Ovih je dana u javnosti tiho odjeknula vijest o tome kako Europska unija planira kreirati novi Bauhaus modeliran na toj legendarnoj avangardističkoj školi i društvenom projektu kao dio plana "postkoronarne" obnove Europske unije u smjeru društvene održivosti i zelenih budućnosti. O konkretnijem ostvarenju vizije nije bilo puno riječi, eventualno par naznaka, te je sve ostalo plutati kao neka vizija budućnosti prema kojoj se sramežljivo kreće Angelus novus, ovog puta osnažen dobrim primjerima prakse iz prošlosti i zbunjen odjecima kataklizmičke budućnosti. Iako žedni novih imaginiranja, ostajemo pomalo sumnjičavi prema projektu koji zasada malo govori o društvenim jednakostima i miriše na komodifikacijski aspekt kreativnih industrija. No dotiče se i dizajna kao nositelja promjena i praktičnih odgovora na suvremena društvena pitanja.
Na tom tragu, zavirili smo na bijenalnu izložbu hrvatskog dizajna u organizaciji HDD-a. Izložba koja je prvi put u cijelosti prisutna na dinamičnom i vrlo prohodnom web-sučelju //izlozba.dizajn.hr/1920/ zbog realnih je činjenica novih uvjeta proizvodnje u metropoli – em postpotresnih, em u jeku širenja korone – morala suziti svoj opseg te je tako u Muzeju za umjetnost i obrt prikazan samo izbor nagrađenih radova. Za razumjeti je da trenutna situacija ne potencira estetski aspekt izložbenog postava i događajnost same manifestacije, nego se u prostoru repetitivno redaju informacije o radovima i vrijednim inicijativama. Neke od njih poslužit će kao kolektivni iskaz, odražavajući pojedina stremljenja u oblikovanju, ali i razmišljanja o društvu lokalne dizajnerske zajednice.
Knjiga Ane Ofak koju je dizajnirala Rafaela Dražić pokušava, kao i čelnici EU-a, potražiti odgovore na arhivskim policama potičući studije jugoslavenskog modernizma, te aludirajući na sinergiju i akciju u smjeru manje birokratiziranih kulturnih politika. Projekt studija Oaza MADE IN odražava njihove ranije pokušaje revitalizacije domaćeg obrta u zagrebačkoj Ilici, a ovdje je prometnut na međunarodnu razinu razmjene znanja i kooperacije između obrta i suvremenog dizajna. Mnogostruke smjernice donosi kategorija koncept/inicijativa/kritički dizan. Akcija uređenja Gimnazije Vukovar studija Brigada ima za cilj premostiti tužne prošlosti unutar kompleksne sadašnjosti kroz gradnju okoliša koji potencira razmjenu i komunikaciju u suradnji s učenicima i profesorima ove višenacionalne, dvopismene škole, stremeći prema mekšoj budućnosti. U smjeru suživota kreće se i društvena kampanja "Čovjek znači čovjek" koja ukazuje na problem negativnog stava dijela domaće javnosti prema izbjeglicama u Hrvatskoj. Cilj kampanje koju je osmislila Neva Marija Zidić, uz mentorstvo sa zagrebačkog Studija dizajna, prijevodom osnovnih ljudskih vrijednosti nastoji reći da nepoznato nije nužno ni loše ni opasno, nego upravo suprotno – poznato, toplo, humano, ažuriranjem tematskih dnevnih vijesti i koristeći vlastito autorsko pismo Riah. Važnost solidariziranja i novih jezika za oblikovanje drugačijeg socijalnog imaginarija potvrđuje i projekt Omoguru koji okuplja dizajnere, tipografe, logopede, inovatore i stručnjake iz različitih područja s ciljem stvaranja ugodnog iskustva čitanja osobama s disleksijom i drugim teškoćama čitanja. Sličnu metodologiju odražava i projekt oblikovanja staza, signalizacije i interpretacije Botaničkog vrta na Lokrumu studija Šesnić&Turković, koji se integrira s biljnim materijalom botaničkog vrta te okolišu ne konkurira, već ga nadograđuje.
Mnogo je tu još primjera dijeljenja gdje vizije sadašnjice nadilaze individualne partikularnosti i uistinu je šteta što tako rijetko amplificiraju okoliš domaćih mainstream medija.
