Nakon ozbiljnog upozorenja da bi Hrvatska mogla biti jedna od prvih europskih zemalja koja će morati vraćati neiskorišteni novac iz Fonda solidarnosti Europske unije za saniranje posljedica zagrebačkog potresa na zgradama javne namjene, probudili su se razni krugovi koji su počeli aplicirati svoje projekte za drugi rok koji teče od petrinjskog potresa. Za taj drugi rok sredstva Fonda solidarnosti trebala bi biti utrošena, odnosno obnova bi trebala biti realizirana do svibnja 2023. Jedna od adresa na koje bi interventni novac svakako trebao stići jesu teško oštećene zgrade Opće bolnice "dr. Ivo Pedišić" u Sisku i Petrinji, za čije funkcioniranje je odgovorna Sisačko-moslavačka županija.
Opća bolnica "dr. Ivo Pedišić" nakon potresa radi smanjenim kapacitetom, tri zgrade bolnice u Sisku još nisu u funkciji, kao ni zgrada u Petrinji, odakle su odjeli premješteni u kontejnersko naselje, a u Sisku su sve do lanjskog listopada u krugu bolnice bili postavljeni šatori za bolničko liječenje pacijenata. Za to vrijeme potpuno prazan novi bolnički paviljon, sagrađen neposredno prije potresa, čekao je svoje pacijente. Predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) Ivana Šmit, koja je do prije dva mjeseca bila liječnica sisačke bolnice, ističe da je stanje u bolnici zabrinjavajuće.
- Godinu dana nakon potresa u funkciji su samo zgrade ginekologije, kirurgije koja je poslije potresa sanirana i novi paviljon na čije smo otvaranje čekali punih devet mjeseci, dok su pacijenti ležali i umirali u šatorima. Za tih devet mjeseci mogla se napraviti nova zgrada od temelja, a ne čekati da se otvori već gotovo sagrađena zgrada u koju se moglo useliti u roku od dva tjedna nakon potresa - kaže za Novosti ova kardiologinja.
Dodaje da novi paviljon ne zadovoljava ni pola kapaciteta bolnice, ali da je bolnicu spasio kako ne bi postala zagrebačka ispostava, jer se većina pedijatrijskih, ginekoloških, internističkih i neuroloških pacijenata šalje na hospitalizacijsku obradu u Zagreb.
Pulmologinja Gordana Stjepanović kaže nam da dva petrinjska odjela smještena u Mošćenici u dva montažna kompleksa imaju ukupno 28 kreveta, dok je kapacitet odjela prije potresa iznosio 100 kreveta
- Nitko nije očekivao da će se iza tako velike katastrofe kao što je razorni potres stvari vratiti u prijašnje stanje za tjedan-dva, ali radeći mjesecima sa pacijentima u šatoru, u situacijama kad smo ostajali bez struje, kad su se instrumenti gasili, a mi liječimo infarkte, sepse, situacije po život opasne, pitali smo se zašto je novosagrađeni bolnički paviljon s priključenim elektroinstalacijama, vodom i grijanjem prazan. Mjesecima smo funkcionirali kao da je ratno stanje. Radili smo u gumenim čizmama, sportskim jaknama, trenerkama, na kiši nosili pacijente, imali smo razumijevanje za haos na samom početku, ali takvo stanje je potrajalo sve do listopada, što se nije smjelo dozvoliti. Kad smo postavljali pitanja zašto se u novosagrađeni paviljon ne useljavamo, dobivali smo objašnjenja da nedostaje ovaj ili onaj papir. U pitanju je bila uporabna dozvola - govori Ivana Šmit.
I dok je Vlada krajem siječnja još jednom donirala sredstva bolnici u Mostaru, ovaj put 40 milijuna kuna, teško oštećena Opća bolnica "dr. Ivo Pedišić" do sada se morala često sama snalaziti. Tako se 26. ožujka prošle godine zbog novosagrađenog paviljona morala dodatno zadužiti za 16 milijuna kuna. Siščani se pitaju zašto država, odnosno Ministarstvo zdravstva nije uskočilo sa financijskom pomoći bolnici koja se našla u teškoj situaciji nakon potresa. Naime, sisačka je bolnica sredstva iz EU-a za izgradnju tog paviljona dobila još u vrijeme SDP-ove vlade, kad je izabran i izvođač, ali taj je natječaj poništen dolaskom HDZ-ove vlade, nakon čega je izabran skuplji izvođač. Povodom izgradnje tog paviljona i pokrivanja razlike između odobrenog novca iz EU fondova i ugovorene cijene radova s izvođačem bolnica se već jednom zadužila, i to 2018. za 40 milijuna kuna. Suglasnosti o kreditnom zaduženju bolnice u oba slučaja donijela je Županijska skupština.
