Nakon nekoliko mjeseci nizanja kontroverzi i skandala koji potresaju Uber, jedan od njegovih utemeljitelja Travis Kalanick prošlog tjedna dao je ostavku na mjesto generalnog menadžera u toj najbrže rastućoj start-up kompaniji, koja je u svijet lansirala mobilnu aplikaciju za prijevoz putnika od strane ‘običnih’ građana umjesto licenciranih taksista.
Glavni cilj kompanije je agresivnim ulaskom na tržište uništiti konkurenciju, no taj plan Uber košta enormne iznose, jer se zbog niske cijene svaka vožnja subvencionira sa 50 posto iznosa
Investitori, među kojima predstavnici najvećih otvorenih investicijskih fondova tehnološke industrije, pojavili su se toga dana u hotelskoj sobi u Chicagu u kojoj je Kalanick boravio, pa ga suočili s listom zahtjeva, uključujući i one da se pojača unutarnji nadzor u kompaniji, a dva ispražnjena mjesta u upravnom odboru popune ‘istinski neovisnim direktorima’. Istoga dana svim vozačima Ubera poslan je e-mail da će ubuduće od putnika moći uzimati napojnice, što dosad nije bilo dozvoljeno.
Na Kalanicka su pritisak vršili predstavnici venture capital fondova Benchmark, First Round Capital, Lowercase Capital, Menlo Ventures i Fidelity Investments, sve redom fondovi koji se bave rizičnim ulaganjem. Budući da ovih pet kompanija zajedno posjeduje nešto više od četvrtine Uberovih dionica, ali i oko 40 posto glasačke moći, Kalanick je do kraja dana kapitulirao i pristao odstupiti s čelne pozicije kompanije. Bila je to kulminacija višemjesečnog perioda u kojemu mu je leđa okrenula kompletna baza podrške koju je u kompaniji izgradio, uključujući i ‘tim A’, uski krug menadžera koji su odgovarali direktno njemu i kojima je zauzvrat davao odriješene ruke da rade što hoće, bez ikakvih posljedica. Budući da mu je mjesec dana ranije u brodskoj nesreći poginula majka, Kalanick se ionako spremao uzeti poduži dopust. No kao najvažniji čovjek Ubera on je i dalje vlasnik najvećeg pojedinačnog udjela i član upravnog odbora s pravom glasa.
Bila je to najniža točka sunovrata najvrjednije start-up kompanije u svijetu i prva takva čiji je osnivač postao meta javnog odstrela, s obzirom na to da su agresivnost i brzi rast u takvom biznisu najcjenjenije vrline. Osnovan 2009. godine, Uber danas vrijedi 70 milijardi dolara i ima 12.000 zaposlenika. U tom periodu direktno je od privatnih investitora uspio sakupiti 14 milijardi dolara, čime je redefinirao model privatnog prikupljanja kapitala, jer tehnološke kompanije u pravilu u nekom trenutku odluče izaći na burze. Uberom se danas mogu voziti stanovnici 460 gradova u više od 70 zemalja svijeta, uključujući i Kinu i Indiju, no tvrtka i dalje nije profitabilna, pa je lani imala gubitak od tri milijarde dolara, a u prvom kvartalu ove godine 700 milijuna dolara. Gubici su rezultat Uberove filozofije prema kojoj je glavni cilj kompanije agresivnim ulaskom na tržište uništiti konkurenciju, no taj plan košta ga enormne iznose, jer se zbog niske cijene svaka vožnja subvencionira sa 50 posto iznosa. Prema nekim procjenama, Uberu je od početnog kapitala od 14 milijardi dolara ostala otprilike polovica, koja bi se mogla istopiti u roku od četiri godine a kompanija bankrotirati, ukoliko se ne poduzmu dubinske reforme.
