Zelena akcija proteklog je tjedna predstavila analizu pritisaka na djelovanje organizacija za zaštitu okoliša, prvu takve vrste provedenu u Hrvatskoj. Pored primjera verbalnih zastrašivanja, fizičkih napada i tužbi, ona obuhvaća i prikrivene oblike represije poput ograničavanja kolektivnog djelovanja, smanjenja financiranja i ignoriranja prijedloga za poboljšanje sustava. Analiza, koju potpisuje sociolog sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Kruno Kardov, donosi različite primjere takvih sabotaža s kojima su se u svom radu susreli aktivisti i aktivistkinje brojnih okolišnih udruga i inicijativa, od nacionalnog Zelenog odreda, preko pulske Inicijative za Lungomare, do Stop Phaten Plastic Recyclinga iz Vrginmosta. Tim povodom razgovarali smo s Dorom Sivkom, predsjednicom Zelene akcije i jednom od urednica publikacije.
U državama Europske unije, ali i šire, na mirne proteste i druge akcije s ciljem zaštite okoliša sve se češće odgovara represijom. Štoviše, u posljednjem izvještaju Europola ekološke aktiviste čak se promatra kao ekstremiste. Kakvo je stanje kod nas? Što pokazuje najnovija analiza u izdanju Zelene akcije, tko je ovdje češće u ulozi ugnjetavača, država ili privatnici željni brze zarade?
I jedni i drugi, ali sve ovisi od situacije do situacije. Analiza koju spominjete izuzetno nam je značajna jer je prva takve vrste napravljena u Hrvatskoj i pritom joj je fokus na zagovaračkim, aktivističkim organizacijama civilnog društva koje djeluju u sektoru zaštite okoliša. Svima nama koji smo aktivni u tom području, a i široj javnosti, analiza je dokazala kako je opresija u tom segmentu vrlo multidimenzionalan fenomen i da je u praksi provode i državni i privatni akteri, odnosno često u sprezi jedni s drugima.
Doslovno se pokazalo da privatnici mogu angažirati državne institucije kako bi ostvarili svoje partikularne interese. Jedan od najboljih primjera kako to izgleda u praksi je djelovanje državnih inspekcija. Udruge, naime, inspekcijama mogu prijaviti privatnici ili država, pa one znaju navaliti na angažiranije organizacije civilnog društva. Dosta nas aktivistkinja i aktivista već smo svjedočili da nam baš u periodu kada provodimo određene uspješne javne kampanje, odnosno u trenutku kada su u pitanje dovedeni određeni zahvati u okolišu ili nečiji ekonomski interesi, na vrata zakucaju državni inspektori.
Inspektori u Suncokretu
To se relativno nedavno desilo udruzi Suncokret iz Vrginmosta, čija je predsjednica Maja Turniški angažirana u inicijativi Stop Phaten Plastic, a koja se u tom mjestu bori za zatvaranje tvornice za obradu plastike.
Tako je, inspektori su im došli istog trena i izmjerili sve što su mogli – od onečišćenja zraka unutar njihovog ureda, kao da to nema veze s tvornicom koja se nalazila nekoliko metara dalje, do toga kakve su radne cipele imali ljudi angažirani u Suncokretu. To je očiti oblik zastrašivanja. Inače su privatnici skloniji posezanju za jasnijim oblicima represije kao što su prijetnje i SLAPP tužbe (neutemeljene tužbe usmjerene na ušutkivanje kritičkih glasova u društvu, op. a.), a država i njena tijela prikrivenijim, ali sustavnijim oblicima poput uskraćivanja financiranja i zatvaranja procesa sudjelovanja javnosti u donošenju bitnih odluka.
Dosta nas aktivistkinja i aktivista već smo svjedočili da nam baš u periodu kada provodimo određene uspješne javne kampanje, odnosno u trenutku kada su u pitanje dovedeni određeni zahvati u okolišu ili nečiji ekonomski interesi, na vrata zakucaju državni inspektori
Istodobno državni aparat uporno prebacuje "vlastite" poslove, kao što su na primjer različite socijalne usluge i zaštita okoliša, na organizacije civilnog društva. Na koje sve načine državne i lokalne institucije ograničavaju procese sudjelovanja javnosti?
