Radnička fronta podignula je 23. kolovoza kaznenu prijavu protiv postavljača ploče s natpisom ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, konkretno protiv predsjednika Udruge dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba Ivana Friščića i dogradonačelnika Kutine Damira Markuša. Za njih tražite bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju od tri godine, kao i da se ploča ukloni?
U ‘normalnoj državi’ službenici zaposleni u državnoj upravi imali bi dovoljno intelektualnog kapaciteta i moralnih kvaliteta da ispravno protumače Ustav i zakone i odbiju registraciju udruge koja koristi ustaška obilježja
Kaznenu prijavu podnijeli smo protiv svih osoba koje su sudjelovale u postavljanju ploče, a ne samo protiv spomenute dvojice. No nismo mogli provesti kriminalističko istraživanje kojim bismo utvrdili identitete svih počinitelja pa smo u prijavi imenovali one za koje smo utvrdili da su sudjelovali, a ostale mora identificirati Državno odvjetništvo. Pojedinci su zapravo nebitni, bitna je poruka koja se ovom prijavom i, nadamo se, presudom koja će uslijediti odašilje javnosti, a to je da se isticanjem pozdrava ZDS čini kazneno djelo. U slučaju osuđujuće presude sud ne samo da ploču mora ukloniti, već može naložiti i njezino uništenje jer je to predmet kojim je kazneno djelo počinjeno. Osim toga, Kazneni zakon daje mogućnost da se predmet oduzme čak i kada počinitelj nije kriv, primjerice zbog neubrojivosti. Zbog toga smatramo da je bitno da sud utvrdi kako je isticanje pozdrava ZDS kazneno djelo, dok su krivnja pojedinaca, kao i kazne koje će im biti izrečene, manje važne. Da smo imali takvu mogućnost, podnijeli bismo kaznenu prijavu samo protiv udruga HOS-a koje su ploču postavile. No nije isključeno da ćemo u budućnosti, nakon što počinitelji budu osuđeni, temeljem te presude kaznenu prijavu podnijeti i protiv pravnih osoba, udruga HOS-a.
Visok stupanj fašizacije
U izjavi za medije napisali ste da su se u javnosti dosad spominjali samo politički scenariji za uklanjanje ploče, ali vi smatrate da postoji i treći scenarij, odluka kaznenog suda. Zašto je sudska odluka bolje rješenje?
Ne smatramo da je sudska odluka načelno bolje rješenje, ali u društveno-političkoj situaciji u kojoj se trenutno nalazimo ona ne samo da je bolje, već i nužno rješenje. Da živimo u ‘normalnoj državi’, postojao bi propis koji taksativno nabraja i eksplicitno zabranjuje korištenje ustaških simbola na svim razinama, od javne komunikacije do registracije udruga, pa se ne bi moglo dogoditi da Ministarstvo uprave registrira udrugu koja u grbu ima pozdrav ZDS. Čak i kada takvog propisa ne bi bilo, u ‘normalnoj državi’ službenici zaposleni u državnoj upravi imali bi dovoljno intelektualnog kapaciteta i moralnih kvaliteta da ispravno protumače Ustav i zakone i odbiju registraciju udruge koja koristi ustaška obilježja. A ako bi službenici državne uprave pogriješili i registrirali takvu udrugu, oni koji donose izvršne odluke imali bi dovoljno hrabrosti da ispravno protumače osnovne ustavnopravne vrijednosti i provedu ih u djelo. Načelno bi dakle ispravne odluke upravnih tijela bile jednako dobro rješenje kao i sudska odluka, a u svakom slučaju brže i ekonomičnije.
