Nakon što je Vlada prošlog tjedna predstavila Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) u javnosti su započele rasprave i prepirke oko načina raspodjele sredstava. Radi se o bespovratnim sredstvima iz fonda za otklanjanje ekonomske i socijalne štete uzrokovane pandemijom koronavirusa, odnosno iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije – stvorenog unutar projekta NextGenerationEU (NGEU) – ukupnog iznosa 672,5 milijardi eura. Plan oporavka EU-a uključuje i sedmogodišnji proračun Unije za period 2021. – 2027. koji zajedno s NGEU-om obuhvaća impresivnih 1.824 milijarde eura. Njegovo donošenje bilo je popraćeno brojnim sporenjima unutar Unije, s obzirom na to da su bogatije članice smatrale da će otplaćivati dugove drugih zemalja, no ipak je odlučeno da će se zadužiti i za povrat novca garantirati izravno Europska komisija, što je predstavljao historijski korak u solidarnosti unutar EU-a. Hrvatskoj iz višegodišnjeg financijskog plana pripada ukupno 24,5 milijarde eura, čemu treba pribrojiti još 5,3 milijarde eura iz prethodnog plana, koji se provodi do 2023. Ukupno, pohvalio se premijer Andrej Plenković, Hrvatskoj u narednom periodu na raspolaganju stoji 30 milijardi eura.

Da bi Hrvatska počela sustizati razvijenije zemlje, morala bi imati stopu rasta od minimalno četiri ili pet posto, što je ostvarivo. Međutim, to se ne događa, niti će takve stope generirati ovaj plan – tvrdi Ivo Bićanić

Sam NPOO temelji se na 6,3 milijarde eura, odnosno 49,08 milijardi kuna bespovratne pomoći koje je Hrvatska dobila u ime saniranja posljedica pandemije. Riječ je o otprilike 12 posto iznosa BDP-a Hrvatske iz 2020., a iz Vlade se hvale i da je RH u odnosu na BDP dobila najveći iznos bespovratnih sredstava u čitavoj Uniji. Pad hrvatskog BDP-a je u 2020. s minusom od 8,4 posto bio jedan od najvećih u EU-u, čiji prosjek prema Eurostatu u 2020. iznosi minus 6,2 posto. Međutim, s obzirom na to da je Hrvatska na poklon dobila golema sredstva, taj bi se novac mogao utrošiti ne samo na otklanjanje posljedica pandemije, nego i na dubinsko restrukturiranje ekonomije. Naša privreda već se 30 godina temelji na promašenom razvojnom modelu, deindustrijalizaciji i forsiranju uslužnog sektora s niskom dodanom vrijednošću. Posljedice se ogledaju u sve izraženijoj stagnaciji, pa su nas pretekle donedavno siromašnije zemlje. Ako pogledamo rast BDP-a po glavi stanovnika u odnosu na paritet kupovne moći (uobičajeni instrument za mjerenje životnog standarda), Hrvatska je od 2008. do 2019. napredovala samo za jedan postotak, odnosno s 64 na 65 posto prosjeka EU-a. Mađarski BDP po glavi stanovnika u PPS-u u istom je periodu porastao sa 64 na 73 posto, a rumunjski s 52 na 70 posto prosjeka EU-a. Također, izuzetno je nizak udio izvoza u BDP-u. Hrvatska je u 2018. sa svega 28,6 posto udjela izvoza stajala najgore među jedanaest postsocijalističkih članica Unije; za Bugarsku taj podatak iznosi 50,9 posto, a na vrhu je Slovačka s 88,5 posto udjela izvoza u BDP-u. Zagreb bi, ukratko, poklonjene milijarde trebao shvatiti kao razvojnu šansu, ali šansu koja zahtijeva temeljite promjene.

