Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske osnovana je odlukom Predsjedništva ZAVNOH-a od 18. svibnja 1944. godine. Prema dobivenim Uputstvima od 5. kolovoza 1944., Zemaljska komisija bila je dužna prikupljati podatke i dokazni materijal pomoću kojega je utvrđivana odgovornost i postojanje zločina koje su okupatori i njihovi pomagači izvršili tijekom neprijateljske okupacije na području Federalne Hrvatske. Tako je u listopadu 1944. s radom počela Okružna komisija za ratne zločine Banije, koja će uz pomoć svojih kotarskih, gradskih i općinskih komisija idućih mjeseci pozivati svjedoke i prikupljati dokaze (u većini slučajeva izjave) o zločinima kako bi bili pokrenuti sudski postupci protiv počinilaca i njihovih suučesnika radi izricanja kazni pred nadležnim sudovima. Do kraja godine ispitano je više stotina svjedoka, među kojima se našao i Petar Erent iz Prekope, član N.O.O. Prekopa, Hrvat, star 41 godinu, oženjen, otac troje djece, koji je 10. prosinca 1944. u Kihalcu kod Općinske komisije za ratne zločine Jukinac dao opširnu izjavu o masakru nad glinskim Srbima, čija godišnjica je upravo ovog tjedna.
"Bilo je to čini mi se 11/V 1941. u sumrak istoga dana kada su ustaše Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mate Kihalić, Josip Lipak, Pavao Hajčić, svi iz Prekope, koji se sada nalaze u Petrinji, zatim Ivan Avedić, iz Prekope, sada u Đakovu, ustaša, i Nikola Lipak zvani Čuklje, koji je poginuo u borbi sa N.O.V., Ivan Šantek, Šafar Nikola i Stevo Rohak, svi iz Kihalca, prva dvojica su poginuli a posljednji tj. Stevo Rohak, nalazi se sada u Petrinji kao žandar, pošli selom i prisiljavali sve muškarce moga sela da uzmu lopate i motike i da pođemo na križanje sela Prekope, a ko neće ići da će ga ubiti" - izjavio je Petar Erent. "Skupilo nas se oko 15 na križanju, odatle smo pošli preko mosta Gline pod Hadjer gdje smo počeli kopati jame, ali pošto je bilo tvrdo vratili su nas odatle natrag preko mosta rijeke Gline u tako zvani Čukljin tuk, gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Hadjera i Kihalca, tako da nas je ukupno bilo oko 50. Oko nas je bila straža i tako opkoljeni počeli smo sa kopanjem jama" - kazao je svjedok. "U samu zoru idućeg dana iskopali smo 3 jame veličine u kvadrat 3 puta 2 metra i duboke do 2 metra. Iza toga su nas pustili sve kući. Uveče kad smo došli na te jame odgovorio je Stevo Mulac, psujući majku to je za Srbe i komuniste a biće ih par i iz Prekope u tim jamama", prisjeća se Erent, i nastavlja.
"Na veče 12/V u sumrak došle su u selo gore navedene ustaše i počele opet tjerati seljake iz mog sela da idu na ista mjesta gdje i prošlu noć. Kad sam došao kod jama koje smo prošlu noć kopali vidio sam još jednu iskopanu jamu i to četvrtu koja je bila najveća duga 8 metara, široka 4 metra, duboka 2 metra", navodi Erent, i dodaje: "U jednoj od 3 manje jame bili su trgovac Letić Ilija iz Gline i njegova 2 pomoćnika, koji su ubijeni u Glini i tu doveženi. Oko 10 sati naveče stigao je prvi kamion iz Gline natovaren Srbima Glinjanima koji je stao kod mosta pod Hadjerom na rijeci Glini….iz kamiona su vadile ljude ustaše Nikola Lipak zvani Čuklje iz Prekope i Ivan Šantek iz Kihalca … i dodavali su svakom ustaši po jednu žrtvu a ovi ih odvodili držeći ih za vrat do jame. Tu su stajali Janko Kihalić, ustaša iz Kihalca, sada u Zagrebu, Lipak Stjepan iz Prekope, sada u Petrinji i trojica Dalmatinaca" (ustaških povratnika iz emigracije i pripadnika Poglavnikove tjelesne bojne, koje je predvodio ustaški oficir Ivica Šarić – op. a.).