No u ovom društvu i u ovoj državi, gdje su temeljne civilizacijske vrijednosti ozbiljno ugrožene visokim stupnjem fašizacije, teško je očekivati da će ploča biti maknuta političkom odlukom. Kada bi se to i dogodilo, uklanjanje ploče koje bi bilo posljedica političke trgovine i kompromiserstva ne bi poslalo dovoljno jaku i jasnu poruku za kojom ovo društvo vapi: da je pozdrav ZDS apsolutno neprihvatljiv i da temeljne vrijednosti ovog društva vrijeđa u tolikoj mjeri da je njegovo isticanje potrebno strogo kažnjavati. Ako bi sami postavljači, nagovoreni od strane vladajućih, dobrovoljno uklonili ploču, ispali bi tolerantni i spremni na ‘demokratski dijalog’, a poruka o njezinoj apsolutnoj nedopuštenosti i kažnjivosti potpuno bi izostala. Ako bi Vlada, nakon deset mjeseci neodlučnosti i odugovlačenja, uklonila ploču bez kažnjavanja njezinih postavljača, stekao bi se dojam da je to čin milosti prema onima kojima ploča smeta, čin dobre volje koji je Vlada mogla, ali nije morala poduzeti, politička odluka koja je smjela biti donesena s desetak mjeseci zakašnjenja. Suprotno tome, sudska odluka poslala bi snažnu poruku da je pozdrav ZDS ustaški pozdrav kojim se potiče na mržnju i nasilje i zbog toga je apsolutno nedopustiv i kažnjiv – odmah i svugdje. Uklanjanje ploče nije stvar dobre volje HOS-ovaca ili Vlade koji to mogu učiniti kroz desetak mjeseci, već imperativ koji će država, u zaštiti temeljnih društvenih vrijednosti, provesti ekspresno, i to ne samo u Jasenovcu već i bilo gdje drugdje.
Onaj tko pri tumačenju propisa traži isključivo ‘izričita uporišta’ i eksplicitne odredbe a nije sposoban pojedini propis ili cijeli pravni sustav sagledati u cjelini, ili je vrlo loš pravnik ili manipulator
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković izjavio je da za uklanjanje ploče ‘ne postoji izričito uporište u zakonu’ jer je ‘grb HOS-a službeno registriran i priznat’. Vi, međutim, smatrate da pravno uporište postoji.
Istina je da u hrvatskom pravnom sustavu ne postoji odredba koja eksplicitno zabranjuje pozdrav ZDS, pa i da za uklanjanje ploče ne postoji ‘izričito uporište u zakonu’. Istina je i da je grb HOS-a ‘službeno registriran i priznat’. No onaj tko pri tumačenju bilo kojeg propisa traži isključivo ‘izričita uporišta’ i eksplicitne odredbe a nije sposoban pojedini propis ili cijeli pravni sustav sagledati u cjelini, s teleološkog stajališta, odnosno s obzirom na volju zakonodavca koji je propis donio, ili je vrlo loš pravnik ili manipulator koji pravno neznanje hini kako ne bi bio prisiljen postupiti suprotno svojim političkim uvjerenjima. Sasvim je sigurno da pozdrav ne samo da nije u suglasnosti s hrvatskim pravnim sustavom, već je s njim u neodrživoj suprotnosti, a za uklanjanje ploče i ne treba birokratsko ‘izričito uporište u zakonu’, nego ispravno tumačenje pravnog sustava u njegovoj cjelini i nešto malo političke hrabrosti.
Pokušaj stvaranja presedana
Smatrate također i da je činjenica da je grb HOS-a službeno registriran i priznat nebitna za eventualni kazneni postupak protiv onih koji su tu ploču postavili. Možete li to objasniti?
Istina je da je grb pri Ministarstvu uprave uredno registriran, ali radi se o jednoj greški koja nema veliku pravnu težinu. Pokušaj da se od te greške stvori presedan kojim bi se pozdrav ‘legalizirao’ govori o pravnoj neukosti ili pak o manipulativnosti. Upravni postupci za registraciju udruga i njihovih obilježja nisu u direktnoj vezi s kaznenim postupcima, a prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti Kazneni zakon svakako je iznad pojedinačnih odluka upravnih tijela. Kazneni sud je slobodan u interpretaciji Kaznenog zakona i nije vezan uz odluke upravnih tijela, a pogrešna odluka jednog državnog tijela ničim ne obavezuje ostala tijela da ponavljaju tu pogrešnu odluku.
Javno poticanje na nasilje i mržnju u pravilu se tretira kao prekršaj. Zbog čega postavljanje ploče s ustaškim pozdravom predstavlja puno više od toga?
Praksa policije je da se isticanje pozdrava ZDS kvalificira tek kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo, nakon čega se postupci vode pred prekršajnim sudovima. Prekršajni postupak blaže je naravi u odnosu na kazneni postupak, u njemu se izriču znatno blaže kazne, pa je za počinitelje mnogo povoljniji. Zbog toga se prekršajni postupci provode u pravilu protiv osoba koje su povrijedile društvene vrijednosti manjeg značaja. Plastično dočarano, nepropisno parkiranje je prekršaj, ubojstvo je kazneno djelo. Zbog toga se kažnjavanjem u prekršajnom postupku ne može postići svrha kažnjavanja kada je povrijeđeno važno društveno dobro. Smatramo kako isticanjem pozdrava ZDS ne dolazi samo do narušavanja javnog reda i mira, što je u rangu glasnijeg tuluma koji smeta susjedima, već se njime javno poziva na mržnju, pa bi policija u budućnosti u slučajevima isticanja toga pozdrava trebala podnositi kaznene, a ne prekršajne prijave.
