Nakon globalno rekordno toplih rujna i listopada, i studeni se već na samom početku potrudio fascinirati javnost u nadi da ne zaostaje za svojim prethodnicima. Naime, stječe se dojam da se mjeseci natječu za pažnju po ekstremima koje postižu. Ciklona Ciarán s početka ovog studenog jedna je od najjačih oluja koja je zahvatila Europu u posljednjem razdoblju: prema nacionalnoj meteorološkoj službi Ujedinjenog Kraljevstva, Met Officeu, usporediva je s "Velikom olujom" iz listopada 1987. Donijela je iznimno jake vjetrove, čak oko 200 km/h, obilnu kišu, štoviše rekordnu u nekim mjestima, te uzrokovala, unatoč vrlo ranoj najavi opasnih vremenskih prilika, najmanje sedam žrtava samo na zapadu kontinenta.
Dana 2. studenog više od milijun kućanstva na zapadu Europe ostalo je bez struje, od toga samo u Bretanji čak 780.000. Kanalski otoci bili su među najizloženijima, osim orkanskog vjetra otok Jersey poharali su i velika tuča i tornado. Organizacija za istraživanje tornada i oluja (The Tornado and Storm Research Organisation, TORRO) ustanovila je izvidom neposredno nakon oluje da je staza tornada bila duga osam kilometara, a posljednji put tuča od pet centimetara zabilježena je na tom otoku u lipnju 1983. Općenito, pojava velike tuče (promjer zrna tuče veći od dva centimetra) u studenom je rijetka pa i ovaj događaj potvrđuje činjenicu da nam klimatske promjene donose velike izazove vezano uz razne ekstreme.
Ciarán je treća ciklona ove sezone koju su zajedno imenovale meteorološke službe Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Irske. Prije nje u tom dijelu Europe bile su Agnes i Babet, a sljedeća koja to "zasluži" dobit će ime Debi
Otkuda je stigla ta "ciklona bomba", kako je mediji nazivaju? Njezin nastanak započeo je na istočnim obalama Amerike, a svoj bombastični razvoj može zahvaliti iznimno snažnoj mlaznoj struji nad Atlantikom. Mlazna struja ima važnu ulogu u općoj cirkulaciji atmosfere, to je pojas vrlo jakih vjetrova koji pušu od istoka prema zapadu u gornjoj troposferi i stratosferi. Prvog studenog dosegla je brzine i oko 320 km/h na visini od otprilike 9,5 kilometara. Kada se poklopi područje velike razlike u temperaturi (uslijed dodira hladne i tople zračne mase zbog čega dolazi do dizanja i kondenzacije zraka iznad toplih mora) i područje snažne mlazne struje, postoje uvjeti za nastanak tzv. ciklone bombe.
Izvantropske ciklone odnosno ciklone umjerenih širina u kojima tlak zraka pada vrlo brzo, primjerice 24 hPa unutar 24 sata, upućuju na eksplozivnu intenzifikaciju, tj. produbljivanje ciklone koje za posljedicu ima iznimne brzine vjetra uslijed velikih razlika u tlaku zraka. Naime, zrak u našoj atmosferi kreće se iz područja višeg tlaka prema nižem i što je veća razlika u tlaku, to su vjetrovi jači, a kako naša Zemlja rotira, ti vjetrovi skreću udesno. Tako je Ciarán kao "ciklona bomba" postavila novi rekord za najniži tlak zraka u Engleskoj i Walesu u studenom s vrijednošću od 953,3 hPa u Plymouthu, kako javlja Met Office. U usporedbi s najnižim ikada izmjerenim tlakom zraka na razini mora od 870 hPa u središtu tajfuna Tip 1979. godine u zapadnom dijelu Tihog oceana (izvor), ovaj nam se ne čini toliko značajan, no ipak treba napomenuti da se vrijednosti tlaka niže od 960 hPa ne pojavljuju baš često.
