Jednom sam rekao Dženi: ‘Znaš li čega se najviše bojim?’
A ona je upitala: ‘Da radnička revolucija nikada neće doći?’
‘Ne, nego da hoće doći i da će je preuzeti ljudi poput Pipera – laskavci kada nisu na vlasti, nasilnici i hvalisavci kada drže vlast. Oni će govoriti u ime proletarijata i tumačiti moje ideje svijetu. Sve će biti učinjeno u ime komunizma, odgađajući za sto godina komunizam slobode. Oni će upropastiti naš prekrasan san i trebat će još jedna revolucija, možda dvije ili tri, da to isprave. To je ono čega se bojim.’
Ovako zbori MARKS u Sohou u interpretaciji Hauarda Zina.
Kada u novinama kao što su ‘Danas’ pronađete članak pod nazivom ‘Siriza će ujediniti levicu na Balkanu’, prva je zdravorazumska pomisao da će najveća lijeva opozicijska stranka u Grčkoj, koja bi sudeći po svim recentnim anketama možda već iduće godine mogla preuzeti vlast u Grčkoj, podržati lijeve pokrete koji jačaju na svim stranama Balkana – od protesta i plenuma u Sarajevu, preko inicijative protiv privatizacije autocesta u Hrvatskoj ili novoosnovane Radničke fronte, do Levog samita u Srbiji koji okuplja sve važnije srpske lijeve pokrete i organizacije. Međutim, svatko tko je pročitao navedeni članak doživio je nemalo iznenađenje kada je vidio da je tu izjavu dao direktor Pokreta socijalista Bratislav Jugović, govoreći o posjetu delegacije Sirize Beogradu. Naime, Aleksis Cipras u Beograd je došao upravo na poziv predsjednika Pokreta socijalista Aleksandra Vulina, a ne na poziv recimo Levog samita ili neke od lijevih organizacija koje djeluju u Srbiji.
Kao što znamo, Pokret socijalista dio je vladajuće koalicije koja provodi oštre neoliberalne mjere, uključujući smanjivanje penzija, rezanje plaća u javnom sektoru, deregulaciju i fleksibilizaciju tržišta rada. Vučićeva je vlada nedavno potpisala novi ugovor s MMF-om koji će dodatno zadužiti ionako zaduženu Srbiju, a nedugo prije donijela je jedan od najgorih novih zakona o radu, potpuno u skladu s Memorandumom protiv kojeg se inače Siriza bori. Nadalje, Vulin je ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja, pa je direktno odgovoran za nove zakone, pri čemu ne treba zaboraviti ni da je prije bio glavni urednik nacionalističkog tjednika ‘Pečat’. Ukratko, Pokret socijalista ne samo da nema nikakve veze sa ‘socijalizmom’ ili lijevom politikom, nego je, uz jasne neoliberalne mjere, još i nacionalističke provenijencije.
Prilikom Ciprasova obilaska Obrenovca to je najbolje sažeo sam Vulin: ‘Ovo nema veze s ideologijom, ovo je odnos jednog naroda prema drugom, koji svoje srpske prijatelje iskreno voli.’ Obišavši trenutno okupirani bioskop Zvezda, Cipras je rekao nešto slično, ali uz mali tvist: ‘Grčki i srpski narod su veoma bliski i treba da nastavimo tim putem. Treba da pojačamo napore kako bismo vodili zajedničku borbu protiv zajedničkih sukoba i protivnika.’
I premda prvi dio izjave zvuči kao isti folklorni diskurs Vulina, drugi dio je dodatno objasnio, poručivši aktivistima Zvezde da ih podržava jer je ‘važno podržati pokrete koji se bore protiv privatizacije, pokrete koji imaju stav protiv napada neoliberalizma’ i da ‘te politike sprovode konzervativne vlade u direktnoj vezi s EU-om. Naša borba u Grčkoj protiv privatizacije, uništenja socijalnih odnosa, politike oštrih mjera štednje, to je zajednička borba svih naroda Europe i naroda Balkana’.
