Ovosezonski ligaški uspjesi Nogometnog kluba Rijeka – uspjesi čiji je realni domet osvajanje titule prvaka i koji su već izazvali popriličnu navijačku, i ne samo navijačku, euforiju u gradu na Rječini – lako bi se mogli pretvoriti u predizborno oružje upereno protiv Vojka Obersnela, SDP-ovca koji privodi kraju svoj četvrti mandat na gradonačelničkoj funkciji. On će na lokalnim izborima 21. svibnja tražiti od građana još četiri godine na istom položaju. Dnevnik Novi list – u vlasništvu slovačke tvrtke JOJ Media House koja je pod kontrolom financijsko-investicijske grupacije J & T bliske mađarskom MOL-u – već se mjesecima, kad je riječ o lokalnoj političkoj situaciji, ne bavi novinarstvom nego specijalnim ratom protiv Obersnela, a jedna od centralnih linija napada tiče se činjenice da još nije počela izgradnja novog stadiona na Kantridi. Novi list optužuje gradsku vlast za opstruiranje tog projekta – a iza projekta stoji Damir Mišković, predsjednik NK Rijeka, odnosno fondacija Social Sport talijanskog naftnog milijardera Gabriela Volpija, za kojeg Mišković radi godinama – premda je Grad ispunio svoj dio pripremnih poslova, uključujući i izmjene urbanističkih planova da bi se na Kantridi, uz novi stadion, mogao graditi i hotelsko-trgovačko-stambeni kompleks. Grad je, uostalom, prije pet godina i omogućio Miškoviću i Social Sportu preuzimanje sedamdesetpostotnog vlasničkog udjela u riječkom nogometnom klubu.
Dvojica važnijih aktera pokušaja da Rijeka dobije drugog gradonačelnika bliska su Damiru Miškoviću: Robert Frank, v.d. glavnog urednika Novog lista, i Marinko Koljanin, bivši nogometaš i donedavni nezavisni kandidat
Dvojica važnijih aktera pokušaja da Rijeka u svibnju dobije drugog i drukčijeg gradonačelnika bliska su NK Rijeci i Miškoviću: Robert Frank, v.d. glavnog urednika Novog lista, na tu je funkciju došao prije tri i pol mjeseca s pozicije glasnogovornika spomenutog nogometnog kluba, dok je Marinko Koljanin, bivši nogometaš i donedavni nezavisni kandidat za riječkog gradonačelnika, nesumnjivo politički projekt Franka i Miškovića. Od tog se projekta ovih dana donekle odustalo, jer je jedna relevantna anketa pokazala da Koljanin dobiva oko 6 posto glasova, dok drugi nezavisni kandidat, bivši HDZ-ovac Hrvoje Burić, dobiva 20 posto i ima ozbiljne šanse u drugom krugu protiv Obersnela, kojem anketa u prvom krugu daje oko 36 posto glasova. Koljanin je, naime, objavio da odustaje u Burićevu korist i da će biti kandidat za njegovog zamjenika na gradonačelničkoj funkciji. Sam Mišković ne izjašnjava se javno o kandidatima za gradonačelnika – priča se da je podršku privatno obećao i Obersnelu i Buriću – no jasno je da ni Koljanin ni Frank ne bi jurišali na aktualnog gradonačelnika da nisu dobili Miškovićevo odobrenje, to jest Mišković bi, da hoće, jednim telefonskim pozivom mogao obustaviti Frank-Koljaninove akcije.
Miškovićevo zasad neutralno držanje u javnosti valja pripisati financijskim nevoljama koje su snašle njega i njegovog gazdu Volpija zbog pada cijena nafte na svjetskom tržištu, pa ne želi sve karte staviti na jednu opciju u situaciji kad ishod izbora nije sasvim izvjestan. Financijska konstrukcija za podizanje kompleksa na Kantridi postala je vrlo klimava, a slovačka grupacija koja stoji iza Novog lista ima dovoljno zdravog novca za takvu vrstu investicija: to bi mogla biti točka sjedinjenja poslovnih interesa onih koji stoje iza NK Rijeke i iza Novog lista, a sudeći po napisima riječkog dnevnika u protekla tri-četiri mjeseca, Obersnel se u toj kombinaciji ne treba nadati ničem dobrom, nego treba biti sretan ako ne uspiju pokušaji uprezanja navijača u predizbornu kampanju, i to u samom finišu nogometnog prvenstva.
