Premijeru Andreju Plenkoviću ni u jednom času nije pala na pamet mogućnost da zbog obrane HOS-ove ploče s uklesanim ustaškim ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, u blizini lokacije na kojoj je u Drugom svjetskom ratu radio ustaški koncentracijski logor, izgubi parlamentarnu većinu i da mu padne vlada, bez obzira na to što bi HDZ na izvanredne parlamentarne izbore, prema recentnim anketama koje se uzimaju relevantnima, izišao s prednošću od desetak posto u odnosu na SDP, najveću opozicijsku stranku. To mu nije palo na pamet zato što je u lipnju i srpnju uložio previše truda da sklepa aktualnu većinu od 78 zastupnika, a taj enormni trgovački napor govorio je da se Plenkoviću – unatoč ozbiljnoj prednosti – ne ide na nove izbore: kao što je znao i prije dva-tri mjeseca, i danas zna da mu je koalicijski potencijal slab, a za većinu bi mu vjerojatno trebalo najmanje petnaestak ruku mimo HDZ-ovaca; zna, osim toga, da su izbori uvijek neizvjesnost, ma što govorila istraživanja, pogotovo ako bi HDZ na njih izišao s nedirnutom jasenovačkom pločom, što bi moglo donekle mobilizirati lijeve i lijevoliberalne glasače. Stoga će tokom rujna biti uklonjena jasenovačka spomen-ploča jedanaestorici poginulih pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu ili će s ploče barem biti uklonjeno ‘Za dom spremni’ iz HOS-ovog grba.

Plenkoviću je stalo do slike o sebi na važnim stranim adresama, a ondje i dalje ne vole pa ne vole kad najjača partija u zemlji otvoreno koketira s nasljeđem nacifašizma, što god o tome mislili Zlatko Hasanbegović i ostali ovdašnji obožavatelji Donalda Trumpa

Osim toga, pad vlade zbog toga što premijer i predsjednik HDZ-a nije smogao političke i ljudske snage i odlučnosti da nađe rješenje za uklanjanje uklesanog ustaškog pozdrava iz Jasenovca bio bi poguban za Plenkovićev imidž u inozemnim političkim krugovima, imidž koji je ionako na vrlo niskim granama. Premda je premijer zauzeo gard da ga ništa ne može impresionirati i da ništa ne može biti toliko važno da on od toga ne bi mogao načiniti društvenu uspavanku, ipak mu je stalo do slike o sebi na važnim stranim adresama, poput Bruxellesa i Washingtona, a ondje i dalje ne vole pa ne vole kad najjača partija u zemlji otvoreno koketira s nasljeđem nacifašizma, što god o tome mislili Zlatko Hasanbegović i ostali ovdašnji obožavatelji Donalda Trumpa. Plenković nije politički fatalist poput svog prethodnika Tomislava Karamarka i neće tek tako pustiti niz vodu svoju brižno njegovanu karijeru.

- Ploča u Jasenovcu Plenkoviću je, osim unutarkoalicijskog, postala i ozbiljan međunarodni problem i on više nije mogao ignorirati i odgađati rješavanje tog problema - kaže naš sugovornik blizak vladajućoj koaliciji koju dominantno čine Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatska narodna stranka, Samostalna demokratska srpska stranka i još petero zastupnika nacionalnih manjina.

