Novosti

Društvo

Bratstvo u plagijatu

Dijelovi knjige Branislava Šutića, čija je stranačka i profesionalna biografija vezana uz onu Vlatke Ružić, koja je na temelju plagijata izabrana za dekanicu Veleučilišta u Gospiću, frapantno sliče studiji Mirjane Kasapović. I Šutić i Ružić ostavili su jasan trag o svojoj raboti

Af2i0wolc0p0iyrthbvhpyjf8wm

Branislav Šutić, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a u Otočcu  (foto Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)

Lička HDZ-ovka Vlatka Ružić zamjerila je ‘Novostima’ jer smo razotkrili njezin plagijat temeljem kojeg je izabrana za dekanicu Veleučilišta ‘Nikola Tesla’ u Gospiću. Odgovor je stigao posredstvom lokalnog portalčića Indirektno.com, kojem je Ružić vlasnica i glavna urednica. Iako u naslovu nepotpisanog teksta obećava ‘pozadinu priče oko plagijata’, sadržaj u potpunosti razotkriva intelektualnu nemoć osobe koja je na čelnu poziciju javne visokoškolske ustanove u Gospiću instalirana zahvaljujući stranačkoj članskoj iskaznici. U polupismenom pamfletiću, za koji se osnovano može sumnjati da ga je napisala Ružić osobno, činjenična utemeljenost otkrića ‘Novosti’ uopće se ne dovodi u pitanje. Dekanica se umjesto toga priklanja filozofiji da je napad najbolja obrana i neutemeljenim lažima pokušava diskreditirati potpisanog novinara, a usput se, reda radi, obračunava i s političkim protivnicima iz ličkog SDP-a. Nije nas to pokolebalo u daljnjem istraživanju ove priče, pa smo ustanovili i da je Ružić umijeće prepisivanja vjerojatno učila na primjeru stranačkog kolege i navodnog političkog pokrovitelja Branislava Šutića, predsjednika Gradskog odbora HDZ-a u Otočcu. Dok je ona plagirala ‘samo’ program rada Veleučilišta, on je plagirao – knjigu političke teorije.

Nije vam to stvar prepisivanja. Nešto se uzimalo iz knjige kolegice Kasapović, na jednom mjestu je stavljena fusnota, a na drugom je nije bilo. Ne znam jesam li ja propustio staviti fusnotu ili je pogriješila tiskara kad je tiskala knjigu – tvrdi Šutić

Najprije podsjetnik: početkom listopada ‘Novosti’ su objavile da je Vlatka Ružić na javnom natječaju izabrana za dekanicu Veleučilišta u Gospiću iako je program rada, najvažniji dio natječajne dokumentacije, plagirala od dekana Veleučilišta u Požegi Dinka Zime. Radilo se o neuobičajeno lako prepoznatljivom plagijatu; Ružić se nije potrudila čak ni modificirati ime institucije za čiju čelnu poziciju je aplicirala, pa je na jednom mjestu u njezinom programu umjesto Veleučilište u Gospiću pisalo Veleučilište u Požegi. Tada smo pisali i o sponama koje dekanicu Ružić povezuju s utjecajnim ličkim HDZ-ovcem Šutićem. Dijelili su čelne pozicije u nizu javnih institucija u Lici: Nacionalnom parku Plitvička jezera, Domu zdravlja u Otočcu, Veleučilištu u Gospiću.

Šutićev lik i djelo kontroverzni su na više razina. Optuživalo ga se za gospodarski kriminal i korupciju. U NP Plitvička jezera dobio je otkaz jer se nije pojavljivao na poslu. U Veleučilištu u Gospiću navukao si je policiju na vrat zbog vrijeđanja i prijetnji upućenih prodekanu. Istovremeno je bio ravnatelj Nacionalnog parka i dekan Veleučilišta, što je iskoristio da bi, protivno zakonu, primao dvije plaće. U mjestu Brakusovoj Dragi kod Otočca službenim je automobilom Nacionalnog parka skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginuo 36-godišnji otac troje djece. Najmanje poznat dio Šutićeve biografije tiče se knjige koju je 2011. objavio pod naslovom ‘Državno i političko uređenje Republike Hrvatske’. Izdavač je Hrvatska sveučilišna naknada, odnosno izdalo ju je – Veleučilište u Gospiću.

