Proteklih dana svjedočimo najnovijem ispovjednom manevru jednog značajnog protagonista u ekonomsko-političkim namještaljkama na najvišoj razini. Posrijedi je bizaran domaći odjek nedavne afere s curenjem autentičnih dokumenata o enormno financiranom lobiranju Ubera kod raznih državnih funkcionera u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, SAD-u itd. O tome se, doduše, sve u načelu, a često i konkretnije, znalo i prije negoli se taj prevratnički antitaksi 2015. godine pojavio na hrvatskim ulicama. Za njim su se vukle godine teških repova na više kontinenata, u vezi s gaženjem radničkih prava, poreznih obaveza, zakonskih okvira i manje drske konkurencije. Ipak, model je slavljen kao pouzdan iskorak prema boljem sutra u kojem ćemo svi biti sretni poduzetnici, samo još da srušimo zadnje ostatke regulacije tržišta.
No čim je ugledni Guardian u javnost pustio lavinu pikanterija iz te priče, izvoljeli su se javiti i naši medijski uglednici. Uberu u Hrvatskoj nisu samo političari gledali kroz prste u prve dvije godine ilegalnog rada te s kasnijom zakonskom adaptacijom, nego su čitavo vrijeme proces navodili mediji. Jedan od uobičajenih sumnjivaca ovaj put je otišao korak dalje, spojivši indirektno uvažavanje nezaobilazne činjenice da je i sam sudjelovao u reklamiranju Ubera, s ekskluzivnim otkrićem iz te kampanje. Jutarnji list, naime, objavio je prošle nedjelje dokumente o izravnim te plodonosnim kontaktima Uberovih lobista s nekima od najviših hrvatskih funkcionera jeseni 2016. godine. Uz to izvještaj ne kazuje otkud takav dokument Jutarnji "ima u posjedu", a koji "dolazi u tjednu" u kojem je iscurilo oko 124 tisuće spisa u spomenutom slučaju Uber Files, mada nije s te hrpe.
Svoje donedavne kooperante u proguravanju Ubera ta novinska kuća praktično ispraća s podatkom da neki od poznavatelja teme nisu željeli razgovarati s njima baš zbog takvih ranijih veza i nastupa. Pritom se Jutarnji skriva iza termina "mediji", ne očitujući se o svojoj kritičnoj ulozi, ali ne bismo toliko ni očekivali. Uglavnom, nakon niza medijskih akcija upomoć dotičnome novom igraču na tržištu, ne ustručava se prozvati druge na tom zadatku, u rasponu od Kolinde Grabar-Kitarović do Saše Cvetojevića. Potonji će "poduzetnik ili, bolje, biznis influenser" i ondašnje "Uberovo zaštitno lice" potom u članku dobiti prostor da hladno pokuša opravdati direktni pritisak kapitala na politiku. Nekoliko redaka dalje čitamo o njemu i drugim sugovornicima: "O tome je li Uber plaćao te influenserske usluge, nitko nije htio govoriti."
Nije ni Jutarnji htio objaviti ništa o vlastitom eventualnom iskustvu s istim platišom, pa smo za jednu potencijalno zanimljivu informaciju ipak uskraćeni. Uber je najšire ruke u darivanju te vrste, i samo te 2016. godine povećao je svoj budžet za lobiranje i odnose s javnošću za fantastičnih 90 milijuna dolara. Na njegovu internom popisu sadašnjih i bivših javnih dužnosnika, think tankova i pojedinaca na koje je planirao utjecati u 29 europskih zemlja i institucija EU-a upisano je oko 1850 imena.
Ta multinacionalna kompanija u kojoj radnici jedva spajaju kraj s krajem vrijedna je inače okruglih 50 milijardi dolara. No već je preko svake mjere ozloglašena, dok redovni obred ritualnog prokazivanja zločestog kapitalista predvode neki od njegovih jataka. To je u Hrvatskoj za primjer Ubera najbolje dakle odradio Jutarnji u dramatičnom prikazu pozadine razvikanog ferpleja tržišne utakmice, a sad se možemo vratiti poslu.
