Karlovački dožupan Siniša Ljubojević, koji se na lanjskim parlamentarnim izborima kandidirao u manjinskoj izbornoj jedinici suprotno odluci Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i zbog toga iz nje bio izbačen, držao se u pozadini prilikom osnivanja Demokratskog saveza Srba ovog ponedjeljka u Novinarskom domu u Zagrebu. Tu novu stranku, čija kratica DSS upadljivo nalikuje onoj bivše stranke, Ljubojević je pokrenuo zajedno sa Srđanom Milakovićem, dogradonačelnikom Vukovara, još jednim otpadnikom iz SDSS-a koji je s njime pokušao ući u Sabor. Ljubojević i njegov zamjenik Jovica Radmanović osvojili su tada u XII. izbornoj jedinici 14,5 posto srpskih glasova, a Milaković i njegov zamjenik Nebojša Manojlović 16 posto, što je bilo premalo da ugroze kandidate SDSS-a Milorada Pupovca (76 posto), Milu Horvata (59 posto) i Mirka Raškovića (54 posto).
No njihov projekt očigledno nije bio jednokratan te su svoje pozicije u tijelima regionalne i lokalne samouprave na koje su bili izabrani kao članovi SDSS-a nastavili koristiti za preotimanje članstva svoje bivše stranke, u čemu imaju podršku HDZ-a, koji je nakon parlamentarnih izbora SDSS-u preoteo i izabranog saborskog zastupnika Raškovića. Da i dvojac Ljubojević-Milaković gaji prisne odnose s HDZ-om, i to najtvrđom desnicom u njemu, pokazao je susret Ljubojevića s HDZ-ovim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem u ožujku ove godine, dakle s čovjekom koji se u vrijeme rata fotografirao s ustaškom kapom i pisao o ustašama kao herojima i mučenicima te koji i dalje ima negativan stav prema antifašizmu, zbog čega je njegovo imenovanje izazvalo velik otpor u Hrvatskoj i svijetu. Njih dvojica u Ministarstvu kulture tada su razgovarala o suradnji u Karlovačkoj županiji i Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta, da bi koncem svibnja Ljubojeviću uspjelo da ga izaberu za predsjednika Prosvjete, inače srpske organizacije stasale u okviru partizanskog pokreta. Taj njegov uspjeh popraćen je s odobravanjem u notornoj ‘Bujici’ Velimira Bujanca i na HDZ-ovom portalu Direktno.hr koji negativno piše o politici SDSS-a, pa je sada pozdravio i osnivanje nove srpske stranke koja će se ‘odmaknuti od ideoloških rasprava u Hrvatskoj, poput one o antifašizmu’.
Iako su Ljubojević i Milaković glavni inicijatori osnivanja DSS-a, Ljubojević nije ni na jednoj stranačkoj poziciji, ali je zato za predsjednika DSS-a izabran njegov zamjenik s kandidacijske liste Jovica Radmanović, koji je ujedno i njegov zamjenik u Prosvjeti. Milaković je preuzeo funkciju zamjenika predsjednika stranke, dok je Manojlović, još jedan bivši SDSS-ovac, koji je bio Milakovićev zamjenik na kandidacijskoj listi, postao sekretar njihove nove stranke. Ostala stranačka tijela popunjena su mahom ljudima koji su došli iz SDSS-a, pa ta inicijativa po svemu ima obilježja stvaranja paralelne stranke.
Većina poruka odaslanih s osnivačke skupštine svodila se na optuživanje SDSS-a, stranke u kojoj su ti ljudi do jučer djelovali, za loš položaj Srba u Hrvatskoj, pa se tako SDSS krivi za sve ono što dosadašnje hrvatske vlade nisu ispunile, čak i za to što u pojedinim vladama nije bilo predstavnika Srba, kao da je to bio odabir SDSS-a, a ne recimo HDZ-a Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića. DSS u svojoj deklaraciji hrvatskoj desnici šalje poruke da joj neće biti smetnja, navodeći da predstavnici Srba ne trebaju ‘rješavati anomalije hrvatskog društva s kojima ni hrvatska vlada ne može izaći na kraj’, a posebno se apostrofira ovaj tjednik tvrdnjom da se ne može ‘novcem namijenjenim srpskoj zajednici spašavati neovisno novinarstvo kroz Novosti’.
DSS-ovim prvacima ne sviđa se, čini se, pisanje lista koji je razotkrio proustaška nagnuća njima prihvatljivog Hasanbegovića – očigledno im više odgovara novinarstvo ovisno o HDZ-u, u čijim lokalnim jedinicama šutljivo obnašaju svoje zamjeničke funkcije i za koji, izgleda, smatraju da će im pomoći da ostvare svoje ambicije. Te su ambicija preuzimanje svih srpskih institucija i organizacija, detaljno pobrojanih u stranačkoj deklaraciji, koje je u protekla dva desetljeća izgradio netko drugi, upravo oni predstavnici Srba iz njihove dojučerašnje stranke koje sada optužuju da ništa za Srbe nisu učinili. HDZ će, ako nakon Karamarkove smjene i dalje nastavi sa štetočinskom politikom razbijanja manjinskih stranaka, to napraviti za svoj račun, a Srbi u Hrvatskoj mogli bi time dobiti isto ono što su dobili Raškovićevim prestrojavanjem uz Karamarka – ništa.