Erent potom opisuje mehanizam ubijanja. "Oni su odvedene žrtve ubijali na taj način što je svaka žrtva morala najprije leći a zatim bi jedan od njih ispalio metak žrtvi u zatiljak." Prema njegovoj izjavi, "ubijanje su vršili dvojica, trojica na izmjence tako kad jednima dosadi onda su ubijanje vršili druga dvojica od gore pomenuti koji su vršili ubijanje. Žrtve su od kamiona dovodjene u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan kamion isprazni dodje drugi pun ljudi jer su prevoženje vršila 2 kamiona. Žrtve koje su se bunile bile su na zvjerski način klanjem ubijane. … Ubijene u jami je slagao Stjepan Šoštarić, iz Hadjera sada u Petrinji"- objašnjava Erent.
U nastavku opširne izjave, on je također rekao: "U zoru 13/V 1941. završeno je ubijanje i seljaci medju kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu i to najveću iz koje je jame jedan čovjek čije sam ime zaboravio vikao – Što radite ljudi ne dao vam Bog što će moje petoro djece. Na njegovo zapomaganje došao je Nikola Vidaković ustaša iz Gline (ustaški tabornik, organizator i egzekutor genocidnog terora u Glini i glinskom kotaru 1941. – op. a.) skočio u jamu i dotukao ga iz pištolja. Žrtve su u jamama posute najprije živim krečom u prahu koji je dovožen na volovskim kolima iz Gline istu veče kada je počelo ubijanje." Prema izjavi Petra Erenta, "kamioni su tu noć svaki oko 15 puta dovezli ljude. Osam dana iza ubijanja hvalio se Nikola Lipak zvani Čuklje, da je tu noć poubijano 417 ljudi."
Okružna komisija za ratne zločine Banije prikupila je obimnu dokumentaciju o masovnom ubojstvu u Prekopi, gdje je na petu godišnjicu ustaškog zločina održan pomen na grobovima žrtava, kako piše Srpska riječ iz Zagreba od 24. svibnja 1946. Kako se u to vrijeme sve više osjećala potreba osigurati dostojanstvenu sahranu za posmrtne ostatke ubijenih, održan je u Glini sastanak delegata glinskog kotara na kojem je "donešen plan za prekop žrtava ustaškog terora, koje leže u 3 velike jame u Hadžeru kod Prekope" - piše Jedinstvo iz Siska od 7. rujna 1946. Nakon što je dobiveno odobrenje Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske, u prosincu 1947. otpočele su ekshumacije posmrtnih ostataka, koji su preneseni na pravoslavno groblje u Glini. Tamo je na mjestu kapele sv. Đurđa, koju su ustaše porušile u ratu, uređena spomen kosturnica i podignuta spomen ploča, koju je svečano otkrio Kotarski odbor Saveza boraca Glina, 27. srpnja 1951. godine.
Iako je odlukom Skupštine općine Glina od 27. travnja 1964., dan 13. svibnja proglašen "Danom žrtava fašističkog terora", kojim su žrtve dobile oblik regulirane službene komemoracije, mjesto stradanja glinskih Srba ostalo je neobilježeno. Pa ipak, izjava Petra Erenta koja se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ostaje vjerodostojan izvor ne samo za povijesnu rekonstrukciju genocidnog masakra u Prekopi noću s 12. na 13. svibnja 1941. godine, nego i otkrivanje stvarnog karaktera zločinačke ustaške NDH.
