Profesor Ante Lešaja uputio je protestno pismo uredništvu Hrvatske radiotelevizije povodom emitiranja emisije o zločinima počinjenim nakon Drugog svjetskog rata na otoku Daksa, kraj Dubrovnika. Lešaja upozorava da se HRT poslužio falsifikatom i priču o zločinima ilustrirao snimkama Ive Jeričevića koji je tada imao samo 12 godina i bio u zbjegu u El Shattu, u Egiptu, pa nikako nije mogao imati veze s onim što se događalo na Daksi. Zbog grubog falsificiranja, Lešaja traži da se sporni dijelovi izbrišu, odgovorni sankcioniraju, a javni medijski servis ispriča gledaocima i Jeričevićevoj obitelji. Njegovo pismo, koje je objavio portal Tačno.net, prenosimo u cijelosti:
‘Dana 27. 10. 2019. emitiran je prilog o Daksi. Nemam namjeru komentirati sadržaj te emisije, njenu jednostranost i pristranost. Emisija je dio antikomunističke histerije i posvemašnje ‘povijesne revizije’ kojom je prožeta suvremena hrvatska zbilja.
Ali o jednoj sekvenci emisije moram iskazati negodovanje i ogorčenje: optužbe za događanja u to vrijeme (1944.) popraćena su slikama Iva Jeričevića – čovjeka koji s tim događanjima nije imao nikakve veze: najprije, bio je mlad, imao je tada 12 godina, da bi na bilo koji način mogao učestvovati u tim događanjima. A drugo, on je u to doba još uvijek bio u El Shattu, na Sinaju. Snimke koje su prikazane datiraju u najmanju ruku tridesetak godina nakon događaja o kojima se u emisiji govori. I što su htjeli tim falsifikatom postići autori emisije? I kakvu odgovornost će za taj falsifikat i za neosnovano stigmatiziranje Iva Jeričevića snositi?
Moje je ogorčenje utoliko veće jer sam vršnjak Iva Jeričevića, znam se s njime od djetinjstva, a usko smo surađivali desetljećima, ne samo kad je radio u Brodogradilištu, nego i kasnije kad je bio direktor Industrijske škole, direktor Školskog centra, predsjednik Općine i Općinskog komiteta SK – sve to u Korčuli. I svi ga u Korčuli (gradu, otoku i na Pelješcu) znaju kao izrazito komunikativnog, omiljenog i nadasve čestitog čovjeka. Do svoje smrti 2003. ostao je dosljedan antifašističkim uvjerenjima.
Nije to navođenje i optužba Iva Jeričevića ‘puka omaška ili pogreška’. Falsificiranje činjenica, poluistine i neistine česti su repertoar javnih nastupa u ovoj, ‘povijesno revizionistički’ i ustašofilski zagađenoj, suvremenoj hrvatskoj zbilji. Zašto HRT kao javni servis učestvuje u takvim nepodopštinama?
Postoji li ma i trunka ‘poštenja i časti’ (da, kao korčulanski moreškant, upotrebim jedan izraz iz ‘viteške igre Moreška’) – HRT će se hitno javno ispričati, posebno i porodici pok. Iva Jeričevića, obrisati će sporne dijelove emisije i sankcionirati autore falsifikata’, stoji u pismu prof. Lešaje.
