Bili ste na čelu VSNM-a Sisačko-moslavačke županije u mandatu koji upravo istječe: što ste uspjeli napraviti u četiri godine?
Mislim da smo ostvarili zadovoljavajuće rezultate. Nastojali smo svojim aktivnostima na okupu držati našu zajednicu, pa je tako organizirano više komemoracija i obilježavanja datuma koji su nam važni; ljudi su bili zadovoljni, pa zaključujemo da smo uspjeli u svom radu. Što se tiče drugih segmenata života srpske zajednice i njezine aktivnosti u našoj Županiji, prepustili smo to gradskim i općinskim manjinskim vijećima, jer ona najbolje poznaju stanje na terenu i kako što efikasnije ljudima u npr. Vrginmostu ili Dvoru riješiti brojne probleme i olakšati život.
Kako onda procjenjujete urađeno na lokalnim razinama?
Moram reći da jedan dio vijećnika jednostavno nije bio dovoljno koncentriran na povjerene dužnosti, pa je bilo dosta hoda u mjestu; s druge strane, neki su bili prilično aktivni, npr. vijećnici u Dvoru, pa i Glini. Petrinjski VSNM bio je u posebnoj poziciji, jer ga je u radu maksimalno kočila tamošnja vlast, a sisačko Vijeće, kojem je na čelu bila snalažljiva i u puno primjera probitačna Mirjana Olujić, bilo je aktivno i samostalno.
Kako ste surađivali s ostalim organizacijama i institucijama srpske zajednice u Hrvatskoj?
Odnosi sa SNV-om su bili odlični i pravo drugarski, jer smo dio iste mreže. Nije se nikad dogodilo da nismo odradili postavljeni zadatak uz svesrdnu pomoć SNV-a. To se posebno moglo uočiti za nedavne akcije ‘Banija je naša kuća’, kad su se socijalno ugroženim domaćinstvima dijelili paketi pomoći za koje je novac osigurao SNV. Bila je dobra suradnja i sa SPC-om, posebice s parohijama u Petrinji, Glini i Dvoru. Otkako je Prosvjeta dobila novo rukovodstvo, mislim da se popravilo stanje u svim njezinim pododborima, pa me uvijek razveseli neka tradicionalna manifestacija na kojoj se okupe pripadnici zajednice iz različitih krajeva. Dakle, i suradnja s našim SKD-om je bila dobra.
Neka su istraživanja pokazala da su članovi manjinskih vijeća u prosjeku stariji od pripadnika manjinske zajednice te da u njima uglavnom nema dovoljno žena: hoće li predstojeći izbori promijeniti nešto u tom smislu?
Bio sam izravno uključen u formiranje SNV-ove liste u Petrinji i mogu reći da sam zadovoljan: na njoj je mlađih i žena više nego prije, kao i na drugim listama. Kroz svoju 16-godišnju aktivnost u manjinskim vijećima uvijek sam bio za to da se mlađima daje prilika nauštrb starijih, pa je tako i s ovim izborima. Naravno, budućim vijećnicima i vijećnicama mi s iskustvom trebamo pomoći u radu i dobro ih usmjeriti, pogotovu na početku.
Zašto je važno da što više ljudi iziđe na manjinske izbore?
Uspjeh na manjinskim izborima ovisi ponajprije o pripremi tih izbora: moramo se stoga više angažirati oko naših građana u tumačenju svrsishodnosti manjinskih vijeća i aktivnostima koje se pokreću. Ako to ne učinimo na dobar način i ako ćemo čekati zadnji čas, odziv na izbore bit će slab. U ŽVSNM-u smo već podijeli izborna područja, pri čemu je mene dopalo ono u Petrinji: mislim da ću ondje odraditi najviše što budem mogao za gradsku i za županijsku vijećničku listu. Naravno, važni su i izbori za Europski parlament – i na njih treba da iziđe što više naših glasača.
Kako komentirate akcije u organizaciji Omladinske mreže Srba u Hrvatskoj, pridonose li i one uključivanju stanovništva u zajednicu?
Preko Jelene Nestorović i Omladinske mreže ovdje i u drugim krajevima organizirano je nekoliko radnih akcija u koje su se uključivali mladi na lokalnoj razini i oni iz drugih sredina koji su im se odlučili pridružiti. Tako je uređen prostor oko jedne stradale pravoslavne crkve, a slično je bilo u Mačkovu Selu; bio sam prilično ganut kad sam vidio koliko se ondje okupilo naroda.
