Sintetička pop glazba i šljokičasti kapci naspram ličkih kapa i tamburice samice. Narodne pjesme o slavnim podvizima ustanika Đoke Jovanića i Šeste ličke divizije, rame uz rame s melankoličnim stihovima upakiranim u elektro-plesnu formu. Između svega toga mnogo ljepljive šećerne vune i kokica. Našminkani i egzaltirani, svečani i suzdržani, mladi i stari, u istom danu i na istom mjestu, stajali su pokraj plamtećih Trnjanskih kresova u čast 77. godišnjice oslobođenja Zagreba od okupacije.
Sve te sadržaje priredila je Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ) kod Mosta slobode u subotu 7. maja, uz podršku Srpskog narodnog vijeća te Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Nakon 30 godina, iza Trnjanskih kresova kao pokrovitelj stao je Grad Zagreb predvođen Tomislavom Tomaševićem. On je ove godine na nasip došao prvi put kao gradonačelnik.
- Za vrijeme rata brojni građani Zagreba su zajedno s drugima sudjelovali u jedinicama NOB-a, na različite načine su radili subverzije i sakrivali ljude kojima je prijetila deportacija u sigurnu smrt. Odajemo počast za 30.000 građana koji su dali svoj život u partizanima i koji su bili žrtve ustaškog i fašističkog terora u gradu. Jedinice koje su oslobodile Zagreb, oslobodile su ga na krilima socijalne pravednosti, vjere u jednakost i internacionalizam. Sve te vrijednosti trebamo baštiniti njima u čast. Njima u čast palimo kresove na ovom mjestu. Njima u čast mi smo obavezni graditi društvo koje se temelji na klasnoj i rodnoj jednakosti, na miru, na solidarnosti i svim onim vrijednostima koji ljudima ovog grada omogućuju da budu jednaki. Sretan svima Dan oslobođenja Zagreba - poručio je gradonačelnik Tomašević. Predsjednik Gradske četvrti Trnje Goran Đulić podsjetio je da je Zagreb dao 89 narodnih heroja i oko 600 nositelja partizanske spomenice.
- To su ljudi na koje trebamo biti ponosni. Zagreb je bio i ostao nepokoreni grad, a 1975. godine proglašen je gradom herojem - kazao je Đulić.
Članovima zbora Domaćigosti ove je godine pripala čast da zapale plamen. Izbjeglice iz Irana, Manu i Titi, zajedno s voditeljicom zbora Jovanom Lukić, držeći po jednu baklju u plamenu, naložili su kresove. Jovana nam govori da je "potpuno zaljubljena u Trnjanske kresove". Kaže da je to "jedinstvena manifestacija, ne samo u regiji, nego i u cijelom svijetu". Nema mnogo vremena za druženje i uživanje na nasipu s obzirom da vodi dva zbora – Domaćigosti i Zborhor.
Palac gore za Šestu ličku – Dušan Dukić
Najviše ovacija na Savi pobrali su članovi zbora Ličko prelo. Ova mješovita pjevačka skupina izvodi tradicionalne arhaične ličke pjesme na basu uz ličku tamburicu samicu. Nasipom su se redom orile "Šesta lička najmilija", "Kad je bila borba kod Drvara" i "Pjesma narodnom heroju Đoki Jovanoviću". Specijalno na zahtjev publike izveli su dodatnu pjesmu. Odabrali su jednu o Nikoli Tesli. Među članovima Ličkog prela prepoznajemo Dušana Dukića kojeg smo upoznali na Trnjanskim kresovima 2019. Prvo je bio u crvenom svečanom odjelu, a kasnije se preobukao u ličku narodnu nošnju. Pitamo ga kako se osjeća.
- Znate kako se osjećam? Kao da sam se ponovo rodio. Sada kada je ponovo došlo vrijeme da se možemo slobodno ponašati – ja sam presretan. A još sam sretniji kad vidim koliko mladog svijeta ima oko mene - govori Dušan pa još malo pričamo kako nam je bilo dosadno i depresivno u pandemiji. Hvali nam se da nije imao Covid-19 i da je cijepljen tri puta. Saznajemo da u Zagrebu živi 54 godine i da je do 1991. bio rukovoditelj radne jedinice Hidroelektre. Tad je kao komunist srpske nacionalnosti dobio otkaz. Danas je predsjednik sekcije Šeste ličke divizije pri antifašistima u Hatzovoj. Skrećemo načas s teme zbog koje smo se našli jer smo, kako to obično biva, shvatili da imamo iste znance. Dušan je rodom iz Deringaja kraj Gračaca, tamo ima kuću, sestru i brata. Prva kuća do njega je ona porodice Miljuš, naših sugovornika na temu afere Vjetroelektrane. "Kako je svijet mali", poentira Dušan.
Ovo je bio prvi nastup Ličkog prela na Kresovima. Sami su se javili MAZ-u sa željom da zapjevaju. Imaju člana koji je ranjen u borbi za Drvar 1944. kao pripadnik Šeste ličke, otkriva nam Dušan. Nažalost, nije mogao doći ove godine. Riječ je o borcu Šimi Mudrovčiću koji je prije tri godine dao intervju za Novosti.
Uslijedila je 11. Antifa night u Močvari u nešto drugačijem žanrovskom ruhu. Organizatorice i organizatori su ove godine osmislili koncertni dio i pogodili u metu. Isprva su, prema riječima 22-godišnjeg Marjana Klišanina, htjeli pomiješati punk i elektro izvođače, ali to im nije pošlo za rukom. Hrabro su se opredijelili za sintesajzere, ritam mašine i DJ pult. Kako kaže naš sugovornik, potrebno je ukazati da se antifašizam kroz muziku pojavljuje i u drugim žanrovima. Također žele privući mlađu publiku koja ima različite afinitete. U sjeni neona do jutra se cupkalo uz bendove Cura i dečko, Revirgin, Neon Lies i DJ set Schlag, dok su specijalni gosti bili članovi benda Lepša Brena iz Novog Sada.
Bio je to pravi antifašistički kirbaj prigodan za sve generacije i ukuse. Osim muzičkog dijela, održane su Yoga radionica, Vogue – radionica plesa, Drum’n’bijes radionica bubnjanja, fAKTIV-ova radionica "Sjedila sam na nasipu, šila sam", Eko kviz, Književni kružok: Pjesma narodu!, radionica Biciklopopravljaone Zelene akcije, kao i virtualna izložba UABA Šibenik. Moglo se pazariti štošta na štandovima MAZ-a, Zagreb pridea i na štandu Ekoslavije.
Iz MAZ-a navode da su se konačno stvorili uvjeti za otvorenu institucionalnu podršku gradskih vlasti. Pored toga, smatraju da bi Dan oslobođenja Zagreb, 8. maj, ponovo trebao biti Dan grada. Ideja da ovaj datum postane crveno slovo na zagrebačkom kalendaru, sasvim sigurno je na dobrom putu.