Samo je jedna novost u najnovijem pokušaju desnog osvajanja crvene Rijeke, a ta je da se shvatilo da SDP i Obersnela ne mogu ili jako teško mogu srušiti HDZ i bilo koji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika. Ostatak koncepta otprilike je onakav kakav je bio u vrijeme Ive Sanadera i Roberta Ježića: glavne poluge su Novi list, NK Rijeka i krug lokalnih poduzetnika nesklonih dugogodišnjem gradonačelniku i njegovoj političkoj orijentaciji. Zato je pronađen i gurnut nesretni Koljanin, a kad je iskočio nezavisni Burić kao ozbiljniji kandidat, podrška se preselila k njemu, dok je HDZ-ovac Kristijan Staničić ostavljen samome sebi i biračkoj potpori koja se, prema istraživanjima, kreće oko deset posto. U SDP-u se, ipak, uzdaju u ambicioznost Olega Butkovića, šefa primorsko-goranskog HDZ-a i ministra u Plenkovićevoj vladi, i u njegovu stalnu potrebu da se partijski dokazuje, pa očekuju ozbiljniju HDZ-ovu kampanju u Rijeci i popravljanje Staničićevog rezultata. Iz Obersnelove perspektive, idealno bi bilo da u drugi krug uđe Staničić a ne Burić, no to će vjerojatno ostati na priželjkivanju.
Dolazi na naplatu Obersnelov višegodišnji oprez kad je riječ o krupnijim ekonomskim iskoracima, kao i pasivnost u infrastrukturnim i razvojnim projektima
Vojko Obersnel i SDP prvi put u proteklih šesnaest godina morat će voditi široku i promišljenu kampanju u Rijeci, ali ta će kampanja svejedno biti opterećena mnogim teškoćama i trendovima koji ne idu u prilog gradskoj vlasti, a koje nije lako ili nije moguće preokrenuti u kratkom roku. Nesumnjivo je da Obersnelu i SDP-u u protekle četiri godine, malo po malo, kopni biračka podrška: radi se o padu od ukupno desetak posto. Pored generalnog potonuća SDP-ovog rejtinga nakon debakla na parlamentarnim izborima u rujnu prošle godine i višemjesečnog nesnalaženja novog vodstva stranke, dva su najvažnija razloga. Prvi je poprilično iracionalan i tiče se dugotrajnosti SDP-ove i Obersnelove vladavine, što je samo po sebi postalo iritantno jednom dijelu Riječana. Drugi razlog je u dobnoj strukturi socijaldemokratskog glasačkog tijela: dominantan dio tih ljudi stariji je od šezdeset godina, što znači da ih je iz godine u godinu sve manje, a stranka ne uspijeva pridobiti značajniju podršku među mladom populacijom, naročito među studentima, nezaposlenima i mladim obiteljima. Oni se u sve većoj mjeri okreću desnici ili još uvijek neartikuliranim solucijama poput Živog zida i Mosta, i nezavisnim kandidatima poput Burića. SDP u Rijeci svih ovih godina nije morao nikoga pridobivati, niti je morao razvijati metode i politike za obraćanje različitim biračkim kategorijama: pritom su najviše zakinuti upravo mladi, jer je bila dovoljna podrška tradicionalne i stabilne – to jest nezahtjevne – SDP-ove izborne baze, kojoj nije trebalo mnogo više od emitiranja slobodarskog duha i otvorenosti te njegovanja vrijednosti antifašizma i ljevice. Sad to dolazi na naplatu.
