Vrhovni sud nedavno je ukinuo prvostupanjsku presudu Branimiru Glavašu i ostalima u slučajevima ‘garaža’ i ‘selotejp’ i od zagrebačkog Županijskog suda zatražio novo suđenje za ratne zločine počinjene 1991. nad Srbima u Osijeku. Naime, prihvaćene su žalbe Glavaša i ostalih optuženika, prvostupanjska presuda ukinuta je u cijelosti, a predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Time je jasno da pravosudna farsa, koja ionako traje već 25 godina, ni izdaleka nije okončana, nego samo zadobiva nove oblike.
A tko zna kako bi se razvijala Glavaševa priča da se 2005. nije razišao s tadašnjim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom. Službena istina kaže da su se razišli oko regionalnih pitanja vezanih uz količinu novca koju je trebao dobiti istok Hrvatske, koji je Glavaš doživljavao kao privatni feud. Bilo je to vrijeme kada je EU od Hrvatske zahtijevala brojne ustupke, a jedan od bitnijih zahtjeva bio je progon ratnih zločinaca. E sad, je li Glavaš prije doznao da se spremaju ozbiljne istrage njegovih ratnih ‘nepodopština’, pa je inscenirao svađu kako bi se prikazao političkom žrtvom, ili ga se Sanader riješio kao glavnog svjedoka svoga navodno diskutabilnog uspona u HDZ-u, nije poznato.
Uglavnom, kratko nakon svađe u javnost je 2005. procurila informacija da se protiv Glavaša vodi istraga za ratni zločin iz 1991. godine. ‘Feral Tribune’ je 15. srpnja 2005. objavio priču Krunoslava Fehira, jednog od pripadnika Glavaševih pretorijanaca, koji su 1991. po ratnom Osijeku sijali strah, deložirali, premlaćivali i ubijali nepodobne građane. Deset dana kasnije PU osječko-baranjsku preuzima Vladimir Faber, koji ima odobrenje da ide do kraja. Faber pokazuje kako policija ima snage i mogućnosti istražiti ratne zločine, čak i u potpunom okruženju Glavaševih ljudi, ali samo kada joj politika za to da zeleno svjetlo, što dovoljno govori o navodnoj trodiobi vlasti u Hrvatskoj.
U listopadu 2005. Glavaš osniva udrugu HDSSB i kreće u politički rat za istok Slavonije. Još uvijek je saborski zastupnik kojeg štiti imunitet. Bivši stranački drugovi ukidaju mu ga 10. svibnja 2006. Mjesec dana kasnije počinje istražni postupak o njegovoj ulozi u ratnim zločinima u Osijeku. Potezi se mijenjaju kao na šahovskoj ploči. Sada je red na Glavašu, koji 21. lipnja 2006. transformira HDSSB iz udruge u političku stranku i postiže uspjehe na lokalnoj razini. Ipak, mnogi nisu vjerovali da će se Glavašu nešto dogoditi sve dok u listopadu 2006., godinu i pol nakon izbacivanja iz HDZ-a, nije završio u pritvoru. Bio je to treći pokušaj DORH-a da Glavaša stavi iza rešetaka, dok su dva prethodna propala.
Glavaš tada ispravno prosuđuje da ga od zatvora štiti dio hrvatskog društva koji njegovu ili bilo koju optužnicu za zločine hrvatske strane nikada neće prihvatiti. Za njih počinje predstavu: štrajka glađu, a njegovi ljudi u politici i medijima šire histeriju o ratnom junaku kojeg polako ubija zli Sanader i izdajnička vlast. Nakon 37 dana Glavaš nakratko pobjeđuje. Sud ukida pritvor, a prekida se i istraga. Ipak, istraga se uskoro nastavlja, a 2007. podižu se dvije nove optužnice. U Zagrebu ga se optužuje za slučaj ‘garaža’, a u Osijeku za slučaj ‘selotejp’. Sve skupa, na teret mu se stavlja više od deset ubojstava.
