"Obično ovo ne pitam ljude, ali možete li molim vas podijeliti sa mnom što ste danas doručkovali?", upitao je ususret novoj godini na društvenim mrežama palestinski sportski novinar Abubaker Abed, kojeg smo u ovoj rubrici već spominjale. Ljudi su na njegov status odgovarali i opisivali svoje obroke, a Abed im je zahvalio. "Pitao sam vas to pitanje jer sam sretan što vidim da neki ljudi imaju normalan i sretan život. To mi odvlači pažnju. Znam da je svuda oko mene pustoš. Dakle, oduševljava me vidjeti kako bar neki ljudi uživaju u dobrom životu. Svakome od vas želim vječnu sreću", napisao je.

Na društvenim mrežama i u člancima mladi Abed često dijeli crtice iz svakodnevice, ne samo sportske izvještaje. Krajem lanjske godine napisao je oproštajno pismo svom omiljenom klubu iz djetinjstva, Chelseau, nakon što je taj klub objavio izjavu kojom daje podršku izraelskom režimu.

Abed je i ovog decembra pratio englesku Premier ligu kad i koliko je stigao, a osim što je upitao druge da mu podare bilo kakav prizor iz "normalnog" života, nastavio je na mrežama izvještavati o genocidu u Gazi iz dana u dan. Evidentirao je kako je po najnovijim podacima izraelski režim u Gazi ubio najmanje 201 novinara i novinarku, kao i najmanje 704 sportaša, među kojima je 94 djece. Svi su oni dio brojke od više od 45 tisuća palestinskih građana koje su ubile izraelski vojnici u Gazi od oktobra 2023. godine.

Iako u engleskoj ligi sada favorizira Liverpool, Abed se kritički osvrće na djelovanje poznatog egipatskog nogometaša i igrača Liverpoola Mohameda Salaha. Salah je najpoznatiji i najomiljeniji egipatski igrač u povijesti nogometa, a velike baze obožavatelja ima svugdje na Bliskom istoku. U prvim mjesecima genocida, Salah je o Gazi imao nekoliko mlakih objava na društvenim mrežama, u kojima je među ostalim konstatirao da su "svi životi sveti i moraju se zaštititi", a u posljednje vrijeme o genocidu potpuno šuti. "Salah ne spominje Gazu i nastavlja svoj život kao da se ništa ne događa u mjestu pored njegove domovine, što je krajnje degutantno i sramotno. Mora znati da ga gotovo svi u Gazi vole. Izdajnički je što ne mari za njih. To je toliko pogrešno", piše Abed.

A onda se vraća na "stare" teme, opisuje kako izgledaju zimski dani u Gazi, kako Izrael ne dopušta unos novih šatora i zimske odjeće u Gazu, kako neke humanitarne organizacije kradu osnovne potrepštine iz donacija da bi ih potom prodavale na crnom tržištu po prenapuhanim cijenama, pa za najobičniju kabanicu ljudi moraju iskeširati više od sto dolara.

Zabilježio je i posljednje trenutke još jedne bolnice u Gazi – svi medicinski radnici i radnice, kao i dio pacijenata bolnice Kamal Aduan nedavno su privedeni, a bolnica je potpuno spaljena. Kao i mnogih prije njega, ostaje fotografija ravnatelja bolnice Husama Abu Šafije u bijelom mantilu među ruševinama, a novinari iz Gaze koji se još drže s kamerama u rukama uz nju poručuju "nikad nećemo zaboraviti".

"Volio bih da mogu nastaviti pisati o nogometu. U svakom slučaju, traju bombardiranja diljem središnje Gaze, i pucnjava je intenzivna. Izraelski ratni zrakoplovi stalno lete nebom", stoji u jednom od recentnih Abedovih statusa. Godina je nova, a što se njega tiče, želja je u njoj samo jedna. Da genocid, koji još uvijek najopakije traje, u oku javnosti ne opadne u zastaru.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.