Premijer bi s druge strane, kad bi mu okolnosti dozvoljavale, najradije nastavio zatvarati oči pred ustaškim usklikom u Jasenovcu sve dok ne bi došao do kvaziznanstvene podloge i politički povoljnog ambijenta za akciju, koja bi u svakoj civiliziranoj i uređenoj državi bila rutinska i automatska, a ne rezultat pritiska inozemnih političara i ovdašnjih koalicijskih partnera. U prilog Vladinoj i HDZ-ovoj nevoljkosti da što hitnije prekine desetomjesečno izravno ponižavanje žrtava ustaškog logora smrti govorio je nedjeljni intervju ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića u Večernjem listu. ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima radi na tome i ono bi trebalo dati preporuke kako u budućnosti tretirati takve stvari, a za to imaju rok do ožujka 2018. godine. Kada vijeće da preporuke, onda ćemo mi unutar tih preporuka napraviti zakonski okvir i poduzeti druge mjere’, rekao je ministar i dodao da sada ne postoji zakonsko uporište za skidanje HOS-ove ploče, iako postoje stav Ustavnog suda, mišljenje saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, pa čak i kakva-takva sudska praksa prema kojima pločama s upisanim ‘Za dom spremni’ nije mjesto u javnom prostoru. Ministar Bošnjaković, po svemu sudeći, prije davanja intervjua nije bio obaviješten da je premijer nekoliko dana ranije, ipak, prelomio da se u rujnu riješi pitanje HOS-ove ploče: prema našim informacijama, Bošnjaković je zbog službenog putovanja izostao sa sastanka u Vladi na kojem je Plenković zadužio ministra uprave Lovru Kuščevića da, uz presudnu asistenciju predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, uobliči zakonski temelj za zabranu javne upotrebe ustaškog pozdrava. Kuščeviću je pritom dano do znanja da taj posao mora biti obavljen i da će ga, ako ministar ne želi, obaviti osobno premijer, a zna se što to onda znači. Plenković je shvatio da je voda došla do grla.

Glogoški i ostatak braniteljskih vođa neće moći izbjeći izvođenje svog obaveznog političkog igrokaza s prozivkama, ucjenama i prijetnjama, ali njima je, ipak, od svega važnije da im u Saboru najesen prođe novi Zakon o hrvatskim braniteljima

Neinformiranost ministra Bošnjakovića o razini vođostaja dovela je do toga da su glavni koalicijski partneri smjesta skočili i izrijekom zaprijetili razvrgavanjem vladajućeg saveza ako HDZ izigra dogovor o uklanjanju ploče u toku rujna, čime su i HNS i SDSS sebi znatno suzili prostor za eventualno popuštanje HDZ-u i za izraze praktičnog razumijevanja eventualnih novih eskivaža i odgoda uvjetovanih Plenkovićevim nevoljama s unutarstranačkom i veteranskom desnicom, čiji su viđeniji pripadnici ustali u obranu ustaškog pozdrava, a oni ne znaju drukčije nego obranu neobranjivog formulirati kao neartikulirani napad na sve koji imaju kakvu-takvu konkretnu moć da poguraju HDZ prema ispunjavanju političkih dogovora i zadovoljavanja minimuma društvene pristojnosti. ‘Hrvatski branitelji iz HOS-a imaju toliko veze s ustaštvom koliko neki, koji su zadnjih dana vrlo glasni, imaju veze s hrvatstvom. Ti nikada nisu ni željeli Hrvatsku; ne samo da je nisu željeli već su i radili protiv njene slobode i neovisnosti. Neka se i dalje, kao i inače, odmah dižu na zadnje noge na spomen slova h, ali Hrvatska je stvorena, obranjena i živjet će vječno’, izjavio je Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, u jednoj iz svoje miniserije reakcija nakon bure izazvane Bošnjakovićevim intervjuom. U različitim epizodama te serije Brkić je iznio svoja razmišljanja da je ploča u Jasenovcu zakonita, da se radi o grbu legalne ratne jedinice, da hrvatski branitelji 1991. nisu išli u rat s ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’ na usnama te da problem s pločom potenciraju oni kojima je cilj dizanje antihrvatskih tenzija i histerije.

‘Problem je u tome što to govore saborski zastupnik, potpredsjednik Hrvatskog sabora i potpredsjednik Vlade RH, pa očekujemo očitovanje premijera i predsjednika Sabora, je li to ujedno stajalište Vlade i Sabora. Ako se predsjednik Vlade ne očituje, ne samo da imamo opciju B, imamo i opciju C’, kazao je Đuro Glogoški, predsjednik jedne od braniteljskih udruga koja je stajala iza dugotrajnog šatordžijskog prosvjeda protiv Milanovićeve vlade na Savskoj cesti u Zagrebu. Glogoški je pritom, kao u problem, upro prstom u stavove Milorada Pupovca, Predraga Štromara i Furija Radina, dok je od Plenkovića zaiskao tek očitovanje. Borislav Barišić, predsjednik Saveza udruga HOS-a, zatražio je od premijera da njega i njegove suborce zaštiti od prozivki za fašizam iz redova vlasti.

