Nakon tri godine Dragan Markovina odlazi s mjesta predsjednika Nove ljevice. Kako je objasnio za Novosti, njegova pozicija freelancera i javnog intelektualca više mu ne ostavlja dovoljno vremena da obavljanje te funkcije. Tko će ga naslijediti na čelu te partije, još uvijek nije odlučeno. U stranci ima dovoljno ljudi koji to mogu, kaže Markovina, od Rade Borić do drugih, tako da vjeruje da će raditi u istom smjeru, i to uz njegovu punu podršku.

- Prošle su upravo tri godine od kada smo osnovali stranku i za to vrijeme smo imali emotivnih, aktivistističkih, rezultatskih i radnih uspona i padova. Ono što sam za to vrijeme naučio jeste da vođenje stranke ne može biti usputan posao ili jedna od stvari koju čovjek radi uz sve druge aktivnosti. To posebno vrijedi za situaciju u kojoj ulazimo u izbornu godinu i u kojoj angažman predsjednika stranke mora biti maksimalan, što je nemoguće u situaciji u kojoj živim kao freelancer i neka vrsta javnog intelektualca.

Markovina dodaje i da je dugoročno neodrživo da netko tko komentira politiku, društvo i kulturu, poput njega, istovremeno bude u aktivnoj politici.

- Trenutačno imam kolumne na portalu Telegram i u sarajevskom Oslobođenju te televizijsku emisiju. Takva vrsta vremenske, emocionalne pa i profesionalne podijeljenosti mislim da nije korektna prema nikome. Stoga sam, kad sam krajem ljeta dobio od Oslobođenja ponudu da na televizijskom ‘O kanalu‘ pokrenem vlastitu emisiju u kojoj bi razgovarao s ljudima iz kulture, znanosti i s javne scene s čitavog jugoslavenskog prostora - ozbiljno razmislio o tome što je neki moj prirodni poziv i kako sebe vidim u budućnosti. I iskreno govoreći, zaključio sam da sam puno prije povjesničar, pisac, kolumnist i autor knjiga, nego profesionalni političar i eventualni saborski zastupnik. U momentu kad sam to zaključio, sve ovo što vama govorim sam prenio i ljudima u Novoj ljevici te smo se dogovorili da na izbore stranku vodi netko drugi. To naravno ne znači da neću biti politički angažiran i javno istupati s lijevim stavovima, niti da ću odbiti stati na listu ukoliko to bude potrebno, ali u ovim okolnostima naprosto ne mogu biti operativno i svakodnevno u tome – objašnjava Markovina razloge zbog kojih je dao ostavku.

Prema njegovim riječima, u protekle tri godine prošli su put od velike medijske pažnje do potpune ignorancije, kao i od sjajne zajedničke kampanje i odličnog rezultata u Zagrebu te kasnijeg i još uvijek aktivnog odličnog rada Lijevog bloka u Skupštini do neuspjeha da se uspostave kao nacionalno relevantna stranka. Na pitanje jesu li zakazali u izgradnji ozbiljne stranačke infrastrukture, odgovora da je stranka bila uspješnija na područjima poput Zagreba i Splita, gdje je postojala jezgra zainteresiranih ljudi.

- Ono što vidim kao posebno zabrinjavajuće, a to su pokazali posljednji izbori za Europski parlament i predsjednički, jeste da je iluzorno očekivati ravnopravnu utrku s velikim strankama, koje naprosto imaju neusporedivo veću količinu novca i infrastrukture. Apsolutno sam, npr. siguran da je naša zajednička lista s Možemo i Orahom na europskim izborima bila najkvalitetnija po sastavu ljudi, da smo jedini imali suvisao, moderan i drukčiji program te govorili o konkretnim stvarima poput prava na stanovanje, da smo odradili iznimno zahtjevnu kampanju, da bi na kraju dobili tek glasove ljudi koji su ionako bili naši izvorni simpatizeri i podržavatelji. Isto vrijedi i za rezultat Katarine Peović na ovim izborima. Kad bih znao odgovoriti na pitanje zbog čega se takve stvari ne primaju, ljevica bi vladala ovom zemljom – ističe Markovina.

Dojučerašnji čelnik Nove ljevice poziva na stvaranje zajedničke lijevo-zelene stranke ili jedinstvenog bloka koji bi nastupio na predstojećim parlamentarnim izborima.

- Ako sam u nešto potpuno siguran to je da smo svi mi na toj lijevoj i aktivističkoj sceni, ili lijevo-zelenoj, kako god hoćete, jednostavno na istom poslu i malo nas je. Netko tu promjenu u društvu vidi primarno kroz reanimiranje klasne svijesti kod radništva, netko kod stvaranja građanske svijesti o važnosti očuvanja javnih prostora i dobara, netko kod zaštite civilizacijskih vrijednosti antifašizma i ljudskih prava, netko u razvijanju klasne svijesti kod prekarnih radnika, ali se oko svih tih stvari slažemo i generalno nas je malo. Ne postoji ništa logičnije, nego da sve te naše male stranke od Nove ljevice, preko Možemo, Zagreb je naš, Oraha, pa do Radničke fronte i SRP-a, zajedno s ljudima koji su aktivni, ali nisu bili u strankama, naprave ili zajedničku stranku ili jedinstveni blok za nastup na izborima i generalno djelovanje. To jedino ima smisla i svatko će dati koliko može. O nekakvoj, pak, eventualnoj suradnji svih pristojnih ljudi, stranaka i pokreta protiv ekstremističke desnice koja je zapravo na vlasti bi također vrijedilo razmisliti, ali to ne može biti isključivo do nas. Tko god da umjesto mene dođe na čelo stranke, a u stranci ima dovoljno ljudi koji to mogu, od Rade Borić, pa dalje, vjerujem da će raditi u ovom smjeru, uz moju punu podršku – zaključuje Markovina.