Novosti

Društvo

Дjeцa трaнзициje

Истрaживaњe УНИЦEФ-a пoкaзaлo дa су дjeцa мeђу нajпoгoђeниjимa eкoнoмскoм кризoм: У 2012. вишe oд 20 пoстo дjeцe у Хрвaтскoj млaђe oд шeст гoдинa живjeлo je испoд прaгa сирoмaштвa. Нa сeлу живи 65 пoстo дjeцe из сирoмaшних oбитeљи, oд чeгa 47 пoстo нeмa свoj крeвeт…

668wuenvq5svczftxunxqqzjp3p

Roditelji 10.000 osnovnoškolaca ne mogu djeci platiti školski obrok (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)

Po istraživanju UNICEF-a, djeca u Hrvatskoj među najpogođenijima su krizom, koja je od 2008. godine osiromašila 2,6 milijuna djece u razvijenim zemljama: u 2012. u Hrvatskoj je 60.000 djece živjelo ispod praga siromaštva. U vrijeme ekonomske krize povećavaju se i rizici od zanemarivanja i zlostavljanja djece u obitelji te različitih oblika kršenja njihovih prava. Tako je nedavno UN-ov Ured za droge i kriminal upozorio na to da trećinu žrtava trgovanja ljudima čine djeca i da njihov broj stalno raste u odnosu na onaj žena i muškaraca. Ni Hrvatska toga nije pošteđena, a djeca se zloupotrebljavaju i za prosjačenje. U 41 državi obuhvaćenoj UNICEF-ovim istraživanjem ukupno je 76,6 milijuna siromašne djece, pa iz te organizacije kritiziraju vlade zbog kriznih rezanja proračuna, što posebice pogađa djecu. Nakon brojnih medijskih napisa o gladnoj djeci u Hrvatskoj, Ministarstvo socijalne politike i mladih provelo je anketu u školama, a podaci su bili šokantni: roditelji 10.000 osnovnoškolaca ne mogu platiti između pet i devet kuna dnevno za školski obrok, a o tom zastrašujućem trendu u centrima za socijalnu skrb nisu ništa znali!

Problem siromaštva djece komentirao je profesor Pravnog fakulteta Nino Žganec, ujedno predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Palijativnim mjerama i ad hok humanitarnim pristupom ne može se riješiti siromaštvo djece: potrebne su sustavna politika i borba protiv siromaštva djece koje će kontinuirano sprečavati ulazak djece u svijet siromaštva - kaže Nino Žganec

- Iako ne raspolažemo najsvježijim podacima, znamo da je u 2012. više od 20 posto naše djece mlađe od šest godina živjelo ispod praga siromaštva. Uz to, 40 posto njih ne može svaki drugi dan dobiti obrok s mesom ili ribom, a trećina živi u vlažnim i neadekvatnim uvjetima. Na selu živi 65 posto djece iz siromašnih obitelji, od čega 47 posto nema svoj krevet. Četvrtina siromašne predškolske djece živi u kućanstvima u kojima nitko nije zaposlen. Posebno su ugrožena djeca s teškoćama u razvoju. Smatra se da uslijed nedostatnog uključivanja ranjivih skupina u predškolske programe i zaostajanja djece u razvoju Hrvatska godišnje gubi oko 0,29 posto BDP-a. To pokazuje kako se palijativnim mjerama i ad hok humanitarnim pristupom siromaštvo djece ne može riješiti: potrebne su sustavna politika i borba protiv siromaštva djece, koje će kontinuirano sprečavati ulazak djece u svijet siromaštva, a one koji su u njemu izvlačiti u najkraćem mogućem roku. Razmišljanje da se jednokratnim novčanim intervencijama može nešto učiniti odražava temeljno nerazumijevanje problema siromaštva i socijalne isključenosti - kaže Žganec.

Ističe da se oko 21 posto hrvatskog BDP-a izdvaja za različite programe socijalne politike, što je nedovoljno i prilično ispod prosjeka zemalja EU-a. Socijalni izdaci, smatra on, danas se smatraju investicijom u ljudski kapital, koja utječe na kvalitetu života i pridonosi uštedama u brojnim sektorima, posebice u zdravstvu.