- Kad je trebalo donijeti Lex Agrokor za interes pojedinaca, čuda su se dogodila – zakon je složen u nekih tjedan dana, a kad je u interesu revitalizacija i osposobljavanje života jedne cijele županije, koja je bila devastirana i prije razornog potresa, zakoni se donose mjesecima i na kraju budu manjkavi. Da se razumijemo, nemamo visoka očekivanja, znamo da nismo Češka koja će poslije tornada napraviti bum i u roku od šest mjeseci izgraditi kompletno naselje - napominje Šmit i dodaje da su jedini radovi koji su se dogodili poslije potresa bili oni na oštećenoj zgradi kirurgije kojoj je pri statičkom pregledu dodijeljena zelena naljepnica.
Pulmološki odjel i odjel produljenog liječenja i palijativne skrbi – kontejneri u Mošćenici (Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL)
- U prvi mah nakon potresa najsigurnije nam je izgledala zgrada ginekologije u kojoj su bili smješteni dio odjela i hitna služba za cijelu bolnicu, dok se odjel citologije nalazio u šatorima. U prizemlju zgrade kirurgije nakon potresa bili su rendgen i hitna kirurška ambulanta. Liječnici kirurgije i radiologije radili su u toj zgradi i zbrinjavali pacijente, a da nisu znali da je zgrada statički nesigurna. Ta zgrada ima jedan nadograđen dio i on se pri potresu na najvišim dijelovima odcijepio od glavne zgrade nekih pola metra i vratio se natrag. Zgrada je sanirana pred početak ljeta, kad je u nju useljen i dio odjela, dok je dilatacijska pukotina zatvorena tek pred kraj godine, ali ne po svim dijelovima - objašnjava Šmit i upozorava da problemi sisačke bolnice neće biti riješeni novim zidovima i novom žbukom.
- Broj stacionarnih i ležećih kreveta je prepolovljen, oftalmološki odjel ne postoji više zato što se u njihov prostor preselila infektologija gdje se liječe covid-pacijenti. Većina pacijenata se pokušava što prije dijagnostički riješiti i zbrinuti, hospitalizacije se maksimalno skraćuju, što opet utječe na broj prekovremenih sati liječnika. Priliv pacijenata u bolnicu ograničava se njihovim preusmjeravanjem prema Zagrebu bez uspostavljanja dijagnostike u Sisku. Sisačku bolnicu je samo u zadnje četiri godine napustilo oko 50 liječnika. Bolnica je kadrovski devastirana - tvrdi Ivana Šmit, koja je nakon sisačke bolnice novo radno mjesto pronašla u Puli, kamo se preselila sa obitelji.
Još je lošije stanje u odjelima u Petrinji, gdje funkcioniraju pulmološki odjel i odjel produljenog liječenja i palijativne skrbi za najugroženije bolesnike, koji su od početka ove godine smješteni u kontejnerskom naselju u Mošćenici, selu između Petrinje i Siska. Prije smještaja u kontejnerskom naselju, oba bolnička odjela za po sedam bolesnika bila su u dvjema improviziranim prostorijama u nekadašnjem restoranu koji se nalazi u neposrednoj blizini oštećene zgrade petrinjske bolnice. Pulmologinja Gordana Stjepanović kaže da su oba petrinjska odjela smještena u dva montažna kompleksa sastavljena od kontejnera, sa ukupno 28 kreveta, dok je kapacitet odjela prije potresa iznosio 100 kreveta.
Ivana Šmit (Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL)
- U odnosu na prijašnji smještaj sada su i ambulante i odjeli pod jednim krovom i pacijenti više ne čekaju vani. Grijemo se na klimu. Prostor jeste skučen. U svakoj sobi je po dvoje pacijenata. U bolesničkim sobama nema vode, ali postoje sanitarni čvorovi i tri kupaonice. Prije potresa na zadnjem katu petrinjske bolnice bili su smješteni covid-pacijenti, koji su sada u Sisku, a na pulmologiju u kontejnersko naselje dolaze postcovid-pacijenti koji su izašli iz izolacije, ali zahtijevaju daljnju terapiju i promatranje - kaže za Novosti Stjepanović.
- U prvih šest mjeseci prošle godine kroz naše improvizirane prostore prošlo je preko 4.500 pacijenata, bilo kroz bolnički odjel ili kroz pretrage u ambulantama. Postcovid-ambulanta počela je raditi 1. lipnja. Što se tiče organizacije bolničkog liječenja, najviše trpe najugroženiji pacijenti na odjelu produljenog liječenja i palijativne skrbi. Jedan broj tih pacijenata se preusmjerava dalje prema Dugoj Rijeci, Novom Marofu, Klenovniku, Popovači. Pacijenti za koje se netko ima skrbiti doma, ukoliko nemaju teških indikacija opasnih po život, uglavnom se ne hospitaliziraju. Za bolesnike se brine petero liječnika, među kojima i oni koji imaju ugovornu obvezu prema bolnici i za koje se nadamo da će s nama ostati - dodaje Gordana Stjepanović.