NPOO postavlja iznimno ambiciozne ciljeve. Najavljuje se otvaranje 100 tisuća novih radnih mjesta i podizanje ukupne razine zaposlenosti sa 66,7 na 70 posto. U skladu s općim ciljevima EU-a, plan ističe zelenu, digitalnu i energetsku transformaciju. Na ogromnom popisu investicija nalaze se digitalizacija javne uprave, jačanje konkurentnosti privatnih poduzetnika, povećanje postotka gimnazijski obrazovanih i diplomanata iz STEM područja, gradnja elektrana, digitalizacija slikovne dijagnostike u KBC-u Split, obnova zgrada nakon potresa, borba protiv terorizma i pranja novca... No kritike su započele odmah pri objavi NPOO-a. Prvo, za sada nije javno dostupan čitav plan, nego samo 80 stranica dug sažetak. Iz njega je vidljivo da NPOO ima ukupno šest komponenti. Najviše sredstava namijenjeno je gospodarstvu, ukupno 26,2 milijarde kuna, odnosno 54 posto svih sredstava. Oko 15 posto ili 7,5 milijardi sredstava namijenjeno je za obrazovanje, znanost i istraživanje, dok na javnu upravu, pravosuđe i državnu imovinu odlazi 4,76 milijardi ili 10 posto novca. Ostatak je namijenjen tržištu rada i socijalnoj zaštiti, zdravstvu i obnovi zgrada.

Ako će se putem ovog plana barem donekle modernizirati željeznička infrastruktura, to bi moglo pomoći ostvarenju nekih klimatskih ciljeva i vratiti Hrvatsku na mapu željezničkih pravaca, koji se širom Europe vraćaju kao smislena opcija – kaže Vedran Horvat

Vlada je u komponentu "Gospodarstvo" uključila i opsežna ulaganja u javni sektor – u vodno gospodarstvo, gospodarenje otpadom i prometni sustav, odnosno u željezničku, cestovnu, pomorsku i zračnu infrastrukturu. Planirane su rekonstrukcija željezničke pruge Dugo Selo – Novska i osuvremenjivane pruge Oštarije – Knin – Split, modernizacija luka otvorenih za javni promet, tramvajske infrastrukture i zadarskog aerodroma, kao i nabava, odnosno gradnja brodova za obalni linijski promet. Tu je i cilj proizvodnje 36,6 posto struje iz obnovljivih izvora do 2030., modernizacija toplane, proizvodnja naprednih biogoriva u biorafineriji Sisak, jačanje lanca opskrbe hranom, komasacija poljoprivrednog zemljišta, regionalna diverzifikacija turizma... Iako nije objavljeno koliko sredstava odlazi na koju potkomponentu, poduzetnici, njihove udruge i zagovornici napali su snažnu zastupljenost javnog sektora, zahtijevajući od Vlade da se veći dio sredstava preusmjeri u bespovratne potpore malim i srednjim poduzetnicima (koje inače postoje u NPOO-u, kao i povoljni krediti). Tjednik Lider piše da će se sljedećih mjesec dana – NPOO ide na raspravu u Sabor 14. travnja, dok bi 30. travnja trebao biti upućen Europskoj komisiji – "voditi žestoka javna rasprava o oslabljivanju države u NPOO-u".

Novosti su za komentar upitale više ekonomista i ostalih stručnjaka. Činjenica da se njihova mišljenja znatno razlikuju velikim je dijelom, vjerojatno, i posljedica netransparentnosti donošenja i predstavljanja NPOO-a.

- Ako se ispoštuju planirani postoci ulaganja prema sektorima, ovaj plan bi doista mogao biti dugo očekivana razvojna šansa. Napokon većina ulaganja ide gospodarstvu, napokon su poticaji za veću tehnološku opremljenost, napokon se govori o izvoznoj konkurentnosti, napokon se govori o planu razvoja, što je 30 godina bila hereza jer se riječ "plan" zloupotrebljavala kao ona koja podsjeća na komunistički sustav. Prvi put ne bih rekla da je riječ o katalogu želja, jer razvojni program za razliku od desetaka, ako ne i stotina raznih planova, studija i strategija, djeluje povezano - kaže financijska analitičarka Mihaela Grubišić Šeba. Ističe da "nije problem u ulaganju u infrastrukturu".

