrcali istina društva u kojem živimo, društva koje na kritike i proteste žena još uvijek većinski odmahuje rukom u stilu: "Brate, al' ove ne znaju prihvatiti šalu!" Među onima koji se suprotstavljaju takvim praksama još uvijek je premalo muškaraca. A to je problem. Kako je francuski nogometaš Lilian Thuram kazao u jednom intervjuu: "Kada bi bijeli nogometaš napustio teren kad god bi se dogodio rasistički čin, stvar bi se vrlo brzo riješila. Ali problem je što uvijek mislimo da je samo žrtva ta koja bi trebala ustati."
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
