Radio dramu "Potres" realizirali ste nekoliko mjeseci prije zagrebačkog potresa. Kako je ta koincidencija djelovala na njezinu recepciju?

Kad govorimo o recepciji audio drame, onda je jako važno ukazati na to da postoji vrlo raširena, zanimljiva festivalska mreža diljem Europe kroz koju velik broj izuzetnih umjetnika međusobno komentira i ocjenjuje radove, a HRT je vrlo aktivan u tom sustavu. "Potres" je do sada sudjelovao na dva natječaja, na BBC-ju i na Prix nova, festivalu Rumunjske radiotelevizije, i na oba je osvojio nagrade. Mislim da je to najveći uspjeh ovog projekta. Komentari su išli u pravcu nevjerice da je hrvatska kultura tako dugo uspjela držati u tajnosti tako važnog pisca kao što je Janko Polić Kamov i da se sve to kao mali fraktal kroz "Potres" manifestira na svega šest stranica pripovijetke i u devet minuta naše emisije.

Koji je bio vaš unutarnji okidač za realizaciju te Kamovljeve pripovijetke?

Mislim da su Kamovljeve pripovijetke najbolji dio njegovog opusa. To je s jedne strane vrsta umjetničke provokacije, a s druge Kamov kao da zaista otvara vrata pakla. Vidimo gorljivo prakticiranje slobode, ali i projiciranje beskrajnih zidova neslobode proizašlih iz mržnje, taštine, obijesti, inata, straha, paranoje. Mi prelazimo s druge strane zrcala, ulazimo u prostor krajnje subjektivnog, a to subjektivno redovito izaziva jezu, tjeskobu, nemir. Ta iskrivljena perspektiva koja se prepoznaje istovremeno i kao seksualno uzbuđenje i kao strah od smrti bila je smjernica za realizaciju ovog projekta.

Kojim sredstvima ste pretvorili ovu priču u traumatičnu radio dramu?

Cijelog ovog uspjeha ne bi bilo da u projektu nije sudjelovao fantastični Rakan Rushaidat. S jedne strane, on nas vodi kao koncizni, konkretni, prisutni narator, dok u pozadini kroz šapat čujemo neku vrstu histeričnog zapomaganja koje prepoznajemo kao unutarnji glas. Htio sam takvim postupkom dobiti osjećaj subjektivne borbe lika sa samim sobom, borbe koja istovremeno i sama podsjeća na neku vrstu unutarnjeg potresa. Maro Market kreirao je intrigantan glazbeni score i on podsjeća na trzaje seizmografskog uređaja, koji kao da konstantno reagira na unutarnje potrese glavnog lika, a Lana Deban, naša ton-majstorica, uspjela je sve to fantastično nivelirati u krajnje rafiniranu zvučnu mapu.

Nagrada BBC-ja "Potresu" za najbolju europsku dramu 2021. godine ogroman je uspjeh. Kako se osjećate?

Osjećam se sjajno jer nam ova nagrada daje signale da vrijedimo i da radimo kvalitetno. Premalo je toga, posebno u kazališnim krugovima kojima bazno pripadam. Imamo pregršt beskrajno talentiranih autora – pisaca, redatelja, umjetnika svih vrsta i sve bi to imalo puno veći značaj kada bismo sami sebi dali pravi značaj. Ovako – svaki put ispočetka, svaki put kao da ništa nemate iza sebe. Zato mi ova nagrada znači jako puno, a i radi osjećaja zajedništva koje stvara. Svatko tko je sudjelovao u ovom projektu jednako je doživljava kao svoju. I to me ispunjava velikom srećom.