Mihaela Grubišić Šeba (Foto: YouTube)

- Problem je što se infrastruktura ne koristi na odgovarajući način, kako od javnog tako i od privatnog sektora. Izgradnja autocesta i ulaganje u zračne luke su doprinijeli razvoju turizma, ali mahom zbog birokracije i neučinkovitog pravosuđa te posljedično visokih troškova financiranja nije stvoreno povjerenje privatnog sektora za ulaganja u neke druge djelatnosti koje su još više mogle monetizirati ulaganja u autoceste. Zbog autocesta je izostalo ulaganje u željezničku infrastrukturu, što za posljedicu ima ogromno zaostajanje razvoja luka. Zbog neulaganja u navodnjavanje izostaje gospodarski učinak koji može postići poljoprivreda - dodaje Grubišić Šeba.

Napominje kako je "pogrešna premisa po kojoj će, ako netko nešto dobije, drugi nešto izgubiti i pogrešna je premisa da se nešto dijeli". Ističe i da će od ulaganja u infrastrukturu svakako profitirati i privatni sektor jer će brojne privatne tvrtke sudjelovati u tim poslovima.

Profesor makroekonomije Ivo Bićanić smatra pak da bi NPOO mogao ne samo još više učiniti Hrvatsku ovisnom o stranoj pomoći – stručni pojam je aid dependency – nego i "dodatno osnažiti loš razvojni model i političku ekonomiju koja nas je dovela tu gdje jesmo".

- Riječ je o znatnoj količini novca koja bi, da se pametno potroši, mogla stvoriti razliku. Međutim, velika ulaganja u infrastrukturu su tipična za crony kapitalizam (oblik kapitalizma u kojem su političke i ekonomske elite usko vezane, a poslovni uspjeh ovisi o ortačkim vezama, op. a.). Na taj način država može kontrolirati ta sredstva i poticati klijentelizam. Iz sažetka plana vidi se da se novac planira tako koristiti, pa možemo pretpostaviti kako će se razina korupcije pojačati - ističe Bićanić.

Izostanak transparentnosti i javne rasprave u tekstu na portalu Ideje.hr okrstio je "svinjarijom". A što se tiče ambicioznih najava o podizanju zaposlenosti, kaže da "ne postoje izračuni kako se to namjerava postići".

Ivo Bićanić (Foto: Petar Glebov/PIXSELL)

- Bez točnih kalkulacija i brojeva riječ je o čistoj propagandi. Razina neznanja u Hrvatskoj je velika, ne znamo ni koliko iznosi multiplikator državne potrošnje - dodaje. Smatra da NPOO neće dovesti do traženih promjena u političkoj ekonomiji ili "novog početka".

- Da bi Hrvatska počela sustizati razvijenije zemlje, morala bi imati stopu rasta od minimalno četiri ili pet posto, što je ostvarivo. Međutim, to se ne događa, niti će takve stope generirati ovaj plan - tvrdi Bićanić.

Hrvatsko gospodarstvo je od 2015. do 2019. prosječno raslo tri posto godišnje, što Bićanić smatra neuspjehom. No izvršni direktor Instituta za političku ekologiju (IPE) Vedran Horvat ističe da ekonomski model "treba odvezati od paradigme privrednog rasta".

- Politička obećanja bazirana na nastavku krivulje rasta postaju doslovno fikcija na koju svi pristaju. Prosperitet i dobar život ne ovise nužno o kontinuiranom rastu. Utoliko je napredak tih drugih ekonomija donekle upitan, pogotovo ako se njihov uspjeh više vezao uz neoliberalnu paradigmu rasta utemeljenog na ekstraktivizmu, financijalizaciji prirode, privatizacijama i inim oblicima punjenja proračuna ili rasta BDP-a - smatra Horvat.

IPE je sudjelovao u konzultacijama o NPOO-u koje su posljednjih dana sa sindikatima, poduzetnicima i nevladinim udrugama organizirali predstavnici Europske komisije u Hrvatskoj, pa Horvat ističe da "Komisija obavlja posao koji je trebala obaviti Vlada, koja nije smatrala shodnim uključiti javnost u raspravu oko plana koji će idućih godina biti izuzetno bitna poluga". Po njegovu mišljenju, NPOO ima loše i dobre strane, među kojima ističe osnaživanje javnog sektora i infrastrukture, kao i fakt da NPOO, inspiriran europskim "Green Dealom", prepoznaje potrebu za ekološkom transformacijom.