Dolazi na naplatu Obersnelov višegodišnji oprez kad je riječ o krupnijim ekonomskim iskoracima, kao i pasivnost u infrastrukturnim i razvojnim projektima ponajprije usmjerenima prema onom sloju birača koji SDP-u ostaje uglavnom nedostupan, a to su ljudi koji planiraju svoju budućnost i kojima treba snažnije pokazati da je Gradu važan njihov ostanak u Rijeci. Hrvoje Burić, koji je već godinama privatnim biznisom vezan za faktoring ili naplatu dugovanja, svoju će kampanju koncentrirati upravo na onaj segment Obersnelova upravljanja gradom koji se tiče nečinjenja ili nedovoljnog činjenja te na komunalne probleme i skupoću grijanja. Tako će pokušati pobjeći od svjetonazorskih tema i od svoje političke prošlosti, u kojoj su zvjezdane trenutke predstavljali verbalni napadi na tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta Olivera Frljića (nazivao ga je ‘moralno defektnim’ Jugoslavenom i obožavateljem bratstva i jedinstva koji siše hrvatski proračun), zatim fizički obračuni u javnosti s riječkim HDZ-ovcem Predragom Manceom te Obersnelom i predsjednicom Gradskog vijeća Doroteom Pešić-Bukovac, i na kraju, napuštanje HDZ-a u svibnju 2016. godine.
Burić – jedan od osnivača HDZ-a u Rijeci i gradonačelnički kandidat te stranke na izborima 2013. – nije napustio HDZ zbog razilaženja s rigidnom politikom tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka ni zbog Karamarkove afere s MOL-om, nego zato što ga nije bilo na HDZ-ovoj listi za parlamentarne izbore u studenome 2015. i zato što Karamarko općenito nije prepoznao njegovu važnost. Burićeve izjave o Frljiću, kao i njegova kasnija bliskost sa stavovima Željke Markić i ideološki zadrtog dijela Mosta, svjedoče da njegov problem s HDZ-om nije bio nimalo načelan, no on će od toga sad pokušati pobjeći, jer mu je jasno da se u Rijeci, unatoč svemu, teško može osvojiti vlast širenjem netolerancije i najavom gušenja građanskih sloboda.
‘Jako je važno da SDP-ova lista za Gradsko vijeće ostvari dobar rezultat i da Obersnel u drugi krug uđe s osiguranom koalicijskom većinom u Gradskom vijeću’, kaže naš sugovornik blizak riječkom SDP-u, ‘jer bi to moglo demotivirati Burićeve glasače u drugom krugu. Gradonačelnik bez većine u Vijeću je paraliziran, a ne znam kako Burić može do većine. Preduvjet za taj plan je, između ostalog, racionalno ponašanje HNS-a i ostatka lijeve scene u Rijeci, a toga zasad nema, naročito kad je riječ o HNS-u. Nakon dogovora o zajedničkom nastupu u Zagrebu, HNS i dalje ne odustaje od svog kandidata za gradonačelnika Rijeke, iako taj čovjek može samo Obersnelu uzeti koji postotak glasova i vjerojatno pomoći Buriću, koji ni približno nije dorastao čelnoj funkciji u Gradu, da u drugi krug uđe s manjim zaostatkom. Taj problem moraju riješiti predsjednici SDP-a i HNS-a Bernardić i Vrdoljak.’
Nije malo toga čime se Obersnel može pohvaliti kad se osvrne na svoja četiri gradonačelnička mandata, i to mimo slobodarskih težnji u kulturi i kulturi sjećanja: od toga da će Rijeka biti Europska prijestolnica kulture 2020. i da je taj grad dosad povukao desetke i desetke milijuna eura iz EU-fondova za širenje kanalizacijske i vodoopskrbne mreže do toga da gradska uprava Rijeke prednjači u transparentnosti odlučivanja i da se daleko odmaklo u revitalizaciji ili zaštiti industrijske i kulturne baštine. No kad se ide po peti mandat na čelu Grada, onda je važniji dojam od činjenica i argumenata. A osnovni dojam je da bi Obersnelov i SDP-ov poraz u vrlo kratkom vremenu pretvorio Rijeku u suprotnost sadašnjoj i dosadašnjoj sebi, naime u utvrdu katoličkog konzervativizma i ekskluzivnog kič-hrvatstva. Taj dojam je najjači adut u Obersnelovim i SDP-ovim rukama, kao što je dojam o političkoj zasićenosti i umoru dugogodišnjeg gradonačelnika moćno oruđe u rukama njegovih protukandidata.
