Srpski predsjednički i beogradski gradski izbori moraju se održati najkasnije do početka svibnja sljedeće godine. Kao apsolutni pobjednik lanjskih parlamentarnih izbora, Vučićeva Srpska napredna stranka najavila je da će skratiti mandate Narodnoj skupštini i Vladi i održati izvanredne parlamentarne izbore zajedno s predsjedničkim i lokalnim izborima. Tumači srpske političke zbilje vjeruju da su se naprednjaci na skraćivanje aktualnog parlamentarnog mandata odlučili zbog krnjeg legitimiteta skupštine jer u njoj praktički nema opozicije, dijelom zato što opozicijske stranke koje su sudjelovale na izborima nisu prešle izborni prag, ali još više zbog toga što je značajan dio opozicije te izbore bojkotirao, tvrdeći da nisu imali fer i demokratske uvjete da na njima sudjeluju.
Ravnopravne izborne uvjete navodno im nije osigurao ni međustranački dijalog koji se uoči lanjskih parlamentarnih izbora vodio uz posredovanje dežurnih europarlamentaraca, pa se srpski stranački politički sustav podijelio na vladajuće i opozicijske stranke te bojkot opoziciju. Nakon što se izjalovilo nekoliko pokušaja bojkot opozicije da uličnim prosvjedima sruši vlast, sada joj je preostalo da uz pomoć europarlamentaraca u međustranačkim pregovorima iskamči povoljnije izborne uvjete i na sljedećim izborima pokuša ostvariti ono što joj na ulici nije pošlo za rukom. Bojkot opozicije u tijelima vlasti na svim razinama ima samo u tragovima, ona praktički funkcionira u virtualnom političkom svijetu, pa se i u istraživanjima javnog mnijenja pojavljuje marginalno, u velikoj većini s podrškom birača koja nije dovoljna za preskakanje izbornog cenzusa, iako se tridesetak posto njih deklarira kao tvrdi opozicijski birači. Sudeći po tome, bojkot izbora nije im se isplatio, vjerojatnije je da im je više štetio nego koristio jer se energija koju su u njega utrošili nije prenijela na birače i bačena je u bunar.
Iz bunara je sada pokušavaju na svjetlo dana izvući uz pomoć europarlamentaraca. No u međuvremenu ni Vučićevi naprednjaci nisu sjedili prekriženih ruku. Iako je bojkot opozicija jednim dijelom uspjela internacionalizirati problem krnjeg izbornog legitimiteta vlasti, preselivši ga u izvještaje Europskog parlamenta o napredovanju Srbije u pregovorima o članstvu u EU-u, za novi krug međustranačkog dijaloga naprednjačka vladajuća koalicija pripremila se tako što je o izmjenama i poboljšanju izbornih uvjeta počela neposredno pregovarati s dijelom opozicije, uglavnom s onim strankama koje odbijaju posredovanje stranaca u rješavanju unutarnjih srpskih problema i odnosa. Na poziv predsjednika Narodne skupštine Ivice Dačića prvi krug tog međustranačkog dijaloga održan je prije desetak dana. Na njemu su se okupili lideri 27 stranaka, uključujući i predsjednika SNS-a Aleksandra Vučića. Osim lidera svih vladajućih koalicijskih stranaka i opozicijskih stranaka koje su sudjelovale na prošlim parlamentarnim izborima, tom međustranačkom dijalogu pridružili su se i predsjednici Dveri Boško Obradović i Dosta je bilo Saša Radulović, čije su stranke sudjelovale u izbornom bojkotu.
Vučić je u intervjuu Blicu izjavio da je "načelno veoma zadovoljan razgovorima s jednim delom opozicije, postoje određena različita viđenja, ali i dobra volja da jedni druge saslušaju, veruju i razumeju". "Mislim da zajednički možemo mnogo toga dobrog i važnog da uradimo za našu zemlju. Za nas je značajno da dođemo do što je moguće više stvari oko kojih možemo da se saglasimo. To je dobro za demokratiju, za politički sistem, i dobro je da pravila koja ustanovimo u budućnosti važe i za SNS kada jednom bude u opoziciji, ali i za neke iz opozicije kada budu na vlasti", poručio je Vučić. I drugi sudionici skupa pohvalno su o njemu govorili, ističući koncilijantnu atmosferu u kojoj je tek tu i tamo zaiskrilo. Iako će se o konkretnim prijedlozima i promjenama izbornih uvjeta tek razgovarati i odlučivati, mediji već nagovještavaju da će Vučićevi naprednjaci prihvatiti veći dio opozicijskih zahtjeva koji su im stavljeni na stol u tom prvom krugu dijaloga. U analizi na portalu Demostat, urednica u Danasu Jasmina Lukač između ostalog je napisala: "(...) Vučić svojim razgovorima sa opozicijom uspostavlja kanal legitimnosti, uporedo sa onim koji grade četvoro evroposlanika pregovorima sa srpskim strankama. Sporazumu koji postignu Tanja Fajon i Vladimir Bilčik, te dvojica penzionera Knut Flekenštajn i Eduard Kukan, Vučić će, ako bude trebalo, suprotstaviti onaj koji su postigli on i Dačić, sa Obradovićem, Radulovićem i ostalima. Ako Obradović i Radulović na vanrednim parlamentarnim izborima budu uspeli da se vrate u parlament, kako će onda to biti jednostranačka nelegitimna Skupština? (...)"
