Niz ideoloških zahtjeva, revizionizam i antisrpstvo koje provodi Domovinski pokret opasno su zakucali na nacionalnu razinu, u trenutku očekivanja izglasavanja povjerenja novoj vladi u kojoj su oni važni participanti. Budući saborski zastupnik te ekstremno desne stranke Igor Peternel izjavio je 4. maja na manifestaciji Trnjanski kresovi u povodu obilježavanja oslobođenja Zagreba da je zapravo 8. svibnja 1945. Zagreb okupiran. Time je promovirao otvoreni revizionizam i uputio uvredu zdravom razumu i građanima Zagreba u kojem je na vlasti Možemo! Sudarajući se s historijskim činjenicama, ovaj esdepeov otpadnik, karijerist, nekadašnji član Hrvatskog helsinškog odbora, a danas desničar, svoju proustašku izjavu prisnažio je navodom da pokušavaju ljude educirati o tome da oni (antifašisti, Grad Zagreb i drugi građani Zagreba, op. a.) "danas ovdje slave okupaciju, uzurpaciju domova i patnju ljudi što su uzrokovali upadom partizani, koji su držali ljude u teroru 45 godina". "Drže ih i danas djeca i unuci postkomunističke elite koji su jamac da se ovakvi događaji odvijaju", dodao je Peternel.
Bio je to signal da se na noge slavodobitno dignu desni dio medijske scene i organizacije poput Hrvatskog žrtvoslovnog društva (HŽD) kojemu je na čelu notorni Ante Beljo, predratni kanadski emigrant i član bivšeg Koordinacijskog odbora inicijative Krug za Trg, koja je prva prije petnaestak godina pokrenula inicijativu za preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu. Beljo je i bivši ravnatelj Hrvatske matice iseljenika u ime koje je 1990-ih podnio zahtjev da se određene zagrebačke ulice imenuju po osobama vezanim uz ustaški pokret, poput Ivana Oršanića i Franje Nevistića, što je zagrebačka skupština 27. lipnja 1995. i izglasala.
Na inicijativu Beljinog HŽD-a na dan oslobođenja Zagreba, dakle 8. svibnja, služena je u župnoj crkvi sv. Jeronima u Maksimiru prvi put misa zadušnica za "sve Zagrepčane koji su, ostavši u tom gradu, stradali kao žrtve komunističkih zločina 1945. godine". U najavi događaja na stranicama župne crkve napisano je da je "izabran upravo 8. svibanj jer su toga dana počele po zagrebačkim ulicama teći crvene rijeke krvi nedužnih naših sugrađana". Liturgijskim spomenom "po prvi put" pohvalila se na svojim stranicama i Zagrebačka nadbiskupija, ali i Ministarstvo hrvatskih branitelja čiji je državni tajnik Darko Nekić prisustvovao liturgiji. Baš sad "po prvi put", istovremeno s ulaskom DP-a u vladu.
Župa se na svojim stranicama, a i neki krajnje desni internetski mediji pozivaju na podatke Ministarstva hrvatskih branitelja po kojima je u mjesecima nakon ulaska partizana u Zagreb u svibnju 1945. u njemu ubijeno više od deset tisuća Zagrepčana i drugih Hrvata, ali takvog navoda na mrežnim stranicama ministarstva nema. Ono navodi da su u proteklih osam godina ekshumirane najmanje 2.064 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća, od kojih se, uvidom u podatke, tek dio odnosi na Zagreb.
Tvrtko Jakovina (Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL)
Redoviti profesor na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tvrtko Jakovina izjavio nam je da "za sve one koji su bili na strani ustaša i fašista Zagreb doista nije ništa drugo nego okupiran 8. svibnja 1945."
- Čudim se Crkvi da je dosad smogla snage održati misu za Antu Pavelića, a nije za deset tisuća ubijenih Zagrepčana, po njihovoj interpretaciji - kaže.
On pretpostavlja da su te brojke onakve kakve zastupaju povjesničari kojima je ta tema osobito mila i dodaje da ne misli o njima govoriti, samo mu je žao da dosad nisu pronađena sva ta grobišta.
- Je li bilo osvete? Pretpostavljam da jest, je li to bio slučaj u Kölnu, Varšavi ili bilo kojem drugom gradu? Jest. Na taj način, to mi je teško komentirati. Imali ste rat u kojem je na dnevnoj razini stradavalo 27 tisuća ljudi. Rat je trajao šest godina i bio je najkrvaviji u povijesti čovječanstva. U njemu je stradalo, procijenjeno je, 65 milijuna ljudi. Kod nas, na jugoslavenskom prostoru, stradale su stotine tisuća ljudi. O tome je li bilo stradalih, ubijenih, je li bilo osvete i nepravde, treba govoriti, ali ne treba to zaogrtati u priču o namjernoj osveti nad Hrvatima ili činjenicu da je prvi put služena misa - ističe Jakovina.