Situaciju s obnovom zgrada od javnog interesa kao što je sisačka bolnica komentirao je za Novosti Radimir Čačić, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva u Račanovoj vladi, a sada predsjednik Narodne stranke – Reformisti koja podržava vladu Andreja Plenkovića.
- Sve krizne situacije po definiciji traže energično i centralno odlučivanje. Prvobitna reakcija države i odluka o osnivanju stožera civilne zaštite zaduženog za uklanjanje posljedica razornog potresa bile su dobre. Ali već je prošao rok trajanja tog stožera, jer jednostavno nije normalno da godinu dana imate tu vrstu krizne situacije. Na redu je državni sustav, no on do pred kraj prošle godine nije bio ni uspostavljen, a kamoli da je krenuo u realizaciju obnove. Izgubili smo vrijeme od šest mjeseci do godinu dana - ističe Čačić.
Peđa Grbin (Foto: Edina Zuko/PIXSELL)
- Obnovu objekata javne namjene ne mogu voditi nadležna ministarstva, fakulteti ili bolnice, poput one sisačke, jer to nije njihov posao. Potrebna je brza reakcija za dobivena interventna sredstva koja treba odmah realizirati, poput onih iz Fonda solidarnosti EU-a. Ako ne uspijevamo realizirati sredstva namijenjena Zagrebu, kako ćemo tek uspjeti realizirati interventna sredstva za mnogo ranjiviji prostor kao što je Banija - navodi Čačić i dodaje da izvršna vlast mora imati sposobnost preuzimanja odgovornosti i donošenja brzih odluka.
- U slučaju sisačke bolnice, dok su bolesnici bili u šatorima, trebalo je donijeti bar privremenu uporabnu dozvolu koja će se kasnije rješavati. Prioritet je trebao biti stavljen na potrebe građana, i to onih najosjetljivijih i najugroženijih, a ne na birokraciju. Nije se smjelo dozvoliti da u takvoj kriznoj situaciji novi objekt bolničkog paviljona ne bude u funkciji - dodaje Čačić.
Predsjednik SDP-a i saborski zastupnik Peđa Grbin za Novosti kaže da je žalosno da obnova ne kasni samo kad su u pitanju privatne nekretnine, nego i zgrade javne namjene.
- Zdravstvo bi trebalo biti prioritet u svakoj ozbiljnoj državi koja se želi nazvati socijalnom. Nije problem u novcu, nego u nesposobnosti Vlade. Ako ne utrošimo novac koji nam je EU stavio na raspolaganje, te zgrade morat ćemo obnoviti iz vlastitih sredstava. Kad treba zadovoljiti potrebe nekih pojedinaca, država odmah reagira, a kad se radi o javnoj namjeni i ljudskim sudbinama, problemi završe na čekanju. Hrvatska je zemlja koja je u zadnjih 60 godina prošla kroz niz katastrofa i ako smo se dosad znali s nečim nositi, to su bile katastrofe. Nejasno mi je da Vlada to znanje i iskustvo nije u stanju primijeniti na Baniji - ističe Grbin i napominje da je sasvim legitimno postaviti pitanje kakvu zdravstvenu zaštitu imaju ljudi Banije i Siska i koliko je ona u ovom trenutku adekvatna.
- Pandemija je sama po sebi dovela do ograničenog rada bolnica za pacijente koji nemaju koronu. Na području Zagreba i Banije na tu činjenicu nadovezuju se potresi. Nemojmo se čuditi i zgražati kad za godinu-dvije na tom području bude živjelo još manje ljudi. S ovakvim odnosom države prema Sisku i Baniji ona kao da im poručuje – odlazite, ne trebate nam, i ja skidam kapu svakome tko u ovim uvjetima ondje želi ostati, raditi i živjeti - govori Grbin.
Kakva je situacija sa sisačkom Općom bolnicom "dr. Ivo Pedišić", koji je plan obnove i financijske pomoći, upitali smo prije mjesec dana i Ministarstvo zdravstva, ali odgovore još nismo dobili. Pitanja oko opstanka i budućnosti sisačke bolnice postavili smo i Ivanu Celjaku, županu Sisačko-moslavačke županije koja je odgovorna za funkcioniranje bolnice, ali smo također ostali bez odgovora. O stanju u sisačkoj bolnici kontaktirali smo i ravnatelja Tomislava Dujmenovića. U kratkom telefonskom razgovoru obećao nam je odgovore dostaviti pismenim putem, ali do zaključenja ovog broja ni oni nisu stigli.
