Na gradskom groblju u Jastrebarskom, kod spomenika ‘Lik majke s djetetom u naručju’, obilježena je 78. godišnjica oslobođenja djece iz ustaškog logora u tome mjestu. Dvojica preživjelih logoraša, Mihajlo Veljić iz Zagreba i Vaso Davidović iz Karlovca, ispričali su sjećanja.

Logor je formiran 12. jula 1942. i nalazio se na tri lokacije; u barakama i konjušnicama talijanske vojske, u dvorcu grofova Erdődy i u Franjevačkom samostanu s ukupno preko 3000 djece u dobi od 1 do 14 godina starosti. Zapovjednica logora bila je časna sestra Berta Pulherija, inače rodbinski povezana sa ustaškim ministrom Milom Budakom.

- Po dolasku u logor vršena je selekcija djece pa su snažnija i zdravija djeca smještana u barake, manja i bolesna u prostorije dvorca, a iznemogla i bolesna u samostan. Prvi transport s oko 650 djece stigao je iz logora Stara Gradiška 12. jula 1942., a do sredine augusta u logoru je bilo smješteno 3.166 djece čiji su roditelji stradali u ustaškim ofenzivama na Kozari i Kordunu – rekao je predsjednik Udruženja antifašista Zagreba i Zagrebačke županije Pero Raić, dodavši da je tog ljeta umrlo ili likvidirano 448 djece. Prema podacima mjesnog grobara Franje Ilovara, u zajedničkoj grobnici sahranjeno je 468 djece.

Prema riječima dvojice vremešnih logoraša, djeca su bila obučena u ustaške uniforme, ujutro je obavezna bila molitva i slušali su propagandne vijesti s bojišta. Potom je slijedila indoktrinacija. Ishrana je bila slaba i oskudna.

Ujutro 26. avgusta, Četvrta kordunaška narodnooslobodilačka udarna brigada na čelu s generalom Nikolom Vidovićem izvršila je uspješan napad na Jastrebarsko i razbila neprijateljsko uporište kod željezničke stanice. Napredovanjem su došli do logora i oslobodili djecu. Sa sobom su poveli 737 djece sposobnih za put prema Žumberku. Djecu slabijeg fizičkog stanja partizani su ostavili kod stanovnika, ali su ih ustaše kasnije vratili u logor. Od tada pa do kraja 1942. godine, uz pomoć aktivista i simpatizera Narodnooslobodilačkog pokreta te Diane Budisavljević, u obitelji je smješteno preko 1600 djece, uz pomoć Caritasa još oko 500 djece dok je 300 najslabijih i najbolesnijih ostalo u logoru do oslobođenja 1945. godine.

- Ako je ovdje bio dječji dom, kako tvrde desničari, zašto je onda na ogradi od bodljikave žice bila naoružana straža i ograda te zašto djeca nisu mogla nikuda izaći? - zapitao se Ivan Fumić, bivši predsjednik SABA RH i sam zatočenik ratnog dječjeg logora u Beogradu.