Sve ove nabrijane poruke samo su verbalna dimna bomba i domoljubni alibi junačinama koji žele zamagliti činjenicu da će se sutra smjerno pokoriti diktatu stranačkog vrha: oni žele stvoriti privid kod svojih pristaša da su bili protiv, da su se distancirali, napali Pupovca i spasili dušu, a dalje je sve stvar gole pragme i zadržavanja privilegija vlasti. Utoliko su promašena predviđanja ili očekivanja da će radikalnije krilo HDZ-a prevođeno Brkićem zbog HOS-ove ploče i pozdrava ‘Za dom spremni’ pokrenuti bunu protiv Plenkovića: krajnji domet javnih istupa i mitskog političkog postojanja Milijana Brkića, bez obzira na to je li on toga svjestan ili nije, jest da se kroz njegova usta povremeno istresu nacionalističke frustracije HDZ-ovog članstva prema Srbima, Jugoslavenima i komunistima kao stalnim krivcima za neprirodno hrvatsko suzdržavanje od veličanja NDH, e da bi se manje zborilo o HDZ-ovom pokleknuću pred moralom, činjenicama i zdravom pameću, koji su tradicionalno najljući neprijatelji brkićevskog i hasanbegovićevskog tumačenja hrvatstva. Do čega bi, uostalom, dovela pobuna? Do toga da dio HDZ-ovaca u Saboru sruši svoju vladu zbog obrane ustaškog pozdrava, zbog obrane idejnog paketića koji je Franjo Tuđman bio tutnuo u džep strogo kontroliranim i marginalnim pravašima, pa da onda s tim velebnim postignućem krene u preuzimanje stranačkog žezla iz Plenkovićevih ruku? To bi bilo osuđeno na propast, jer je HDZ stranka koja ne može bez vlasti i vlast je zadnje što će samovoljno predati, naročito ako je riječ o povodu kao što je ovaj jasenovački.

Što se tiče Đure Glogoškog i ostatka braniteljskih vođa, oni u idućih nekoliko tjedana neće moći izbjeći izvođenje svog obaveznog političkog igrokaza s prozivkama, ucjenama i prijetnjama – kad bi to izostalo, sasvim bi obesmislili svoje postojanje – ali njima je, ipak, od svega važnije da im u Saboru najesen prođe novi Zakon o hrvatskim braniteljima koji povećava i širi prava te populacije za više stotina milijuna kuna na godišnjoj razini. Glogoški i društvo, baš poput Brkića, svojim javnim djelovanjem zatrovali su i još će više zatrovati društvenu klimu, ali posljedice te neodgovornosti i infantilnosti najmanje će osjetiti HDZ i premijer Plenković: slomit će se preko leđa najslabijih, preko onih koji pravim Hrvatima ometaju i sprječavaju užitak u slavljenju Ante Pavelića i njegove sljedbe, a zna se što su i kakvom soju pripadaju takvi.

A Andrej Plenković bit će zadovoljan takvim ishodom, bit će sretan što je još jedno delikatno ideološko pitanje riješeno bez većih ogrebotina, premda neće biti riješeno ništa i premda će sigurno biti poduzeti dodatni koraci da se umekša iznuđeno deustašiziranje HOS-ove ploče. To je kalkulantstvo i politički kukavičluk, a ne put izlaska iz anticivilizacijskog gliba u kojem se valja ova zemlja, a koji najpreciznije reprezentira najnovija u nizu besramnih konstatacija Zlatka Hasanbegovića, saborskog zastupnika i političkog tajnika stranke Neovisni za Hrvatsku: ‘U ovom slučaju, jedini relevantan kontekst Jasenovca je taj da je Jasenovac bio izložen brutalnoj srpskoj agresiji 1991.’