Prošli tjedan agencija Reuters prenijela je izjavu Jevgenije Kravčuk, zamjenice predsjednika ukrajinskog parlamentarnog odbora za humanitarnu i informacijsku politiku, koja je kazala da je Ukrajina do studenog prošle godine iz svojih knjižnica povukla oko 19 milijuna primjeraka knjiga koje su potjecale iz sovjetske ere ili su, njih 11 milijuna, napisane na ruskom jeziku.
"Neke knjige na ukrajinskom jeziku iz sovjetske ere također su otpisane, a postoje preporuke za otpis i uklanjanje knjiga čiji su autori podržavali oružanu agresiju na Ukrajinu", prenosi Reuters izjavu objavljenu na web stranici ukrajinskog parlamenta.
Britanska agencija dalje ističe da nije jasno što se dogodilo s povučenim knjigama. Naglašavaju da je nakon što je Rusija pripojila ukrajinski poluotok Krim 2014. godine, Kijev sve više ograničavao korištenje ruskih knjiga, a proces takozvane "derusifikacije" ubrzao se kada je Rusija napala Ukrajinu prije gotovo godinu dana.
Sredinom 2022. Ukrajina je ograničila distribuciju ruskih knjiga, nastojeći dodatno prekinuti kulturne veze između dvaju naroda i smanjiti utjecaj politike za koju vlasti u Kijevu kažu da je stoljećima potiskivala ukrajinski identitet. "Omjer knjiga na ruskom i ukrajinskom jeziku u našim knjižnicama je vrlo žalostan. Potrebno je što prije obnoviti fondove i nabaviti knjige na ukrajinskom jeziku", rekla je Kravčuk, ističući da je oko 44% knjiga na ruskom, a ostatak na ukrajinskom ili jezicima zemalja Europske unije.
Ukrajinski je jedini službeni jezik u zemlji. Otprilike polovica stanovništva govori uglavnom ili samo ukrajinski, a nekih 30% govori uglavnom ili samo ruski, prema istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju iz 2019. I ruski i ukrajinski su istočnoslavenski jezici, ali dok većina Ukrajinaca govori ruski, Rusi koji ne poznaju ukrajinski imaju poteškoća s razumijevanjem. Ruski još uvijek igra veliku ulogu u poslovanju, kulturi i medijima. Govori se u mnogim gradovima, uključujući Kijev, iako je upotreba sve više ograničena, jer zakoni obvezuju tvrtke i druge institucije da koriste ukrajinski jezik, zaključuje Reuters.
Američki magazin Newsweek pokušao je potom istražiti je li informacija točna te utvrdio da joj nedostaje važan kontekst da bismo sa sigurnošću zaključili koje knjige i koliko njih od 19 milijuna je otpisano, koliko je takvih od ruskih autora, jesu li uklonjene sve knjige ruskih pisaca, kao i da iz ukrajinske objave nije jasno hoće li sve one biti nedostupne, kao što se sugerira, iako ta mogućnost – dodaju istraživači ovog magazina – postoji.
Kako bilo, tim knjigama se ne smiješi lijepa sudbina, baš kao i onima na području Krima, Luganska i Donjecka gdje su navodno masovno uništavane knjige na ukrajinskom jeziku, s naglaskom na povijesne udžbenike i popularnu literaturu vezanu uz povijest Ukrajine. Dovoljno je, uostalom, sjetiti se što se događalo početkom 90-ih u Hrvatskoj kada je, prema nepotpunom istraživanju Ante Lešaje, čak 2,8 milijuna knjiga, ili 13,8 posto tadašnjeg fundusa u knjižnicama, proglašeno nepodobnima, zastarjelima ili izgubljenima pa su završavale po smetlištima i otpadima. Primjerice, samo je zagrebačka Gradska knjižnica 1994. otpisala 23.069 knjiga. Među njima su većinom bila one srpskih autora, pisane na ćirilici, vezane uz komunističku ideologiju ili su ih napisali autori nepodobni novom režimu.