Vedran Horvat (Foto: Davor Višnjić/PIXSELL)

- Pozdravljamo ulaganja u javnu infrastrukturu, pogotovo ona koja se tiču održive mobilnosti s manjim karbonskim otiskom. Ako će se putem ovog plana oporavka barem donekle obnoviti i modernizirati željeznička infrastruktura, to bi moglo pomoći ne samo ostvarenju nekih klimatskih ciljeva nego i vratiti Hrvatsku na mapu željezničkih pravaca, koji se širom Europe vraćaju kao smislena prijevozna opcija. Međutim, za to neće biti dovoljan sam plan oporavka nego i dugoročna orijentacija države da više investira u željeznicu, gdje osnovni problem ostaje model upravljanja, a ne samo investicija - obrazlaže.

Horvat smatra da NPOO nije iskoristio šansu za mogući preokret, između ostalog i zato što plan, nažalost, nije originalan, nego je "u mnogočemu prilično servilna reakcija s europske periferije".

- NPOO zasad izgleda prilično površno, djelomično i zbog netransparentnosti, a djelomično jer se prepisuje iz europskih uputa, i ne omogućava odgovore na lokalne potrebe. Nominalno se navode sektori unutar kojih će se dogoditi promjene. Turizam, koji je za naš BDP bio neizmjerno bitan, značajno je pogođen pandemijskom krizom. No turizam je jako ranjiv na klimatske promjene, a plan se ponaša kao da će vratiti stvari na uhodano staro, a ne kao da operira u novoj realnosti - nastavlja sugovornik Novosti.

Ističe i da iz NPOO-a nije jasno "tko će se njime najviše okoristiti i hoće li on za najranjivije skupine imati pozitivan učinak" ili će dobrostojeći nakon provedbe plana "biti još više dobrostojeći".

- Plan brine i zbog načina kako se u Hrvatskoj upravlja javnim resursima. Javno je često "privatizirano" putem klijentelističkih krugova koji uzurpiraju javnu ulogu pa je onda logičan i bijes onih "isključenih" poduzetnika koji ne pripadaju tim krugovima. Nedostaju razvijeni oblici društvene kontrole nad javnim sektorom, a praktički jedini kritički glas koji to samo donekle kompenzira dolazi iz privatnog sektora i od poduzetnika čiji su interesi bili pogođeni krizom - zaključuje Horvat.

Vilim Ribić (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

Za mišljenje smo upitali i Vilima Ribića. Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja s NPOO-om se imao prilike upoznati na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća. Plan ocjenjuje pozitivnim, međutim napominje da je "realizacija druga stvar".

- Rasprava oko toga koliko treba dobiti javni, a koliko privatni sektor je promašena, kao i forsiranje te podjele. Bit je da novac dobiju kvalitetni projekti. Dobro je i što su znatna sredstva namijenjena znanosti i obrazovanju, međutim nije sve u financijama. Situacija sa zagrebačkim rektorom Damirom Borasom nije slučajna. Ukoliko se ne provedu bitne reforme u načinu upravljanja, ti će novci biti bačeni u bunar - ističe Ribić.

Inače, NPOO-om se planira financirati i niz odavno zamišljenih reformi, poput sistematizacije plaća i radnih mjesta u državnim i javnim službama ili digitalizacije sustava socijalnih usluga. Neki od tih projekata najavljuju se više od desetljeća. A poznavajući povijest HDZ-ovog utjecaja na pravosuđe, stanje istog i ugled koji uživa među građanima, groteskno djeluje da se među stavkama NPOO-a nalazi i "Moderno pravosuđe za buduće izazove" te da je posebno istaknuto povećanje njegove "učinkovitosti" i "neovisnosti". Prerano je da se donese ukupna negativna ocjena o NPOO-u, ali svakako postoji potencijal da se dobar dio realizira bacanjem novca u razne bunare.