U svom obrazloženju kaznene prijave anticipirate da će se okrivljenici braniti tvrdnjom da njihova namjera nije bila poticanje na nasilje i mržnju, već odavanje počasti poginulim suborcima. Vi, međutim, tvrdite da je taj čin kažnjiv čak i bez takve intencije, te da su počinitelji, čak i ako nisu imali takvu namjeru – u što ne vjerujete – znali da isticanjem ustaškog pozdrava aludiraju na ustašku državu. Zašto je to važno?
Vjerujemo da je intencija postavljača ploče bila upravo raspirivanje strasti i tenzija, na što upućuje i lokacija odabrana za njezino postavljanje, a to je mjesto na kojem se u Drugom svjetskom ratu nalazilo zapovjedništvo ustaškog logora, ali to svoje uvjerenje ne možemo dokazati. Zbog toga dopuštamo mogućnost da su postavljanjem ploče zaista namjeravali prvenstveno odati počast poginulim suborcima. Ali pritom naglašavamo kako su i u tom hipotetskom slučaju bili svjesni da isticanje pozdrava ‘Za dom spremni’ u hrvatskoj javnosti raspiruju strasti i tenzije, odnosno kako se njegovim isticanjem posljedično poziva na nasilje i mržnju. To znači da javno pozivanje na nasilje i mržnju možda nisu htjeli, ali su na njega pristali, što je također kažnjivo.
Obračun s naslijeđem socijalizma
Ministar Bošnjaković rekao je i da je ‘teško sada suditi da se tim pozdravom u amblemu HOS-a poziva na vraćanje u prošla vremena jer su pripadnici HOS-a, noseći taj pozdrav, ginuli za demokratsku Hrvatsku’. No u prijavi tvrdite da se tim pozdravom nedvojbeno aludira na NDH i njezine vrijednosti, što je također i protuustavno?
Pripadnici HOS-a taj su pozdrav u ratnom sukobu devedesetih nosili upravo zato jer su htjeli aludirati na NDH. Nisu ga izmislili, već preuzeli baš iz ikonografije NDH. Postoji li naivac koji vjeruje da pripadnici HOS-a nisu znali tko je prije njih koristio taj pozdrav? Pozdravom ZDS nemoguće je referirati se isključivo i jedino na HOS-ove postrojbe jer se referiranjem na njih automatski referira i na ono na što su se one same referirale – na NDH. Naravno da je to protuustavno jer ne samo da posredno negira brojne vrijednosti koje Ustav proklamira, već imamo i ono što ministar zove ‘izričito uporište’ jer u samim izvorišnim osnovama Ustava eksplicitno stoji da je suština državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata uspostavljena odlukama ZAVNOH-a, a nasuprot proglašenju NDH.
Takozvano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima do ožujka 2018. trebalo bi ‘dati preporuke’, nakon čega će Vlada ‘napraviti zakonski okvir’. Kako tumačite ovo odugovlačenje?
Bjelodano je da Vlada nema političku volju za uklanjanje ploče, ne nužno zbog toga što je zaljubljena u NDH, već zato što procjenjuje kako bi tim potezom mogla izgubiti podršku određenog broja birača, građana indoktriniranih galopirajućom fašizacijom koja se u našem društvu sistematski provodi već skoro tri desetljeća, prije svega iz pragmatičnih razloga. Cilj fašizma je, povijest nas uči, očuvanje kapitalizma koji je zapao u krizu. Neofašizacijom se zapravo obračunava s pozitivnim naslijeđem socijalističke Jugoslavije kao što su besplatno zdravstvo i obrazovanje, stanogradnja, socijalna i radna prava, a kako bi se unaprijed diskreditiralo one koji će se zalagati za društvo u interesu većine, a ne tajkunske manjine. Imajući to na umu, Radnička fronta je u prosincu 2016. posjetila Jasenovac i upravo pred HOS-ovom pločom istaknula parolu: ‘Kada trune kapitalizam, smrdi na fašizam.’
