Kakav je položaj srpske zajednice u gradu Lipiku i području koje mu administrativno pripada?
Lipik je u ratu teško stradao, kao i naselja oko njega; ta je činjenica dugo opterećivala život ovdje, utječući pritom na broj osoba srpske nacionalnosti na cijelom području. Za ilustraciju, po popisu stanovništva iz 2011. godine srpsku je nacionalnu pripadnost izrazilo svega 860 ljudi, što je tek 13,94 posto od sveukupne ovdašnje populacije i svega 15-ak posto od broja Srba koji su na lipičkom području živjeli prije rata. Pored toga, otežavajuća je činjenica da je uglavnom riječ o starijim ljudima, među kojima je malo visokoobrazovanih. Mladi se ovdje uglavnom bave poljoprivredom ili rade u privatnom sektoru, jer za povratnike još nema dovoljno mjesta u državnim i javnim institucijama i tvrtkama. Sve je više i onih koji odlaze živjeti i raditi u druge EU-članice. No Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina uvelike je olakšan i unaprijeđen položaj naše zajednice, koja se u Lipiku okuplja oko ovdašnjeg VSNM-a koji, pak, artikulira njezine potrebe prema lokalnoj samoupravi i šire. Isto tako, u Gradskom nas vijeću zastupa dvoje od njegovih ukupno 15 članova.
U kolikoj je mjeri Lipik još opterećen ratnim nasljeđem?
Ljudi se nakon rata nisu osjećali sigurnima, atmosfera je bila napeta, kuće i privredni objekti porušeni, posla nije bilo. Obnova je u značajnijoj mjeri započela tek 2000-ih, kada je dosta kuća obnovljeno ali i ostalo neuseljeno. Osim nesigurnosti i teže zapošljivosti, slabijem je povratku pridonijela loša infrastruktura: do nekih se sela vozilom nije moglo, u nekima nije bilo struje ili vode, u ponekima ničega od toga. Danas je posvuda bolje, pa struju imaju sva naselja, premda su neka još bez asfaltnih putova i vode iz gradskog vodovoda.
Je li klima vezana uz pokretanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i malo poduzetništvo poticajna, posebice za povratnike?
Prvi registrirani OPG-ovi osoba srpske nacionalnosti bili su vezani uza stočarstvo, ponajprije uzgoj muznih krava i ovaca - uglavnom sa po pet do deset krava, odnosno između dvadesetak i stotinjak ovaca. To je bila posljedica priljeva kapitala i veličine posjeda, s obzirom na to da pripadnici zajednice nisu bili ‘konkurentni’ kad se u najam davala državna zemlja; to je, s druge strane, za njih bilo dobro, jer se nisu kreditno zaduživali. U posljednje dvije godine dosta se ovdašnjih OPG-ova prijavljivalo na različite natječaje, putem kojih su imali priliku razviti svoju djelatnost ili pokrenuti novu. Slično je i s malim poduzetništvom, odnosno obrtnicima, za koje je Grad prepoznao da ih vrijedi pomagati, pa se već par godina za njih izdvaja novac u sklopu gradskog budžeta.
Suočava li se lipički VSNM s problemima, odnosno kako surađujete s gradskim vlastima? I što su vam prioriteti za sljedećih par mjeseci?
Ovdašnje Vijeće djeluje od 2003. kad su raspisani prvi manjinski izbori, a već smo 2004. od Grada dobili radni prostor. Nakon osnivanja ogranka SDSS-a, desetak smo godina zajednički unajmljivali i dijelili prostorije. Gradska nas uprava od osnutka redovito financira s 20.000 kuna godišnje, pa tako svake godine organiziramo nekoliko radnih akcija vezanih uz uređivanje spomenika NOB-u ili pravoslavnih crkava te održavamo komemoracije žrtvama fašizma u selima oko Japaga i Kukunjevcu. Redovito posjećujemo manastir Orahovica u povodu njegove slave te sudjelujemo u gradskim manifestacijama oko Dana nacionalnih manjina i Božića, kada prezentiramo svoje običaje i tradicionalnu gastronomiju. Aktivno surađujemo s mjesnim odborima u sredinama u kojima žive pripadnici naše zajednice, a suradnja s lokalnom samoupravom i lipičkim gradonačelnikom ide uzlaznom putanjom. Sve je manje otvorenih i neriješenih pitanja a sve više razumijevanja za potrebe naše zajednice, premda mjesta za napredak uvijek ima.