Da ne bude zabune, Ciprasov posjet okupiranoj Zvezdi, kao što je onomad posjetio i podržao rimski Teatro Vale, bio je najsvjetliji moment njegova dolaska u Srbiju. Međutim, upravo je Vulin šef ministarstva koje je odgovorno za uništenje socijalnih odnosa i za politike oštrih mjera štednje, dok je uoči Ciprasova dolaska u Beograd Vučićeva vlada najavila da u privatizacijski bubanj ide dodatnih 500 poduzeća. I to još nije sve. U svom govoru na Pravnom fakultetu Cipras je rekao da ‘ne želimo Europu koja će kao glavni adut Balkana navoditi jeftinu radnu snagu’, a upravo ovih dana na američkom CNN-u ide reklama ‘Investirajte u Srbiju’ uz objašnjenje da ovdje postoji ‘jeftina radna snaga’, reklama koju sponzorira srpska vlada – vjerojatno upravo Vulinovo ministarstvo. Uz to, dodao je da sve više jača nacionalizam u Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini, ali nije spomenuo jačanje nacionalizma u Srbiji ili barem uputio na nacionalistički bekgraund Vulina ili Vučića.
Ako je Cipras, poput Vulina, mislio da njegov dolazak nema veze s ideologijom, već da se radi o ‘bratskom odnosu’ jednog naroda prema drugom, onda ne samo da je išao niz dlaku ‘socijalista’ Vulina koji se pretvara da je socijalist, nego je upao u istu zamku baš kao i dio aktivista okupiranog bioskopa Zvezda koji misle da njihova okupacija nema veze s ideologijom. Prilikom Ciprasova dolaska jedan ga je sitni provokator tako upitao je li on ‘filmski radnik’ i zašto im daje podršku, ne shvaćajući da okupacija kina nije tek ‘filmska djelatnost’, nego politički čin par excellence. Ako je kino uništeno u procesu privatizacije, kao glavne konzekvence ideologije ‘tranzicije’, onda i borba protiv privatizacije itekako ima veze s ideologijom. Jednako tako, ako trenutna srpska vlada – čiji je Vulin, da ne zaboravimo, bitan član – provodi nove privatizacije i oštre mjere štednje, onda ni dolazak Ciprasa ne može biti imun na tu ideologiju i politiku.
Jasno je, dakako, da izgledni budući grčki premijer mora održavati dobre bilateralne odnose s drugim državama, kao što je i jasno da osim lokalne politike u Srbiji, postoji i vanjska politika Sirize, koja onda opet ima i neki utjecaj na lokalnu politiku u Grčkoj. Međutim, kada se Cipras prošle godine u Berlinu susreo s njemačkim ministrom financija Volfgangom Šojbleom, onda mu je jasno rekao da su njihovi programi mjera štednje zakazali u čitavoj Europi i posebno Grčkoj. I upravo je to ono što je izostalo u Ciprasovu posjetu Beogradu, da Vulinu otvoreno kaže što misli o njegovu ‘socijalizmu’.
Strah koji je Siriza probudila kod balkanske ljevice nije da ‘revolucija’ neće doći, nego da hoće, ali da će je preuzeti ljudi poput Vulina. Problem nije u tome da Vulin neće ‘ujediniti ljevicu na Balkanu’, već da možda čak i hoće – samo što to neće biti ljevica koju je Cipras podržao prilikom svog prošlogodišnjeg posjeta Zagrebu. Ukratko, Cipras bi trebao bolje birati vlastite saveznike da se ne bi dogodio scenarij Hauarda Zina. A balkanska bi se ljevica trebala sama organizirati i ujediniti kako bi ubuduće spriječila da joj lažno predstavljeni ‘socijalisti’, poput Vulina, kidnapiraju tu šansu.