Inače, ciklona Ciarán dobila je ime u čast zaposlenika Ministarstva infrastrukture Sjeverne Irske Ciarána Fearona, ali i zato što je to ime vrlo popularno u javnosti. Pitate se tko imenuje ciklone i zašto. Otkuda dolazi ta praksa? Većini je poznato da se već dugi niz godina imenuju uragani, ali sve češće i ciklone za koje se očekuje da će imati značajan utjecaj. Ciarán je treća ciklona ove sezone koju su zajedno imenovale meteorološke službe Ujedinjenog Kraljevstva (Met Office), Nizozemske (KNMI) i Irske (Met Éireann).
Prije nje u tom dijelu Europe bile su Agnes i Babet. Sljedeća koja to "zasluži" dobit će ime Debi. Primjećujete da se slijedi abeceda, no izostavljaju se slova Q, U, X, Y, Z. Oluje se nazivaju kada bi mogle izazvati "srednje" ili "jake" utjecaje u nekoj od zemalja koje su partneri u tzv. Storm naming grupama. Imenovanje ciklona omogućuje dosljedno, autoritativno slanje poruka za podršku javnosti da se ona pripremi i ostane sigurna tijekom potencijalno opasnih vremenskih događaja. Imenovanje ciklona pokrenula je Radna skupina za suradnju između europskih prognostičara (Working Group for the Cooperation between European Forecasters, WGCEF), koja je od 2013. dio programa kojima se bavi EUMETNET koji okuplja europske nacionalne meteorološke službe.
Imenovanje oluja dakle nije nova praksa, npr. Ivan R. Tannehill u svojoj knjizi "Hurricanes" opisuje najveće tropske oluje zabilježene u povijesti i spominje mnoge uragane nazvane po svecima. Također govori o Clementu Wraggeu, australskom meteorologu koji je prije kraja 19. stoljeća počeo davati ženska imena tropskim olujama. U studenom 2002. Freie Universität Berlin pokreće akciju "Posvojite vrtlog" kojom bilo tko može postati sponzorom imena za polja visokog ili niskog tlaka zraka. Prikupljenim sredstvima financiraju se obuka studenata i održavanje meteorološke postaje sveučilišta. Svakako plemenit cilj, no s vremenom će se pokazati kao pomalo zbunjujući i otežavajući faktor jer će se teško uklopiti u sheme imenovanja ciklona od nacionalnih meteoroloških službi na razini Europe. Pojavljivanje dvostrukih ili čak višestrukih imena za iste ciklone dodatno zbunjuje javnost.
Vratimo se na EUMETNET i njegov program imenovanja ciklona koji je posljednju godinu zaživio i operativno. Članice su se grupirale na regionalnoj razini, na taj način pokrivajući određene dijelove Europe (sjever: Norveška, Švedska, Danska; zapad: Irska, UK, Nizozemska; jugozapad: Francuska, Španjolska, Portugal, Belgija, Luksemburg; srednji dio Mediterana: Italija, Slovenija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Malta; istočno Sredozemlje: Grčka, Cipar, Izrael; srednja Europa: Njemačka, Austrija, Švicarska, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska). Hrvatska, odnosno Državni hidrometeorološki zavod, u imenovanju ciklona usko surađuje sa svojim susjednim zemljama, no za sada nije imenovala niti jednu ciklonu. Obično ime dodjeljuje zemlja koja prva izda upozorenja povezana s olujom ili ona koja očekuje najveći utjecaj, naravno u suradnji s partnerima iz grupe.
Općenito, analize pokazuju da se javnost i mediji jako angažiraju s imenima te da se prognoze i upozorenja vezana uz imenovane ciklone drugačije shvaćaju, mnogi se bolje prilagođavaju izdanim upozorenjima i ozbiljnije ih prihvaćaju. U konačnici, to je ono što su meteorolozi i htjeli postići – veću pažnju kada su u pitanju opasne vremenske pojave povezane s olujama i ciklonama. Personificiranje ciklona, iako nekima može izgledati smiješno i besmisleno, postiže cilj. A iz perspektive prognostičara ako izdana upozorenja ne stignu do krajnjeg korisnika, uzaludan je trud oko njihove pripreme.