Prije ratnih događanja, selo Cikote smješteno na obroncima Papuka i to na najvišoj nadmorskoj visini u Požeško – slavonskoj županiji, bilo je mjesto za ugodan život. U školi je bilo đaka, mjesni dom bio je središte društvenog života, selo je osamdesetih godina prošlog stoljeća dobilo vodovod i asfalt, a postojala je čak i ulična rasvjeta. Danas su Cikote povratničko selo; vodovod je još uvijek tu, asfalt je loš i razrovan dok ulične rasvjete nema nigdje. Nema ni električne energije, barem ne one koju distribuira HEP.
Supružnici Milka i Stevo Balać dvoje su od ukupno devetoro stalnih stanovnika Cikota. U selo su se vratili na prijelazu iz 2004. na 2005. godinu. Unatoč tome što su znali da se vraćaju u pusto selo, želja za povratkom na svoje, kako kaže baka Milka, bila je jača od svega. Godinama su živjeli u štali, u teškim životnim uvjetima, a kada im je kuća napokon obnovljena, suočili su se s novim problemom - nedostatkom električne energije. Supružnici Balać govore kako su im odgovorni ljudi godinama obećavali struju, ali ništa. No odnedavno, žarulje u kući Balaćevih ipak svijetle.
Godinama su Milka i Stevo Balać živjeli u štali, u teškim životnim uvjetima, a kada im je kuća napokon obnovljena, suočili su se s novim problemom - nedostatkom električne energije
- Ovo je cijelo postrojenje. Dobio sam i upute za korištenje, cijelu knjigu, gdje bih ja to sve čitao. No objasnili su mi kako sve ovo radi i koji gumb trebam kada pritisnuti. Postavili su baterije koje akumuliraju napon i svu dodatnu opremu. Kada nema dovoljno sunca, imamo rezerve električne energije za otprilike tri dana - objašnjava domaćin Stevo način na koji radi sustav solarnih panela koji im je prije nekoliko dana postavljen u dvorište i zahvaljujući kojem Balaći mogu, barem djelomično, živjeti u skladu s uvjetima koji vladaju u 21. stoljeću. Tehničke mogućnosti solarnih panela detaljno su razrađene. Dizelski agregat i dovoljno velika baterija, jamče dovoljne zalihe struje i po zimskim danima.
Put je to koji je trajao preko 10 godina. Na ruralnoj elektrifikaciji ovog zabačenog sela, ali i onima u njegovom okruženju, radilo se od 2005. godine. Bili su uključeni brojni sudionici: Vlada, ministarstva, Fond za zaštitu okoliša, Požeško – slavonska županija i lokalni Srpski demokratski forum – svi navedeni su se aktivno angažirali u izradi registra obnovljenih kuća. Problemi na koje se nailazilo, brojni su, iako se svi oni mogu svesti na jedan zajednički nazivnik, a to su – financijska sredstva. No rješenje se pronašlo zahvaljujući projektu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kroz koji je osigurano 80 posto sredstava i partnera na projektu: te UNDP-a i Požeško – slavonske županije koji su dali potporu, svaki s dodatnih 10 posto sredstava.
Projekt se provodi od svibnja prošle godine, a prethodio mu je obilazak terena kako bi se registrirala domaćinstva koja bi trebala ući u projekt. Svaka stambena jedinica električnu energiju dobiva preko solarnih ploča, obnovljivog izvora energije, koji je prvenstveno ekološki te prije svega troškovno prihvatljiv. Usporedbe radi, cijena prosječnog troška proširenja elektrodistribucijske mreže po kilometru iznosi oko 200 tisuća kuna, dok trošak samostalnog sustava elektrifikacije putem obnovljivih izvora energije iznosi 50 tisuća kuna, dakle četiri puta manje. Na primjeru Cikota, priključenje na magistralni dalekovod HEP-a po pojedinom kućanstvu stajalo bi oko milijun i 200 tisuća kuna.
No predstavnici lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva smatraju da bi elektrifikacija ovakvim načinom trebala biti samo privremeno rješenje. Budući da su Cikote prije rata imale električnu energiju, njezino ponovno dovođenje klasičnim putem do kuća dio je programa reintegracije – obnove i povratka stanovništva. Prema Zakonu o obnovi sva ova kućanstva imaju pravo na priključak. Već je dobro poznat slučaj ponovne naplate priključka na elektroenergetsku mrežu kućanstava koja su i prije rata imala priključak na električnu mrežu. Naime, HEP povratnicima koji su uspjeli ostvariti pravo na obnovu sukladno Zakonu o obnovi od 2014. godine naplaćuje priključak čija cijena i do nekoliko tisuća kuna. Takvim kućanstvima država se obvezala obnoviti električnu mrežu u ratom pogođenim područjima i priključiti obnovljene kuće na mrežu, a sve sukladno Programu obnove ratom uništenih kuća. IZ SDF-a smatraju da cijela priča ima etnički predznak, a sve su naveli i u izjavi za javnost.
- HEP naplatu priključka tumači odredbama Općih uvjeta za isporuku električne energije te smatra da su povratnici izgubili status kupca, jer nisu obnovili ugovor o opskrbi u roku od tri godine od kada je prestala opskrba te da za građevine isključene duže od 10 godina nastupa zastara, odnosno da se gubi status kupca. Ovakvo tumačenje HEP-a je kontradiktorno, konfuzno i tendenciozno, budući da je velik broj obnovljenih kuća do sada priključen na mrežu, iako je prošlo 10 godina od isključenja uzrokovanih ratom te su kuće bile u potpuno istom statusu kao i ove za čije priključenje na električnu mrežu HEP uvjetuje ponovno plaćanje – stoji u priopćenju SDF-a.
Da se čekalo na rješenje elektrifikacije klasičnim putem, Balaći još uvijek ne bi imali struju. Po prirodi skromni, kao i život koji vode, uz malu mirovinu žive od vrta kojeg obrađuju i uzgoja ovaca koje tu i tamo prodaju. Skromni su i kada je riječ o električnoj energiji.
- Sada nam je puno lakše. Brže i kavu skuham jer mogu koristiti toplu vodu iz električnog grijača. Navikli smo se mi na težak život. Najteže nam pada što u selu više nema ljudi kao nekada. Prije su na zabave u Cikote dolazili autobusima sa svih strana, a sada dođu samo novinari da vide kako se to živi bez struje. Sad kad smo je dobili možda više neće ni oni dolaziti – govori kroz smijeh Milka Balać.