Šutićevu knjigu je 2011. u časopisu ‘Političke analize’, koji izdaje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, recenzirao docent FPZG-a Krešimir Petković i utvrdio da se radi o plagijatu. ‘Ako se s dijelom Šutićeve knjige o vezi izbornoga i stranačkog sustava usporedi uvodni dio studije Mirjane Kasapović o izbornome i stranačkom sustavu u Hrvatskoj, u kojemu ona istim redoslijedom raspravlja o istim autorima (Kasapović, 1993:9-31), lako se može uočiti frapantna sličnost. Lako je pokazati da je Šutić svoju raspravu dobio parcijalnim prepisivanjem uvodnih i istaknutih dijelova iz navedenog izvora’, piše Petković. Pritom ni Šutić, baš kao ni njegova stranačka kolegica Ružić, nije naročito vješt plagijator. ‘Sve rečenice čitatelj lako može usporediti u izvornicima i uočiti da su kod Šutića rečenice identične onima iz studije M. Kasapović objavljene 18 godina ranije, navedene bez navodnika ili bilo kakve korektne reference uobičajene u akademskom svijetu. Rikerovo pogrešno napisano ime kao ‘Reiker’ također je indikativno za metodologiju rada: Šutić je najvjerojatnije prepisivao stvari o kojima nema pojma i imena autora za koje nije čuo niti je išta pročitao od onoga što su napisali’, primjećuje Petković, koji Šutićevo plagiranje naziva ‘jednim od ekstremnijih primjera plagijatorske strategije ‘žrtvovanja pješaka’, u kojoj plagijator, poput zločinca iz detektivskoga romana koji podsvjesno želi da ga otkriju, ostavi jasan trag na mjestu zločina ili u njegovoj blizini’.

Razgovarali smo sa Šutićem kako bismo čuli njegovu stranu priče. Šef HDZ-a u Otočcu vjeruje da je na meti napada određenih interesnih struktura, dok za dekanicu Veleučilišta u Gospiću kaže da nije tip osobe koja bi nešto plagirala.

- Ona je obrazovana i inteligentna osoba, bila je dobar student, govori pet jezika… Programi se pišu tako da gledate ostala veleučilišta kako biste vidjeli koje je naprednije, malo to analizirate - kaže Šutić.

Kad govori o svojoj knjizi, tvrdi da je došlo do nenamjerne pogreške. Za koju bi, prema Šutićevom tumačenju, mogla biti odgovorna i tiskara.

- Nije vam to stvar prepisivanja. Pa kolegica Kasapović je iznad svih nas, nije da se s njom uspoređujem. Može nam poslužiti kao osoba koja nas može educirati. I nije jedina, uvijek gledate što su pisali iskusniji kolege. Nešto se uzimalo iz njezine knjige, na jednom mjestu je stavljena fusnota, a na drugom je nije bilo. Ne znam jesam li ja propustio staviti fusnotu ili je pogriješila tiskara kad je tiskala knjigu. Ako je bila greška, ja sam pogriješio. Ali još su mi nešto izostavili kad su tiskali knjigu - tvrdi Šutić.

Činjenica da se pri pisanju svoje knjige obilato inspirirao radom puno poznatije kolegice Šutića nije spriječila da organizira pompozno predstavljanje ‘svog’ djela. Lokacija promocije bila je – zna se – dvorana Veleučilišta u Gospiću, a ni prepoznatljivi uzvanici nisu nedostajali. Biranim riječima o Šutiću govorio je njegov prijatelj, tadašnji ministar zdravstva Darko Milinović, koji je na promociju poveo i svog državnog tajnika. U auditoriju su bili i župan ličko-senjski, gradonačelnici Gospića i Otočca, bivši ministri pravosuđa i unutarnjih poslova Branko Babac i Onesin Cvitan, a kao poseban gost Šutićevu je promociju uveličao i tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs, koji je praktički do zadnjeg trena slovio kao izgledan kandidat za istu fotelju i u vladi Andreja Plenkovića.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više