Forum za vanjsku politiku organizirao je u srijedu u Novinarskom domu u Zagrebu panel i diskusiju na temu "Politike pomirenja na Zapadnom Balkanu: tridesetogodišnja perspektiva". Uvodna predavanja na panelu održali su profesorica Jasna Dragović Soso (Goldsmiths, London), profesor Eric Gordy (UCL London) te bivši predsjednik Ivo Josipović i mirovna aktivistkinja Vesna Teršelič. Razgovor je moderirao Dejan Jović.

Dragović Soso osvrnula se na trenutno stanje politika pomirenja u regiji, konstatirajući kako stvar treba promatrati razmišljajući o konceptu pravog i održivog mira, a ne samo odsustva rata.

- Pravo pomirenje znači izgradnju društvenih odnosa i ponovnog povezivanja ljudi. Ključni dio pomirenja je i vizija budućnosti. Treba se zapitati jesu li političari na ovim prostorima imali viziju budućnosti koja uključuje tzv. druge? To je i u srži pitanja tranzicijske pravde, za koju je potrebna proizvodnja znanja, ali i uvažavanje tog znanja - kazala je Dragović Soso.

Istaknula je kako na ovim prostorima postoji ogromna proizvodnja znanja o ratovima 1990-ih, pogotovo o kršenju ljudskih prava i počinjenim ratnim zločnima.

- Među one koji su u toj proizvodnji značajno sudjelovali svakako spada i sud u Haagu. Iako je opravdano kritiziran, važan je kao repozitorij znanja i informacija. Rad organizacija civilnog društva također je bio izuzetno važan u proizvodnji znanja diljem regije. Danas zbog toga imamo baze podataka o masovnim grobnicama, logorima, zlostavljanjima, nestalim osobama... Tu je presudna bila i suradnja organizacija i inicijativa u regiji – objasnila je Dragović Soso.

Konstatirala je i kako postoji osnova za službeno uvažavanje počinjenih zločina, ali se takvo nešto još nije dogodilo.

- Ako se ponegdje i dogodilo u tragovima, nije to bilo s dugotrajnim učinkom. Svjedočili smo tijekom godina povratku ratnih zločinaca na pozicije moći i autoriteta, a u obrazovnom sustavu podržavali su se nacionalistički narativi. Sve u svemu, usprkos velikoj proizvodnji znanja, tranzicijska pravda još uvijek pada na ispitu. Recentna događanja na Kosovu to samo potvrđuju – zaključila je Dragović Saso.

Ivo Josipović istaknuo je pak kako priprema nekih slučajeva na Haškom sudu nije bila dobra, a mnogi su sudski procesi trajali predugo.

– Uzmimo slučaj Vojislava Šešelja za primjer, to je svakako trajalo predugo. Također, neki slučajevi su bili više za nacionalne sudove, ne za Haški sud. Kritika je svakako dosta i opravdane su, ali na kraju mislim da su prednosti suda veće od nedostataka. Ipak je Haški sud tjerao naše vlade da se bave pitanjima rata, što se inače vjerojatno ne bi dogodilo – rekao je Josipović.

Vesna Teršelič je naglasila kako nam i nakon trideset godina još uvijek preostaju ozbiljni napori na radu na pomirenju u regiji.

- Treba nam i šire društveno uvažavanje zločina, ne samo na razini vlasti. Baze podataka koje postoje o ratu danas možda više koriste istraživači i studenti iz drugih zemalja, nego ljudi na ovim prostorima. Pitanje ostavštine i utjecaja u tom kontekstu ima veze i s našom pasivnošću ovdje, s time koliko smo angažirani i gdje nam je trenutno fokus – poručila je Teršelič.

U zaključnom izlaganju Eric Gordy se osvrnuo na preporuke koje valja uputiti onima koji provode državne politike u regiji.

- Da biste dali nekome savjet, oni taj savjet za početak moraju htjeti primiti. Čemu davati savjet primjerice Miloradu Dodiku? To je vjerojatno čisto gubljenje energije. Moj prvi prijedlog je zapravo da više ne pričamo toliko o državama i vlastodršcima i da ne očekujemo stvari koje oni ne žele ili nisu sposobni ostvariti. Trebamo se više angažirati na svim drugim razinama. Drugo, ako već pričamo državnoj razini, onda je jasno da države moraju ispunjavati svoje obveze, i jedna prema drugoj, i prema svojim građanima. Ako već govorimo što bi na razini državne politike trebalo, onda mislim da se treba odmaknuti od bilo kakve ideje predstavljanja kolektiva, od nacionalnosti i etniciteta. Treba se okrenuti iskustvenom, potrebama koje nisu samo simboličke, nego i materijalne. U suštini, države trebaju pokušati sanirati dio štete koju su napravile – zaključio je Gordy.