- Zagreb je u to vrijeme imao oko 250 tisuća stanovnika. Tvrdi se da je ubijeno deset tisuća ljudi, vjerojatno misle u prva tri mjeseca jer je nakon toga na snagu stupila opća amnestija. Gdje se to odvijalo i gdje su te masovne grobnice? Nije se to moglo odvijati ad hoc strijeljanjima na livadama, pomoću kojih mehanizama je došlo do likvidacija? Koliko ljudi treba biti angažirano da se ubije više od deset tisuća građana u nekoliko tjedana? Više toga u ovoj priči vrijeđa zdrav razum. I zašto ljudi o tome nisu progovarali? Jer amnestija je, podsjećam, stigla već u kolovozu 1945. - kaže naš sugovornik.
Član DP-a Stjepo Bartulica nagovijestio je da će, između ostalog, zatražiti osnivanje muzeja žrtava komunističkog režima kao nadomjestak za neizvršenu lustraciju, odnosno kao dio kulturne politike kakvom je vidi ta stranka. Jakovina podsjeća da Hrvatska trenutno nema ni stalni postav Hrvatskog povijesnog muzeja. Možemo, kako kaže, osnovati i dotični muzej žrtava komunizma, ali jasno je što je cilj takvog osnivanja i to na takav način. Jugoslavija, nastavlja Jakovina, nije bila jedna od istočnoeuropskih zemalja nego drugačija i taj kut će biti drugačiji jer je imala velik pokret otpora koji također nije odgovarajuće obilježen, pa "ćemo se u tom slučaju naći u velikim problemima s duboko podijeljenim društvom".
Rada Borić (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Da jačanje povijesnog revizionizma koincidira s usponom DP-a jasno je na svakom koraku. Rada Borić, predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova u Skupštini grada Zagreba i zastupnica Možemo! u novom sazivu Sabora, podsjeća da narativ o "okupaciji" Zagreba 1945. nije nepoznat u desničarskim krugovima, ali s dolaskom nove koalicije HDZ-a i DP-a na vlast dobiva "dopusnicu" za daljnju reviziju povijesti kao i za moguće nasilje, s kojim se nedavno ozbiljno suočio Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige Republike Hrvatske.
- Zahtjevima DP-a daje "ovjeru" HDZ, koji se ni sam svih ovih godina nije značajnije odricao naslijeđa ustaštva. Ne čudi ni Peternelov "kopernikanski obrat", kao bivšeg člana SDP-a i HHO-a koji se sada mora dokazati - kaže za Novosti Rada Borić.
Iako je antifašizam ugrađen u hrvatski Ustav, HDZ, tumači naša sugovornica, nije nikad propitivao takve odluke ni dok je u Zagrebu bio na vlasti, a spreman je prozivati oko poštivanja Ustava. Istovremeno je, domeće, prolazilo ispod radara obilježavanje sudjelovanja 50 tisuća Zagrepčana u NOB-u, kao i više od 20 tisuća žrtava, što je aktualna gradska vlast promijenila.
- Nikad nije bilo više ljudi na Trnjanskim kresovima, a reagirat ćemo uvijek kad našu antifašističku prošlost pokušaju negirati ili izbrisati iz memorije - ističe Borić.
Napominje da je zanimljivo da Bartulica, kao i desnica, nisu nikad iskazali barem žal za tisućama i tisućama ubijenih u ustaškim logorima, ni poginulima u borbi protiv fašizma i ustaškog režima.
- Bartulica, vjerujem i iz osobnih razloga, povijest vidi tek kroz prizmu svoje ideologije, zanemarujući pritom povijesne činjenice i povijesni kontekst. Zanimljivo je da ni on ni oni koji ga podržavaju nikad nisu predložili muzej žrtava fašističkog režima, ni muzej Holokausta, niti su ikada komemorirali žrtve fašističkog terora jer bi tada, dakako, jasno trebalo reći tko su bili počinitelji zločina. Najapsurdnije je da ne žele prihvatiti činjenicu da je Hrvatska pobijedila u Drugom svjetskom ratu i da ta pobjeda stoji i u temelju nove Europe - podvlači Rada Borić.
Domovinski pokret je do jučer bio HDZ, kaže profesor Jakovina i domeće da se otprije moralo razgovarati o određenim negativnim pojavama.
- Vlast koja se stvara nema drugog jasnog programa osim ideološkog jer je najvidljiviji njihovim biračima. Kakva je posljedica za društvo? Ovakva kakvu imamo zadnja tri desetljeća u kojima smo razmjerno permisivni prema nasljeđu NDH u različitim stupnjevima. Sada će se to ubrzati - smatra Jakovina.
Za kraj ističe da nema međunarodnog pritiska u vidu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta minulih godina ne bismo držali ni do toga.
