Iako HDZ-ova vlast već mjesecima priželjkuje da se afera s HOS-ovom pločom što bezbolnije riješi i zataška – cijela stvar je, naime, zasigurno mnogo više doprinijela kompromitaciji HOS-a i ‘čistoći’ Domovinskog rata nego normalizaciji notornog ustaškog pozdrava – nisu ni slutili da će odlukom o njezinu premještanju na lokaciju Slavonski Trokut izvaditi još jedan kostur iz ormara. Točnije, njih više stotina sahranjenih dvadesetak metara od lokacije na kojoj je 2009. godine svečano otkriveno Spomen-obilježje 314 hrvatskim braniteljima poginulim na novljanskoj bojišnici jeseni i zime 1991. godine. Autor tog spomenika poznati je zagrebački arhitekt Branko Silađin.
Naime, na istoj je lokaciji, smještenoj uz cestu koja od Pakraca preko Slavonskog Trokuta vodi prema Novskoj, 1961. godine podignut spomenik i spomen-kosturnica palih boraca i žrtava fašističkog terora. Autor spomenika je akademski kipar Stanislav Mišić, a spomenik i kosturnica su 1973. godine upisani u registar zaštićenih spomenika kulture.
U obrazloženju koji je donijela stručna Komisija regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku (rješenje br. 345, 11.1.1973.) stoji:
‘Komisija Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijek, imenovana rješenjem br. 01-300/3-72. od 30.10.1972. g. na svojoj sjednici održanoj 16.12.1972. g. ustanovila je:
Spomen-kosturnica sa spomenikom 650 pali boraca pripadnika 21. srpske divizije nalazi se sa sjeverne strane ‘Ceste VI korpusa’ na uzvisini Blatuškog brda na Slavonskom Trokutu. U ovoj su kosturnici sahranjeni posmrtni ostaci boraca palih u završnim operacijama za konačno oslobođenje Slavonije u toku maja 1945. g. na području Slavonskog Trokuta, Novske i Pakraca. Kosturnica ima oblik prizme, na kojoj su tri brončana reljefa i sedam spomen-ploča s tekstom.
Ova je spomen-kosturnica tragičan dokument veličine žrtava naših naroda u borbi za oslobođenje.
Na temelju toga, pismenim izvještajem referenta i uvida u dokumentaciju, Komisija je utvrdila da spomenik sa spomen-kosturnicom u kojoj je sahranjeno preko šesto pedeset palih boraca NOR-a pripadnika 21. srpske divizije na Slavonskom Trokutu, općina Novska, ima svojstvo spomenika kulture.’
Spomenik je miniran i gotovo u potpunosti devastiran tijekom prve polovice 1990-ih godina, brončani elementi su ukradeni, a ostatak strukture postamenta, kao i sama podzemna kosturnica prepušteni su propadanju i zaboravu. Do trenutka kada je odlučeno da se upravo na toj lokaciji sagradi spomenik braniteljima i kada su radovi na novom memorijalu započeli, ostaci spomenika bili su već obavijeni šipražjem i šumom koja se razrasla na nekadašnjoj livadi oko spomenika.
Postavlja se pitanje, tko je i zašto svjesno ignorirao postojanje spomen-kosturnice na toj lokaciji? Tko i dan-danas određuje liniju uređivanja novog spomenika, budući je trava oko novog spomen-obilježja uredno pošišana nekoliko metara od mjesta na kojem se naziru ostaci partizanskog spomenika? Da li je Ministarstvo kulture i odjel za zaštitu spomenika bio konzultiran oko ove lokacije i prethodno važećeg dokumenta o upisu u registar? U konačnici, sasvim je izvjesno da ni obitelji poginulih branitelja nisu poznate s činjenicom da je spomenik njihovim očevima, braći i sinovima strateški postavljen kako bi zaklonio mjesto sjećanja na antifašističku borbu.
U cijeloj ovoj priči nije sporna i skandalozna samo izgradnja spomenika braniteljima na istoj lokaciji na kojoj se nalazi minirani spomenik i kosturnica s posmrtnim ostacima nekoliko stotina partizana poginulih u konačnom oslobađanju Hrvatske – ista ta, 21. srpska divizija oslobodila je 1945. godine, primjerice, Novu Gradišku, Novsku i Jasenovac! Postavljanje spomen-ploče na kojoj se i dalje nalazi notorni fašistički pozdrav ‘Za dom spremni’ nedaleko zapuštene grobnice partizana koji su svoje živote ostavili u borbi protiv okupatora i ustaša, predstavlja jednako velik problem kao i njezino postavljenje u Jasenovcu.
Tekst u cijelosti prenosimo s portala ‘Antifašistički vjesnik’.