Država naizgled poštuje vlastite propise, ali zapravo ne poštuje zakonske obveze. Na primjer, određeno ministarstvo u povodu izmjena zakona ili donošenja nekih drugih akata otvori proces javne rasprave, ali ga često raspiše u periodu ljetnih odmora, uoči božićnih praznika i drugih državnih blagdana. Tako se drastično smanjuje mogućnost da itko iznese kvalitetan, konkretan komentar na predložene mjere. Također, takvi procesi se često raspisuju na rok koji je kraći od zakonom propisanih 30 dana.
Iz naše analize se da vidjeti kako je od 2019. godine naovamo oko 90 posto procesa savjetovanja s javnošću bilo otvoreno na manje od 19 dana, a ponekad znaju trajati svega par dana. Na kraju ispada da se sve to radi samo kako bi se zadovoljila forma. Ustanovili smo i da državna i lokalna tijela sve češće u takvim procesima umjesto konkretnog odgovora koriste sintagmu "primljeno na znanje", i to čak u 35 posto slučajeva u zadnjih sedam godina. A to doslovno ništa ne znači, ni da je komentar prihvaćen, ni da nije, što je za nas jako frustrirajuće.
Osim zatvaranja procesa suodlučivanja, svjedočimo i rezanju financijskih sredstava od 2016. godine, odnosno vlade Karamarko-Orešković-Petrov, od čega se mnoge udruge još nisu oporavile. U međuvremenu nije donesena ni nova Strategija za razvoj civilnog društva. Kako se Zelena akcije uopće snalazi u takvim uvjetima, do koje mjere vam to utječe na rad?
Riječ je o jednom od prikrivenih oblika represije koji poprilično utječe na naš rad. Trenutno izdvajanje za okolišni sektor na razini cijele Hrvatske iznosi od 0,5 do jedan posto javnih sredstava koja su namijenjena cijelom civilnom društvu, što je mizerno. Natječaji za financiranje se ili ne raspisuju ili se odgađaju, a kada se raspišu, sredstva se sve češće preusmjeravaju sa zagovaračkih, odnosno aktivističkih djelovanja koja podrazumijevaju i nadzor tijela vlasti, na servisne, edukativne i volonterske aktivnosti.
Ne kažem da to nisu važni segmenti djelovanja udruga, ali je činjenica da su daleko manje prijeteći. Zbog takve situacije zagovaračke organizacije počinju preusmjeravati svoj rad kako bi preživjele, a to za posljedicu ima ozbiljno gušenje aktivističkog potencijala. I Zelena akcija je u sličnoj situaciji, ali uvijek pazimo da sve aktivnosti koje prijavljujemo na natječaje ostanu u okvirima našeg strateškog plana. Naprosto ne želimo prijavljivati aktivnosti kojima se inače ne bavimo. Sve o čemu govorim je izvedivo, ali nije jednostavno.
Borba za klimatsku pravdu oduvijek ide ruku pod ruku s borbom protiv militarizacije. EU je nametnuo sankcije Rusiji pod obrazloženjem da ne želi sudjelovati u financiranju ruskog ratnog stroja i pritom se okrenula uvozu plina dominantno iz SAD-a, kao da se ne radi o jednom od glavnih saveznika Izraela
Ranije spomenuti privatni poduzetnici skloniji su, kao što ste rekli, radikalnijim metodama. Ne prežu ni od fizičkog nasilja, sabotaža i uništavanja imovine udruga. U analizi je zabilježen i slučaj pokušaja preuzimanja organizacije od strane privatnih aktera čiji su ekonomski interesi dovedeni u pitanje djelovanjem jedne udruge. O čemu se točno radi?
Radi se o iskustvu udruge BIOM. Njeni aktivisti su bili podigli tužbe vezano za studije utjecaja na okoliš za projekt vjetroparka Krš-Pađene, u međuvremenu izgrađenom na području općine Ervenik, i baš u tom periodu, a netom prije skupštine BIOM-a, u organizaciju su im se počeli učlanjivati nepoznati ljudi. Na kraju su ih provjerili i shvatili da se radi o osobama blisko povezanima s investitorom spornog projekta.
U tom momentu u statutu BIOM-a nisu postojale odredbe koje su ih mogle zaštititi od takvih situacija, ali su na kraju uspjeli nadglasati pridošlice. Radi se o zastrašujućem napadu, a inače su takvi slučajevi na globalnoj razini prisutniji u organizacijama koje se bore protiv korupcije ili za zaštitu ljudskih prava. U slučaju da preuzimanje urodi plodom, novo vodstvo vrlo brzo promijeni smjer djelovanja i postane blisko vladajućim strukturama. To što se desilo BIOM-u je prvi takav pokušaj u kontekstu djelovanja organizacija za zaštitu okoliša u Hrvatskoj i, na svu sreću, na kraju nije uspio.
