U subotu, 23. marta svečano je obilježena 74. godišnjica Bolmanske bitke u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista Beli Manastir i Općine Jagodnjak. Prošle su 74 godine od kad su završene borbe na Bolmanskom mostobranu u martu 1945. godine. Sedma vojvođanska i 15. vojvođanska (Petefi) brigada, istisnule su preko Drave nacističku 11. vazduhoplovno-poljsku diviziju i Bolmanska bitka je završena, a borbe su prestale. Bitka je završena, brigade su nastavile dalju borbu protiv nacizma. Nije bilo vremena za žaljenje žrtava, među kojima je bilo ne samo običnih vojnika, već su ginuli komandanti divizija i brigada. A žrtava je itekako bilo, na stotine boraca, Srba, Mađara, Hrvata, Slovaka, Rusina… I razloga za žaljenje je itekako bilo. Prvo zbog broja žrtava, a onda i zbog činjenice da su u prosjeku bili stari tek dvadesetak godina. Žalile su porodice, dolazile su posjetiti mjesto njihove pogibije godinama, desetinama godina, neki čak i sedamdeset godina kasnije.
Bolmanu je bitka ‘iščupala srce’, prvo zbog smrti tolikog broja djece – jer za Bolmance su to sve bila ‘naša djeca’, a među poginulima bilo je i bolmanske omladine – a onda i zbog smrti desetina mještana. Bolmanci su ostali bez većine kuća i svojih imanja, pa čak i bez crkve – Hrama svetih apostola Petra i Pavla, koji je izgorio skupa s inventarom, među kojim se isticao bogati barokni ikonostas s ikonama – baštinom predaka stvaranom stotinama godina.
‘Danas smo ovdje da se u čast poklonimo borcima Bolmanske bitke, bez obzira na nacionalnu, rasnu, vjersku pripadnost i identitet jer antifašizam nije političko, već civilizacijsko i ljudsko opredeljenje’ – riječi su Nikole Opačića, predsjednika UABA Beli Manastir.
Obilježavanje je proteklo na uobičajeni način: polaganjem vijenaca brojnih delegacija iz Hrvatske, Vojvodine i Distrikta Brčko na spomenike u Petlovcu i Baranjskom Petrovom Selu te na centralni spomenik na raskršću puteva Bolman – Baranjsko Petrovo Selo – Petlovac i na spomenik u Bolmanu. Potom je obilježavanje nastavljeno svečanom akademijom u bolmanskom Domu kulture i zakuskom za sve učesnike.
Obilježavanju 74. godišnjice i ove je godine prisustvovao jedini živi učesnik Bolmanske bitke, 93-godišnji Dragoljub Kapor iz Subotice, rođen 14. januara sad već davne 1926. godine, profesor biologije u penziji. Na pitanje o događajima iz 1945. godine, navrla su sjećanja.
- Mogu zaboraviti šta sam juče jeo, ali tih dana se dobro sećam. Najveći utisak na mene ostavili su Rusi, koje smo sreli u Batinskoj bici. Bila je to 57. armija generala Šarohina, staljingradski deo III ukrajinskog fronta maršala Tolbuhina. Videli smo to herojstvo Rusa, za njih je bilo poginuti kao da popijete čašu vode. Mi smo bili takoreći deca. Imao sam tada 18-19 godina. Rusi nam nisu dali da dođemo blizu ‘kaćušama’ koje su pucale. Govorili su nam: ako je tebi suđeno, nećeš ovde poginuti – kaže Kapor.
Centralni spomenik Bolmanske bitke posljednje je počivalište stotina palih boraca raznih nacionalnosti, od kojih većina nije imala ni dvadeset godine. U dva navrata (1999. i 2000) spomenik je vandalski oštećen, ali ga je Općina Jagodnjak uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske uspjela obnoviti. U posljednje vrijeme netko na spomenik uporno baca smeće. No smeće na spomeniku ne govori o onima koji tu počivaju, već o onima ili bar dijelu onih koji tuda prolaze. Osobe koje bacaju smeće na spomenik koji je i grob antifašista svakako nisu antifašisti. Šta su onda ako nisu antifašisti, kojoj to onda ideologiji pripadaju? Svakako onoj koja dopušta bacanje smeća na grobove.