Dribling koji su Vučićevi naprednjaci i Dačićevi socijalisti izveli organizirajući dijalog s dijelom opozicije zbunio je i europosredničku četvorku. Kako prenosi Blic, iz Bruxellesa su poručili: "Primećujemo da predsednik Skupštine Srbije Ivica Dačić organizuje odvojene konsultacije sa političkim strankama koje ne žele da učestvuju na sastancima koji uključuju interakciju sa evropskim institucijama, a posebno sa Evropskim parlamentom. On nas je unapred zvanično obavestio o planiranim konsultacijama. Trenutno je otvoreno pitanje kako će se rezultati ovih konsultacija odnositi na stvarni međustranački dijalog." Europosrednici ne kriju da nisu sretni zbog poteza koji su povukli Vučić i Dačić. "Od početka druge faze ovog procesa bilo je jasno da određene političke stranke u Srbiji, koje se protive evropskom putu zemlje, ne žele da učestvuju u razgovorima sa evropskim institucijama, a posebno sa EP. Naravno, žalimo zbog ovakvog stava, ali podvlačimo da je međupartijski dijalog dobrovoljan proces i zasnovan na posvećenosti, volji i sposobnosti učesnika da postignu konsenzus u cilju poboljšanja političke klime uoči sledećih izbora", poručili su, netočno strpavši sve opozicijske sudionike "dijaloga bez stranaca" među protivnike "europskog puta zemlje". No na kraju ipak pomirljivo poručuju da su "svi konstruktivni i realni predlozi koji imaju za cilj unapređenje demokratske kulture među političkim strankama i kojima je cilj poboljšanje trenutne situacije s obzirom na evropsku destinaciju Srbije, dobrodošli", pa se u tom pogledu "raduju informacijama koje će dobiti od predsednika Skupštine na sledećem zajedničkom sastanku predviđenom za 7. maj".
Prije toga, sredinom ovoga tjedna, europosrednici su obavili razgovore ugodne s bojkot opozicijom. Pritom je do punog izražaja došla sva njihova posrednička muka. Već razbijaju glavu kako će spojiti rezultate međustranačkih dijaloga koji se s njima i bez njih vode na dva odvojena kolosijeka, a morali su potrošiti dva dana da skeniraju zahtjeve i prijedloge bojkot opozicije jer se i ona u međuvremenu raspala na sastavne dijelove, odnosno u četiri politička entiteta. Europarlamentarci su u srijedu prijepodne videolinkom prvo razgovarali sa skupinom stranaka okupljenom oko Đilasove Stranke slobode i pravde, koja je definirala i objavila svoju platformu za pregovore. Kasnije istoga dana razgovarali su i sa skupinom od devet stranaka i organizacija koje su se okupile oko Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića, koje također imaju svoju platformu koju su već dostavile i šefu parlamenta Dačiću. U četvrtak su na videolinku s europarlamentarcima bili pak Jeremićeva Narodna stranka, a potom i Obradovićeve Dveri, svaka sa svojom platformom za dijalog.
Tanji Fajon i ostalim europregovaračima očito se nametnulo i pitanje kako će se rezultati konzultacija s raščetvorenom bojkot opozicijom "odnositi na stvarni međustranački dijalog". Moderator "dijaloga bez stranaca" Ivica Dačić pak tvrdi da su svi njegovi sudionici "bili saglasni da bi dijalog trebalo da se završi u kratkom periodu, najmanje šest meseci pre izbora i da je dogovoreno da sledeći sastanak bude održan nakon Vaskrsa i da se razgovara o konkretnim temama kao što su birački spiskovi, legislativa, mediji...". No odmah dodaje da "pre juna neće biti plenarnog sastanka", a tvrdi i da europarlamentarci "pre septembra neće doći u Srbiju", te zaključuje: "Ako čekamo toliko dugo, nećemo postići rezultate, a znamo šta su teme i možemo da razgovaramo i bez prisustva EP-a." Dačić zapravo poručuje da bi se do rujna mnogi u međustranačkom dijalogu mogli pogubiti i zalutati ondje gdje nisu krenuli.