Da Hrvatska u tome nije jasno usmjerena pokazuje i recentni slučaj raspodjele 24 milijuna kuna humanitarnim organizacijama za više-manje nevidljive rasporede i aktivnosti; o tome dovoljno govori i činjenica da država nije našla za shodno osnovati nacionalnu agenciju ili institut za socijalnu politiku. Jer tek kada glavnu riječ u tom zahtjevnom i odgovornom poslu budu imali stručnjaci, imat ćemo modernu socijalnu politiku za dobrobit stanovništva.

O uvjetima kvalitetnog djetinjstva i odrastanja razgovarali smo i s pravobraniteljicom za djecu Ivanom Milas Klarić, koja snažno podupire preporuku o tzv. dječjem proračunu što ju je Hrvatskoj uputio i UN-ov Odbor za prava djeteta. Preporuka je zasad rezultirala time da je u Nacionalnoj strategiji za prava djece od 2014. do 2020., usvojenoj lanjskog rujna, osiguravanje ‘dostatnih financijskih sredstava za ostvarivanje prava djece u vremenu gospodarske recesije’ navedeno kao prioritet. Već smo spomenuli da se u kriznim vremenima povećava zlouporaba djece za prosjačenje.

- Prosjačenje je prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a pritom su prekršajno odgovorni i roditelji i skrbnici maloljetnika koji prosi. Prisiljavanje djeteta na prosjačenje povreda je djetetovih prava, kažnjiva i po članku 177. Kaznenog zakona. Dakle zakonski okvir nije loš, ali u njegovoj primjeni uočavamo slabosti, poput relativiziranja i minimiziranja problema. Iskorištavanje djece za prosjačenje na gradskim ulicama pojava je kojom se bavimo već niz godina, prosljeđujući policiji dobivene prijave i zahtijevajući od nje redovita izvješća. Po tim izvješćima, lani je evidentirano i procesuirano 97 slučajeva u kojima su djeca ili maloljetnici zatečeni da prose samostalno ili u društvu odraslih: prijavljeno je ukupno jedanaest roditelja, osmero za kazneno djelo povrede djetetovih prava, a troje zbog prekršaja poticanja na prosjačenje. Uvjereni smo da taj broj ne prikazuje stvarno stanje i da su razmjeri problema mnogo veći - kaže pravobraniteljica.

Po policijskim podacima, prosjačenje maloljetnika varira iz godine u godinu, no lani ga je ipak bilo najviše. Između 2010. i 2014. podnesena su ukupno 2.454 optužna prijedloga protiv 2.851 prekršitelja: i najviše je recidivista bilo lani, njih 189. Prošle je godine zabilježeno i najviše prošnji djece na ulicama i trgovima, 661, a izrečeno je i najviše zaštitnih mjera vezanih uz maloljetne osobe (188). Pravobraniteljica kaže da djecu često na prosjačenje prisiljavaju članovi obitelji, koji ih znaju i kažnjavati ne zarade li dovoljno. U pozadini tog problema moguća je i trgovina djecom, koju se iznajmljuje ili kupuje za prosjačenje, što može biti unosan posao. U Ravnateljstvu policije su nam rekli da je u Hrvatskoj zabilježeno nekoliko takvih slučajeva i da su odgovorni kazneno prijavljeni, a djeci je pružena adekvatna zaštita. Tvrde da slučajevi organiziranog prosjačenja djece zasad nisu zabilježeni.

U splitskoj Organizaciji za integritet i prosperitet smatraju nužnom veću prisutnost policije na punktovima interesantnima organizatorima tog kaznenog djela, a ističu i važnost prevencije i rada s romskom populacijom. Đurđica Kolarec iz Udruge Rosa kaže da su putem svoje SOS-linije u posljednje dvije godine imali nešto više dojava, no uglavnom povezanih sa seksualnim iskorištavanjem djece. Očito, prosjačenje nekome donosi nemalu korist, a djeca ispaštaju.

- Nije cilj ukloniti prosjake s ulica, kako neki misle, nego zaštititi djecu od iskorištavanja i zlostavljanja. No to ne otežava samo neodgovornost roditelja, nego i banaliziranje u pravosudnom postupku, što počesto rezultira preblagim, zakašnjelim i neučinkovitim sankcijama - zaključuje Ivana Milas Klarić.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više