“Mirzu Delibašića sam iz Tuzle u Bosnu dovabio s dva para Converse patika. Donio ih je Krešo Ćosić iz Amerike, prve kožne patike, žute, s crnom zvijezdom sa strane. Mirza došao da igra prijateljsku utakmicu s Bosnom u Sarajevu, a igra u 'šangajkama', jeftina istočna roba. 'Probaj', rek'o, 'ove'. Završila utakmica, on donio da vrati. 'Ma drži', rek'o, 'šta će meni. Nisam ja igrač.'”
Tu zgodu o dolasku jednog od najvećih jugoslavenskih košarkaša svih vremena u sarajevsku Bosnu, s kojom je osvojio i Kup europskih prvaka, opisao je njegov trener Bogdan Tanjević Boša u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić koju možete pogledati ovdje.
Tanjević je opisao mnoge živopisne detalje svojega životnog puta koji je počeo rođenjem 1947. u Pljevljima u Crnoj Gori i selidbom u Sarajevo s majkom četiri godine kasnije.
Od rane je mladosti igrao košarku, a kasnije i paralelno položio sve ispite na studiju svjetske književnosti u Beogradu, ali se neposredno prije obrane diplomskog odlučio za profesionalnu trenersku karijeru, koja je prerasla u jednu od najvećih u jugoslavenskoj košarci: sedamdesetih godina sarajevsku Bosnu uveo je najprije u prvu jugoslavensku ligu, potom s njom osvojio prvenstvo, a nakon toga i Kup europskih prvaka. Radio je i u inozemstvu vodeći talijanske, francuske i turske klubove, a bio je i selektor jugoslavenske, talijanske i turske košarkaške reprezentacije.
Legendarnog igrača iz Tuzle Mirzu Delibašića zapamtio je kao izrazito senzibilnog čovjeka koji je volio poeziju i čitanje. Zadranina Krešimira
Ćosića, još jednu košarkašku legendu, pamti kao mladića sa 66 kilograma i 2,06 visine, za kojega se odmah vidjelo da je izrazito talentiran. “Krešo je bio apsolutna novost u europskoj košarci: talent, visina, zna da doda, razumije što se dešava na terenu...”, kazao je Tanjević, ocijenivši kako je Ćosić “preteča Divca i Jokića”. Govorio je i o legendarnom zagrebačkom košarkašu Nikoli Plećašu: “U ovim novim, 'demokratskim' vremenima u Zagrebu imaš dvoranu u kojoj nije podignut dres Nikole Plešaća, a u toj je dvorani Nikola bio veća zvijezda nego Dražen Petrović. Na njegovim je plećima podignut ugled košarke u Zagrebu”, kazao je, a na pitanje voditelja “misli li da je to zato što je Plećaš Srbin”, oštro otpovrnuo: “Ne mislim. Šta ti misliš? Znaš koliki je Plećaš Srbin? K'o moja majka Ilinka. To vi sad tumačite tako, jer ste...”, suspregnuo se Tanjević od psovke.
Prisjetio se i, za današnje uvjete, nezamislivog siromaštva iz kojega je sarajevsku Bosnu pretvorio u vrhunski klub. “Nemamo mi ni dresove ujednačene. Neki su čak goli do pasa. Ali, ja sam u Oslobođenju izjavio da ćemo biti prvaci Jugoslavije. Smijali su mi se svi, naročito moji drugari. Ali, planirao sam nekoliko godina unaprijed. S titulom smo zakasnili jednu godinu”, prisjetio se ponosno.
Rekao je ponešto i o politici kojom je ogorčen, jer, kao veliki Jugoslaven, nikada nije prežalio raspad Jugoslavije. Danas živi u Trstu. “Nisam ja to izabrao, nego vi, koji živite tamo. Kada ste napravili rat, vidio sam da meni tamo više nema povratka. Nisu to moje države”, gorko je kazao voditelju Tomičiću, rekavši kako “ne drži do ljudi” koji danas tvrde da se u Jugoslaviji loše živjelo.
Opsadu Sarajeva, koje smatra svojim gradom, promatrao je iz inozemstva. “To je katastrofa, katastrofa bliska Gazi, a Gaza je svjetska sramota. Evo, danas je Papa, zadnji dobri čovjek što hoda po planeti i brine o poniženim i uvrijeđenim, opet morao da kaže da Palestina pati od neljudskih napada. Pazite izraz: 'Od neljudskih napada'!”, potreseno je kazao Bogdan Tanjević.
