Prije 36 godina, u septembru 1985, dvojica enigmata: autor ovog teksta i današnji glavni urednik zagrebačke ‘Kvizorame’ (a onda urednik zagrebačkog ‘Kviza’) Boris Nazansky (sa suprugom Sarom), zaputili su se onodobnim ‘fićom’ iz Belog Manastira u Valjevo, na XVII. Susrete zagonetača Jugoslavije, ali po neobičnoj i zanimljivoj maršruti, sa ciljem da posjete neka mjesta koja su enigmatima zanimljiva zbog svog kratkog imena i koja se zbog toga često pojavljuju u križaljkama.
O tom putovanju objavljena su i dva članka pod naslovom ‘Zagonetački turizam’ u tadašnjoj ‘Kvizovoj’ rubrici ‘Enigmatski globus’ i to u 360. i 365. broju. U tim člancima grad troslovnog imena Šid samo je spomenut kao međudestinacija, a detaljnije su opisana opštinska sjedišta u Srbiji Ub i Ljig, rijeka Ub, selo Ba, koje ima najneobičnije dvoslovno ime na području bivše Jugoslavije, i na kraju selo Rti u Dragačevu, koje se dosad pojavilo nebrojeno mnogo puta i u ukrštenicama i u križaljkama.
U avgustu ove godine, sličnom maršrutom, ali bez mjesta Rti, zaputilo se četvero članova iz Hrvatske Enigmatskog kluba ‘Kikinda’, putujući u Čačak na XVI. Susrete enigmata Srbije (SES): opet pisac ovog teksta iz Belog Manastira te profesionalni fotograf i povremeni rješavač Ante Popić iz Vinkovaca i umirovljeni policijski službenik, aktivni zagonetač Ilija Ozdanovac iz Privlake kod Vinkovaca. Opet je cilj bio posjet mjestima dvoslovnih, troslovnih i četveroslovnih imena te slikanje – ako je to moguće – pored tabli sa tim imenima ili makar samih tabli.
Nakon prelaska rijeke Save preko Drenovca do Šapca. Prvo zadržavanje bilo je na ulasku u selo Orid iza Šapca, koje se također pojavljuje u križaljkama, a bilježi ga i ‘Enigmatski rječnik 4’ Radoša Pušonjića (Bjelovar, 1976). Potom je put nastavljen preko Zvezda i Debrca prema Ubu, najpoznatijem po tome što je rodno mjesto nekad čuvenih fudbalera Dragana Džajića i Dušana Duleta Savića, a onda preko Lajkovca do Ljiga.
Desetak kilometara južno od Ljiga trebalo je skrenuti desno sa magistralnog puta te u mjestu Kadina Luka opet skrenuti desno prema Bau, kao što i pokazuje plavi putokaz sa natpisom ‘Selo Ba’. A tada počinje prava avantura. Selo Ba nalazi se ispod planine Suvobora, a u samom selu postoji postrojenje za meljavu kamena. Zato smo usput, na uskoj cesti, susreli bar dvadeset velikih kamiona krcatih kamenom. Dođosmo već i do sela, a table sa imenom Ba nema, kao što je nije bilo ni prije 36 godina. U samom selu raspitasmo se možemo li nastaviti put prema Čačku bez vraćanja prema Kadinoj Luci. Možemo, rekoše nam. Put je malo asfaltiran, malo posut ‘rizlom’ (ma šta to bilo!), samo ne treba skretati na sporedne putove, i ako tako postupimo, doći ćemo kud smo se zaputili.
U početku je put još bio podnošljiv, a onda se pretvorio u uski, krivudavi i strmi šumski put, kojega ni makadamom ne možemo nazvati, po kojem smo milili ‘pet na sat’, često kroz baruštine zaostale od posljednje kiše, na kojemu nije bilo ni vozila, ni ljudi, ni usputnih kuća, a bogme ni bilo kakve signalizacije. Sreća da naš vozač Ante ima avanturističkog duha (‘ovdje je vuk domaća životinja, a lisica poštu nosi’) i da je bio oduševljen stvarno lijepim predjelima kroz koje smo prolazili, inače bi vođa puta s pravom doživio salve kritika ‘kud nas to odvede’.
Poslije podužeg truckanja i znojenja na mjestima odakle smo u doline gledali skoro iz ptičje perspektive i kad smo već mislili da smo selo Ba odavno napustili, naš vozač uzviknu: ‘Evo table!’ I stvarno, iza nas je bila tabla sa imenom ‘Ba’, sva izbušena mecima (?) kao da je na strelištu. Odmah stadosmo i iskobeljasmo se iz automobila te se islikasmo sa tablom do mile volje. Dalje smo već nastavili put pjevajući jer smo pronašli ono što smo tražili. Zaustavismo se u prvom selu na koje smo naišli sa imenom Teočin i stadosmo da se malo odmorimo i u ‘samostalnoj ugostiteljsko-trgovačkoj radnji’ (kratica SUTR!) pod imenom ‘Paun’ malo okrijepimo nakon uzbudljivog puta. Potom nastavismo do Čačka, gdje se sretosmo sa pedesetak enigmatičara iz Srbije, Crne Gore i Hercegovine, među kojima je bilo – što je posebno zanimljivo – čak devet bračnih parova iz Belog Manastira, Beograda, Bora, Kikinde, Koceljeve, Novog Pazara, Šimanovaca i Valjeva (2).
