Često čujemo da živimo u brzom vremenu. Doista, stvari se brzo mijenjaju, pogotovo u Hrvatskoj: legneš u bratstvu i jedinstvu a probudiš se u bratoubilačkom ratu, zakunjaš kao pripadnik konstitutivnog naroda a oči otvoriš kao dio agresorske manjine… Evo, recimo, i primjer Ivane Šojat – bivša HOS-ovka i nagrađivana osječka književnica lanjskog je 15. studenoga gostovala u HTV-ovoj emisiji ‘Nedjeljom u dva’, pa izjavila kako je ‘nikada nije zanimalo nacionalno porijeklo ljudi s kojima se družila, prije svega mi je bila važna njihova osobnost, njihova čovječnost’.
Nije prošlo ni deset dana, kad eto ti opet Ivane Šojat kako u ekstremističkom Hrvatskom tjedniku otkriva da je ipak promijenila mišljenje! Izgleda da su joj odjednom postali zanimljivi i nečije porijeklo i nečija osobnost, pa tako u svojoj kolumni, a zapravo svojevrsnoj tjeralici, Miru Furlan, uglednu glumicu koja se početkom 1990-ih odselila u Beograd, optužuje da je svojim ‘migracijskim činom’, dok je Hrvatska živjela pod zračnim i općim uzbunama, ‘pružila potporu agresiji i time je umjetnički legitimirala kao opravdanu’. Za zločin selidbe u istom tekstu optužuje i Radu Šerbedžiju, koji ‘nije graknuo’ kad je u njegovim Vinkovcima gorila knjižnica.
Brzinu vremena u kojem živimo vidimo i u izjavi Ivane Šojat kad u ‘Nedjeljom u dva’ iskazuje razočaranje hrvatskom politikom: ‘Imam osjećaj da su u Hrvatskoj, na političkoj sceni, svi idealisti, svi ti nekako pjesnički raspoloženi, mislim da znate o kome sve govorim, vrlo brzo izgurani s političke scene. Hrvatske politika, zapravo, nema mjesta za te duševne ljude’, na što joj je rezignirani voditelj Aleksandar Stanković uzvratio da je politika, očito, takav posao u kojem moraš zatomiti idealizam. Šojat mu odgovara: ‘Zato ja neću u politiku.’ Ne znamo što se od tada promijenilo u razmišljanjima ugledne književnice, je li na nju utjecala brzina vremena ili pak susret s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović (koja ju je samo dva tjedna nakon gostovanja u Stankovićevoj emisiji odlikovala Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njezino promicanje u Republici Hrvatskoj i svijetu), ali smo 10. siječnja obaviješteni kako je ta dragovoljka i književnica HDZ-ov izborni adut za Osijek! Šojat je članica HDZ-a od devedesetih, a mogućnost kandidature, koja još nije službeno objavljena, kratko je prokomentirala: ‘Jednostavno, kad mi se ponudila takva mogućnost, dugo sam je razmatrala. Onda sam shvatila da u životu možemo neprestalno romoriti, kritizirati i stajati sa strane te gledati kako drugi rade stvari ili preuzeti stvari u svoje ruke. Nisam prva književnica ni kulturnjakinja koja čini takvo što. Dapače, mnogi puno veći od mene i puno prije mene uključili su se u taj život. Mislim da nisu požalili.’
Ne znamo što za Ivanu Šojat znači ‘dugo razmatranje’, ali je očito da krupne životne odluke donosi u trku, baš kao što mijenja temeljne životne stavove. Osoba koja je prije dva mjeseca izjavljivala da neće u politiku jer u njoj nema mjesta idealistima, ‘tim duševnim ljudima’, sada ulazi u politiku iako su ‘idealisti vrlo brzo izgurani s političke scene’. Ivana Šojat odlično će se uklopiti u hrvatsku političku scenu i nema sumnje da bi na osječkoj političkoj pozornici koju je izgradio Branimir Glavaš mogla imati puno uspjeha. Buduća političarka, koja javno iskazuje puno razumijevanje za razbijanje ćiriličnih ploča u Vukovaru, koja Oluju smatra isključivo ‘veličanstvenom pobjedom’ i koja vojnu paradu prilikom proslave Dana pobjede doživljava kao logičan slijed jer ‘ne možemo samo obilježavati dane kad su nas klali i tjerali’, koja studente zagrebačkoga Filozofskog fakulteta suprotstavljene sporazumu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom proziva kao pobunjenike koji se ne mire s gubitkom izbora, jamačno će dobiti svoje mjesto pod političkim suncem.
Uostalom, njezini se stavovi gotovo u dlaku poklapaju sa stavovima političarke koja joj je na junačke grudi zakačila orden, pogotovo kad je o BiH riječ. U kolumni u Hrvatskom tjedniku od 13. rujna 2016. izruguje se unutarnjem ustroju susjedne države, a posebno se nadahnuto osvrće na Aliju Izetbegovića i postojanje Bošnjaka uopće. Izetbegović je, kaže, 1990-ih bio naivan kad je zemlju htio ‘kroz unitarizam zadržati u bratstvu i jedinstvu’, a sve to ‘hineći kako su u njegovu orlovu gnijezdu svi jedno, kako osim Bošnjaka koji navodno jedini vole svoju zemlju, nema ni Srba ni Hrvata. Premda, pojam Bošnjak kroz optiku definicije nacije kao takve djeluje prilično sumnjivo, budući da je ovdje vjera jedina kohezijska sila’.
Zanimljivo je da hrvatska javnost stavove Ivane Šojat uopće ne doživljava kao desne, bez obzira na to što je primjerice u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ ovako govorila o svom odnosu prema Srbima: ‘Ja se time bavim, jer sam ja iskreno, priznajem, nemam razloga lagati i glumatati sad veliku humanost, ja sam imala problema, prvih nekoliko godina nakon rata jednostavno osjećati bilo što drugo osim mržnje prema Srbima.’ Shvativši valjda da postoji koji promil šanse da netko tu izjavu doživi kao skandaloznu, objasnila je i kako su se njezini osjećaji ‘promijenili’: ‘Onda sam zapravo uvidjela da priča uopće nije crno-bijela, da sam tupavo vjerovala da je svijet crno-bijeli, a nije, jer kako ćemo onda objasniti Srbe koji su bili u Hrvatskoj vojsci, koji su se borili na našoj strani…’
Ispada tako da Ivana Šojat ne mrzi samo one Srbe koji su bili u Hrvatskoj vojsci! Drugima ne oprašta, pa tako u istoj emisiji poziva bivšu drugaricu Draganu iz Dalja da joj se javi, iako joj se strašno zamjerila kad su u travnju 1991. gledale film za kojeg se Dragana rasplakala a Šojat je brižno propitkivala je li to zbog straha… a kad su sutradan u Dalju podignute barikade, mogla se samo iz svoje pozicije neupitne pravednice pitati je li uplakana drugarica već znala što će se dogoditi. Jasno, Šojat ne objašnjava čega se to u travnju 1991. mogla bojati Dragana iz Dalja i zašto je pobjegla da se više ne vrati. Njezini su stavovi ionako dio ideologije zacrtane još u Tuđmanovo vrijeme: osnovica im je mitologiziranje Domovinskog rata, koje ne poznaje nijanse. Upravo u to se, unatoč kontradiktornim istupima, savršeno uklapaju temeljni stavovi moguće HDZ-ove kandidatkinje na lokalnim izborima u Osijeku.
