Nakon umirovljenja Ozrena Matijaševića, za predsjednika Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS), koja danas broji 56.442 člana, izabran je Miroslav Hrašćanec iz Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju. Matijašević je bio jedan od osnivača Hrvatske udruge sindikata (HUS) početkom 1990-ih, a poslije i njezin predsjednik kada se ta udruga 2006. spojila s Udrugom radničkih sindikata i dobila kraticu HURS.

Matijaševića, nekadašnjeg škverskog radnika u Brodosplitu, 1990-ih se povezivalo s desnicom, kao onoga koji, kad govori o ratu u Hrvatskoj, redovito upotrebljava izraz ‘srbočetnici’. U vrijeme Račanove vlasti dovodilo ga se u blisku vezu s Ivom Sanaderom, pa se pisalo da mu je za njegove vlasti dodijeljen Vladin stan u središtu Zagreba. Nakon umirovljenja Matijašević je najavio da će vratiti ključeve stana koji je, kako se pokazalo, na korištenje dobio od vlastitog sindikata.

Pa ipak, uz Matijaševića se vežu i važne sindikalne akcije: već davni prosvjedi u Tvornici duhana Zagreb, Luci Rijeka ili brodogradilištima, do prikupljanja potpisa za peticiju protiv izmjena Zakona o radu 2010., kad su središnjice prikupile više od 720 tisuća potpisa i stopirale promjene. Matijašević je nedavno prilično rezignirano izjavio kako je spoznao da radnicima manjka solidarnosti, jednako kao i cijelom društvu. No ni taj radnički tribun, koji je nosio nadimak Splitski Walesa, nije uspio ujediniti radništvo.

Tomislav Kiš, tajnik Novog sindikata koji je dio HURS-a, ocjenjuje Matijaševićev rad u rasponu od trojke do četvorke.

- On je ukazivao na srž radničkih problema, bio je jedan od inicijatora referenduma iz 2010., što je bilo dobro, ali njemu i drugima zamjeram to što prikupljenih stotine tisuća glasova nikad nije valorizirano. Sindikati su tada propustili meč loptu – izići na referendum, pa čak i rušiti vladu Jadranke Kosor. Već smo vidjeli da kad Vlada padne, nitko ne pogiba - kaže Kiš.

O tome koliko je HURS nakon Matijaševićeva mandata ostao važan faktor na sindikalnoj sceni, Kiš kaže da mu je kao članu te središnjice teško biti objektivan.

- Značajan je samim time što je reprezentativan. Da smo najjači, nismo. Da smo nešto super u smislu mogućnosti rješavanja problema, nismo. Ali držimo se zajedno s ostalima, jer ovo što sam rekao vrijedi i za druge - ističe Kiš.

On smatra da je svačije ideološko opredjeljenje njegova osobna stvar sve dok se ne odražava na sindikalni rad.

- Ideološke stranputice nisam previše vidio u radu Ozrena Matijaševića - podvlači Kiš.

Ide li i hrvatsko radništvo zajedno s Matijaševićem u mirovinu? Naš prethodni sugovornik očekuje od novog predsjednika da u startu pokuša organizacijski konsolidirati tu sindikalnu organizaciju i uvesti više reda u unutrašnji ustroj. Vedran Dragičević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata, smatra pak da se novi predsjednik više mora koncentrirati na edukaciju mladih oko sindikalnog pokreta i na prava radnika, a manje se baviti politikom, što mu je smetalo za vrijeme Matijaševićeva mandata.

- Dugo ga poznajem, radili smo zajedno u brodogradilištu. Premda smo mogli pronaći zajednički jezik kad su u pitanju neke sindikalne akcije, smetalo mi je politikantstvo kojemu je bio povremeno sklon. Recimo da sam ja socijaldemokrat, a on više demokršćanin, pa se i nismo mogli uvijek politički složiti - kaže Dragičević.

Kao glavne propuste sindikalnog pokreta u cjelini, pa tako i Matijaševića, on vidi premlak pristup problemima radništva.

- Borba za prava radnika predviđa da ih se izvede na ulice, predviđa razvijanje štrajkova i demonstracije, ali taj dio nije zaživio. Na tome se slabo radilo i to treba ispraviti - zaključuje Dragičević.