Fosilna goriva i ratovi
Fizičkom nasilju svjedočili smo pak pri lanjskom pokušaju ekoloških aktivista da blokiraju privezivanje LNG tankera na terminal u Omišlju na Krku. Zelena akcija prosvjedovala je zbog proširenja istog terminala, pri čemu nije izrađena ni nova studija o utjecaju na okoliš. Koliko je aktualna globalna politička situacija, obilježena ratovima i genocidom u Gazi, označila korak unazad u smislu borbe za klimatsku pravdu i protiv po okoliš štetnih energenata kakav je plin?
Borba za klimatsku pravdu oduvijek ide ruku pod ruku s borbom protiv militarizacije, vojne industrije i ratova kao takvih. Istodobno su ratovi i fosilna goriva apsolutno združeni. U aktualnoj situaciji je Europska unija nametnula sankcije Rusiji pod obrazloženjem da ne želi sudjelovati u financiranju ruskog ratnog stroja i pritom se okrenula uvozu plina dominantno iz SAD-a, kao da se ne radi o jednom od glavnih saveznika Izraela. Ali to se trenutno ne propitkuje.
(Foto: Sandro Lendler)
A zapadna prodaja i slanje fosilnih goriva Izraelu doslovno se mogu protumačiti kao sudioništvo u genocidu u Gazi. Zato u zadnjih godinu dana sve više jača poziv brojnih inicijativa u Europi i Palestini za embargo na izvoz energije Izraelu, jer će ona neminovno biti korištena za daljnje napade na Gazu, Zapadnu obalu, Libanon... Inače, u kojoj god državi postoje veliki plinski projekti, postoji i njihova veza s poticanjem ratova. Na primjer, u Mozambiku, iz kojeg i Hrvatska i EU također trenutno uvoze plin, lokalna plinska industrija sustavno raspiruje građanski rat, zbog kojeg se već raselilo milijun ljudi. U momentu dok se odmiče od ruskog plina, EU ulaže značajna sredstva i u izgradnju, odnosno proširenje plinskih terminala kako bi diverzificirala svoju opskrbu, a sve to predstavlja velik korak unazad u borbi protiv klimatskih promjena. Usto klimatske promjene katastrofalno pogoršavaju i spomenuti ratovi.
Tako je u samo prva dva mjeseca izraelske invazije na Gazu ispušteno oko 280 tona ugljikovog dioksida u atmosferu, a procjena je da bi ugljični otisak obnove Gaze bio istovjetan ispuštanju emisija 135 zemalja. Osim humanitarnih kriza, ratna razaranja, dakle, direktno utječu na okoliš i njegovu sposobnost da se obnovi. U tom smislu nam proširenje LNG terminala, a koje je u potpunosti financirano EU-sredstvima, ne može donijeti ništa dobrog, jer metan ima učinak zagrijavanja čak 86 puta jači za klimu od ugljikovog dioksida. A iz aktivističke pozicije je jako teško ići protiv projekata koji imaju takvu razinu političke podrške.
Ipak, nije sve tako crno. U suradnji s lokalnim udrugama i inicijativama Zelena akcija je samo ove godine doprinijela dvjema velikim pobjedama – obustavi izgradnje male hidroelektrane na rijeci Uni i zabrani rada tvornice za obradu plastike u Vrginmostu. Zbog Une ste Zadarskoj županiji nedavno uputili inicijativu za izmjenu lokalnog prostornog plana tako da njime više ne bude omogućena gradnja štetnih projekata u području ekološke mreže Natura 2000. Jeste li dobili povratni odgovor? Ima li nade da će se to uistinu desiti?
Trenutno nema reakcija i još uvijek nismo dobili povratnu informaciju. S obzirom na način kojim je zaustavljena izgradnja male hidroelektrane u ličkom selu Donja Suvaja, nadamo se da bi ipak moglo biti pozitivnih promjena. To je, naime, bio očiti primjer do koje mjere jedan takav projekt može biti štetan za okoliš i bioraznolikost, ali i kolika je snaga same lokalne zajednice koja je spremna boriti se protiv netransparentnih zahvata. Radi se o pokaznom primjeru na koju razinu otpora mogu naići svi oni koji se u budućnosti odluče na realizaciju sličnih štetnih projekata.
