Kako se trenutačno živi u Lipiku: imaju li ljudi posla, iseljavaju li mladi i kako ih se potiče da ostanu u svom kraju?
S početkom dvijehiljaditih problem je bila nezaposlenost, ali sada bismo mogli reći da radne snage nedostaje. Nove tvornice se nisu otvarale, pa su mladi otišli trbuhom za kruhom: prije desetak-petnaestak godina išli bi u Zagreb, Rijeku ili na more, a u posljednjih četiri-pet odredište im je EU, uglavnom Njemačka ili Austrija. Ovdašnje tvrtke, pogotovu one vodeće – poput Lipičkog studenca ili Lipik Glasa, izvozno orijentirane proizvodnje stakla za automobilsku industriju, imaju problem s kvalificiranom radnom snagom: nedostaju im zidari, električari, ličioci i ostale struke. Sve te promjene dovele su do toga da danas ovdje ima gotovo posve pustih sela: u Livađanima živi samo jedna osoba, u Subockoj petero-šestero ljudi, kao i u Gornjem Čagliću. Ta su sela opustošena i 1990-tih, a povratak u njih bio je slab unatoč reelektrifikaciji. No i dalje se trudimo da se ondje uspostavi i vodoopskrbna mreža, bez obzira na to hoće li se vraćati autohtono stanovništvo ili doseljavati neki drugi ljudi. Trudimo se osigurati normalne životne uvjete, a života bez vode nema, pogotovu za porodice s malom djecom. Grad Lipik ima mjere za mlade bračne parove do 40-e godine života kojima daje 30.000 kuna za kupnju prve nekretnine: to bi u Zagrebu bilo malo, ali ovdje se kuća na selu može kupiti za pet ili deset hiljada eura, pa im je ta svota značajna pomoć.
Kako ide s popisivanjem stanovništva i pripremama za dopunske izbore?
U vezi s time, imali smo nekoliko edukacijskih radionica i nekoliko sastanaka manjinskih vijeća na kojima su odabrani ljudi koji će raditi na terenu. Isto tako, potrudili smo se da se što više ljudi samo popiše, putem digitalnih servisa: apelirali smo na mlade i informatički pismene, ali smo nagovarali i starije da otvore vjerodajnicu u Fini ili drugdje, pa onda s njima dođu k nama koji im pomažemo prilikom samopopisivanja. Što se dopunskih izbora tiče, u Požeško-slavonskoj županiji birat će se 3. oktobra samo jedan manjinski vijećnik za Skupštinu, a samo je SDSS predao svoju listu.
Koji su modeli nastave srpskog jezika i kulture zaživjeli na lipičkom području?
Zasad imamo tek pravoslavni vjeronauk u sklopu lipičke škole, no Prosvjetina je inicijativa da se ponovno pokrene ili dopisna nastava, koja je postojala do prije koju godinu, ili da se uspostavi tzv. model C – anketiramo roditelje učenika i mislimo da bi za posljednje bilo zainteresiranih.
Što se minulog ljeta događalo po pitanju aktivnosti Prosvjete i Vijeća?
Važećim epidemiološkim mjerama omogućena su neka događanja, pa smo tijekom tri ljetna mjeseca održali desetak nastupa, uglavnom oko Lipika i Pakraca i mahom vezanih uz crkvene slave naših sela: pored pravoslavnih hramova, nakon liturgija, izvodile bi se naše narodne pjesme i igrala kola karakteristična za ovaj kraj. Osim tih lokalnih nastupa, subotičko udruženje Srba pozvalo je našu žensku pjevačku skupinu da nastupi na njihovim septembarskim Zavičajnim danima. Bili smo zadovoljni prijemom u Subotici kao i domaćini našom izvedbom, pa smo već dobili poziv jednog novosadskog udruženja da u decembru nastupimo na danima folklora u njihovu gradu. A prije gostovanja u Subotici, mi smo ovdje organizirali pjesničku večer za Sanelu Pavlicu, subotičku umjetnicu riječi koja je rodom iz Jagme kod Lipika. Nedavno smo ugostili i članove karlovačkog pododbora Prosvjete, koji su obišli pakrački saborni hram i eparhijski dvor te posjetili selo Kraguj, gdje smo za njih izveli prigodni program, te potom zajedno u Lipiku prisustvovali nastupima u sklopu Dana nacionalnih manjina. Tom smo se prilikom i zbratimili, dogovorivši se za uzvratni posjet i zajedničku likovnu koloniju koja bi se održala ovdje.