U travnju 2007. Glavaš je ponovno u pritvoru i to u Osijeku. Oprobani scenarij sa štrajkom glađu se ponavlja, a zbog pogoršanog zdravlja prebacuju ga u zagrebačku zatvorsku bolnicu. Konačno, 15. listopada 2007. Glavašu počinje suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu. Iako je bio u pritvoru i iako je bilo u toku suđenje za ratni zločin, kandidirao se na izborima i opet postao saborski zastupnik. Zbog saborskog imuniteta na slobodu je pušten 11. siječnja 2008. Više od godinu dana kasnije, 8. svibnja 2009., osuđen je za ratni zločin – dobio je deset godina zatvora. Tada kreće nova predstava. Na dan izricanja presude, 11. svibnja 2009., Glavaš umjesto u zatvor odlazi u BiH i sklanja se u Drinovce kraj Gruda, odakle šalje videoporuku u kojoj se obračunava sa Sanaderom i ismijava sud i policiju.
Vrhovni sud mu 2. lipnja 2010. smanjuje kaznu s deset na osam godina zatvora. Uglednicima iz Vrhovnog suda, očito sve odreda emotivcima, kazna od deset godina (manje od godinu dana po čovjeku) učinila se predugom, iako je javnost bila zgrožena saznanjem da se u garažama preko puta zgrade u kojoj su stolovali Glavaš i Vladimir Šeks potpuno nevine ljude moglo zvjerski mučiti i ubijati, te da se također potpuno nevine ljude, među kojima je bilo liječnika, pravnika, električara i građevinara, moglo odvoditi na obalu Drave i ubijati samo zato jer je tako odlučio zapovjednik života i smrti u Osijeku.
U međuvremenu, Glavaš iz malog hercegovačkog sela šalje političke poslanice, prima delegacije ‘domoljuba’ i prkosi vlastima u Hrvatskoj. Prošlo je više od godinu dana od bijega kada je sud BiH u jesen 2010. poslao Glavaša na izdržavanje kazne u toj zemlji. Glavaš pokreće tužbu pred Ustavnim sudom, čiju će odluku čekati više od četiri godine.
Stiže još jedna afera. Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin prijavljuje tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da se ljudi iz ‘Glavaševog kruga’ raspituju o predmetu. Afera eksplodira i u zatvoru završava osječki poduzetnik Drago Tadić, koji je zajedno sa saborskim zastupnikom HDSSB-a Ivanom Drmićem i drugima pokušao dodatno smekšati suce Vrhovnog suda.
Na kraju su se smekšali suci Ustavnog suda, poznati po emotivnosti kada su ratni zločini u pitanju. Zbog toga nije bilo puno iznenađenja kada je u siječnju 2015. objavljena njihova odluka o ukidanju pravomoćne osuđujuće presude Glavašu. On je pušten na slobodu, a slučaj je vraćen na odlučivanje Vrhovnom sudu, koji ga vraća u pritvor. Glavaš opet odgovara štrajkom glađu, koji prekida nakon 26 dana, kada je odlukom izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu pušten na slobodu.
Glavaševa je obrana neuspješno inzistirala na tome da se na novom suđenju odbace iskazi krunskog svjedoka Krunoslava Fehira koji je svjedočio u slučaju ‘garaža’. Fehir je rekao da je Glavaš došao u dvorište, nakon što je u njemu sipanjem akumulatorske kiseline u grlo mučen i ubijen civil Čedomir Vučković. Tada je u garaži bio i Đorđe Petković. Prema tvrdnjama Fehira i još dvojice svjedoka, koje je kao valjane prihvatio i sud, Glavaš je naredio da se ubije i svjedok Petković. Isto tako, u spisu ostaje i iskaz Gordane Getoš Magdić koja je svjedočila o ubojstvu Branka Lovrića iz osječkog PTT-a, koji je skončao vezanih ruku i s metkom u potiljku na obali Drave, kao i još nekolicina njegovih sugrađana.
Glavaš je u zatvoru proveo četiri i pol godine odsluživši oko 60 posto kazne. Iako je odluka Vrhovnog suda o vraćanju suđenja na početak donesena zbog proceduralnih pogrešaka, koje nemaju veze s kvalitetom iznesenih dokaza, treba imati u vidu da su mnogi svjedoci u međuvremenu umrli, a mnogi doživjeli prijetnje i neugodnosti, pa će ozbiljno razmisliti hoće li ponovno pred sud. Osim toga, obiteljima žrtava isplaćena je odšteta. Hoće li je sada netko zatražiti natrag, pa da farsa bude potpuna?
