Deklaracija "Obranimo povijest" je zbir općih mjesta o povijesnoj znanosti. Naš je problem u nepercipiranju nečega što bi trebalo biti opće mjesto. Svi se gledamo kao žrtve i želimo igrati uloge žrtve. Dolazimo do postmemorijskog sjećanja i trenutka kada Holokaust i genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj više neće biti naša suvremenost nego povijesna činjenica, kao nešto što se dogodilo davno kao Neronova vladavina ili vrijeme Isusa Krista. Kad ne postoji živo sjećanje nevažno je da li se dogodilo prije 5000 godina ili 80. Problem otjecanja Holokausta u prošlost nije balkanski, nego jezivi planetarni problem. Ne možemo niti naslutiti kako će to završiti – kazao je pisac Miljenko Jergović na konferenciji u petak 12. marta u Novinarskom domu u Zagrebu koju je moderirao povjesničar Tvrtko Jakovina.

O tome kakav je odnos prema prošlosti potreban na regionalnom nivou govorili su još voditeljica i glazbenica Ida Prester, redateljica Dana Budisavljević i pisac Goran Vojnović.

Ova deklaracija nastala je kao reakcija na revizionistički odnos prema prošlosti u državama nastalim raspadom SFRJ i zloupotrebu historijske znanosti te namjerno iskrivljavanje slike o prošlosti. Deklaracija je prevedena na 12 jezika, uključujući i hrvatski, s tim što je u Hrvatskoj deklaracija imala najskromniji odjek, rekao je Tvrtko Jakovina.

Postavio je pitanje Miljenku Jergoviću o tome kako smo došli do toga da "moramo objašnjavati da je znanost o povijesti – znanost" te kako njemu izgleda da govori jednu stvar, a da ga se čuje drugačije.

"Živimo u vremenu u kojem se najbolje čuje ono što je najskandaloznije. Kad je riječ o povijesti, mi ne znamo što to znači, to je nejasno na razini naših smiješnih jezika koji su jedan jezik", kazao je Jergović.

Smatra da se zadnjih godina provlače dva markantna diskursa, a prvi je onaj da "ostavimo povijest povjesničarima." Jergović je primijetio da to jednako izgovaraju i predjsednici država i oni koji se opozicijski odnose prema tim predsjednicima. Također je stvorena dogma da je povijest nešto što se tiče isključivo historiografije i povjesničara. Drugi diskurs, prema Jergoviću, promovira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a to se svodi na to da Srbi sa Hrvatima moraju uspostaviti najbolje moguće odnose, iako se nikad neće slagati oko onog što se dogodilo primjerice u Jasenovcu.

"Drugim riječima, nikad naša istina neće biti isto što i njihova istina. Kao da su činjenice o događajima nešto oko čega se ljudi mogu dogovoriti i nešto što zavisi od ugla gledanja. Ni o čemu nikad ne može postojati više istina. Kod nas se unazad 30 godina činjenice tumače kao interpretacija, pa imamo jednu interpretaciju da je u Jasenovcu ubijeno 12 ili 17 ljudi. Druga interpretacija je da je u Jasenovcu ubijeno između 700.000 i 1.200.000 ljudi. Problem je što te interpretacije ne interpretiraju slučajni ljudi po ulicama, nego verificirani povjesničari", ocjenjuje Jergović.

Voditeljica i glazbenica Ida Prester govorila je o osobnom iskustvu života u Srbiji i Hrvatskoj i o obiteljskoj povijesti kroz koju je upoznala zajedničku povijest.

"Sretna sam što sam rođena u tom okruženju, bila sam klinka, ali ipak dovoljno stara da se sjećam nekih važnih trenutaka. Kroz djetinjstvo sam lovila povijesne promjene. U Beogradu, barem u krugovima u kojima se ja krećem, jako je izražena jugonostalgija, dok s druge strane u Hrvatskoj, kad se stavim u kontekst Srbije, to uvijek veže neku čak i pogrdnu konotaciju da sam npr. jugofilka. U Srbiji su mi se zbog mog hrvatskog jezika vrata uvijek otvarala. Mlađe generacije, od 30 godina i manje, baš u tom kontekstu poznavanja povijesti, kao da to nemaju u svojoj kolektivnoj memoriji, o ratu u Hrvatskoj znaju malo ili nimalo. Imam dojam da kad u Hrvatskoj kažeš Srbija prva asocijacija je rat, a u Srbiji je prva asocijacija na Hrvatsku more, vrijeme iz vojske, lijepe žene iz Splita. Iznenadila sam se koliko ljudi u Srbiji taj rat imaju malo u svojoj psihologiji", prenijela je Prester osobno iskustvo.

Pisac Goran Vojnović kazao je da mu je trebalo dugo vremena da odbaci stav da je "istina negdje između" koji je i dan-danas često prisutan te da je tu riječ o čistoj zabludi.

"Sjećanje na Holokaust blijedi, a manipulatori prošlošću nam podvaljuju nove priče. Holokaust je jedino temeljno zlo koje se dogodilo drugome, a koje je postalo dio naše svijesti, da se zlo može dogoditi drugima, da nismo mi najveće žrtve i jedini poznavatelji istine. Svi mi na Balkanu vratit ćemo se pričama o zlobnim njima i jadnim nama. Brine me da ćemo se u cijeloj Europi vratiti svojim posebnim pričama i zatvoriti se u njih snimajući filmove kao što je 'Dara iz Jasenovca' kako bi osnažili vlastiti položaj žrtve", kazao je Vojnović.

Dana Budisavljević je kazala da nije nikad mislila da će se baviti povijesnim filmom te da je do otkrića dnevnika Diane Budisavljević živila neopterećena poviješću.

"Naišla sam na priču o Diani i to mi se činilo toliko jako, njena pozicija mi se činila nepristranom. Bila je protiv fašizma, a nije bila niti komunistica ni partizanska ilegalka. Za mene je to bio nov diskurs, odjednom su stvari sjele na svoje mjesto, bilo mi je jasno da ta žena govori istinu. Do tada je Jasenovac za mene bio samo predmet političkog prepucavanja, izgubio je stvarno značenje. Kad smo našli svjedoke tog vremeno, to je strašno osnažujuće, to je predivno, bolno i važno putovanje", kazala je Budisavljević i dodala da je tek u zadnjih pet godina osvijestila da postoje ljudi koji su u otišli Oluji. "U Hrvatskoj uopće nemamo osjećaj prema 200.000 onih koji nedostaju", zaključila je redateljica.