Jedan od najkontroverznijih slučajeva je federalna istraga o upotrebi softverskog alata Greyball koji je Uber koristio kako bi izbjegao istrage lokalnih vlasti u gradovima u koje je sa svojom uslugom upadao bez prethodne dozvole
Po svemu sudeći, upravo u toj činjenici treba tražiti uzroke nezadovoljstva Uberovih vlasnika Travisom Kalanickom, na čiji način upravljanja nisu imali pritužbi dok su vjerovali u njegov terminatorski pristup. No kada se ispostavilo da kompanija stoji na staklenim nogama, odjednom su mu počeli spočitavati i neetično poslovanje, unatoč tome što su se podosta ranije mogle čuti optužbe za prevare, industrijsku špijunažu, izbjegavanje poreza, seksizam i diskriminaciju, izrabljivanje vozača, promoviranje kanibalističke radne etike, te namjerno loš sistem selekcije vozača zbog kojeg se nanizao i priličan broj kaznenih djela, od prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama do silovanja. U mjesecima koji su prethodili Kalanickovoj ostavci Uber je zbog raznoraznih pritužbi otpustio dvadesetak zaposlenika, a trenutačno je u procesu i tužba za krađu intelektualnog vlasništva od Googleove tvrtke kćeri Waymo koja se bavi razvojem samovozećih automobila.
Jedan od najkontroverznijih slučajeva je federalna istraga o upotrebi softverskog alata Greyball, koji je Uber koristio kako bi izbjegao istrage lokalnih vlasti u gradovima u koje je sa svojom uslugom upadao bez prethodne dozvole. Kompanija bi preko Uberove aplikacije nadzirala korisnike za koje bi procijenila da su policajci ili drugi zaposlenici gradskih i državnih institucija. Radili su to tako što bi na digitalnoj mapi uspostavili ‘geo-ogradu’ oko vladinih zgrada, pa ljude koji bi s tih lokacija često otvarali aplikaciju tagirali kao moguće zaposlenike institucija vlasti. Kada bi ti ljudi naručili Uber, na ekranima mobitela prikazale bi im se mape s lažnim vozačima ili da ih u blizini uopće nema, a ako bi netko od njih slučajno uspio dozvati prijevoz, Uber bi otkazao vožnju.
Upravo zahvaljujući ovakvom izbjegavanju registriranja Uber se i uspio probiti u brojne zemlje i gradove u kojima takva usluga ranije nije bila regulirana, od Portlanda, Bostona, Las Vegasa i Pariza, pa do Australije, Kine i Južne Koreje, nakon čega bi lokalne vlasti bile prisiljene na brzinu donijeti regulativu ili bi, u nekim slučajevima, Uber bio izbačen s tržišta. Iz Ubera su poručili da su ovaj alat kreirali kako bi zaštitili svoje vozače od učestalih fizičkih napada, no za njegovo korištenje u cilju izbjegavanja vlasti znalo je najmanje 50 ljudi u kompaniji, a odobrio ju je Uberov pravni tim. Je li ona nezakonita nije sigurno, a trenutačno se ispituje predstavlja li kršenje federalnog Zakona o kompjuterskoj prevari i zloupotrebi te opstrukciju policijske istrage.
Uber je notoran i po svojoj korporativnoj kulturi koja se bazira na ‘14 kompanijinih vrijednosti’ poput onih da ‘uvijek treba riskirati’, ‘uvijek treba muljati’ i da vrijedi jedino meritokracija. Kako bi brže rasla, kompanija je ustrojena decentralizirano, a regionalni menadžeri ohrabruju se da djeluju autonomno i bez nadzora sjedišta u San Franciscu, imajući na umu da su top-prioriteti brzi rast i što veći prihodi. U takvoj atmosferi među zaposlenicima razvijala se bespoštedna konkurencija u kojoj se poticalo rušenje autoriteta kako bi se došlo na njegovu ili njezinu poziciju. Cvjetali su rodna diskriminacija i seksizam, uključujući i fizičke nasrtaje nadređenih na zaposlenice, čije bi pritužbe odjel za ljudske resurse rutinski stavljao u ladice. Inženjerka Susan Fowler nakon odlaska iz kompanije u veljači ove godine napisala je blog u kojemu tvrdi da je, unatoč izvrsnim radnim rezultatima, za nju sve krenulo nizbrdo nakon što je prijavila da joj je jedan menadžer pismenim putem predlagao da mu bude ljubavnica. Fowler je detaljno opisala kako su joj u Uberu nakon toga ostanak učinili nemogućim, pa je nakon godinu dana otišla. Zabilježila je i da se udio ženskih inženjera u tom periodu smanjio sa 25 posto od ukupno 150 inženjera na tri posto, na što su joj u upravi rekli da se ‘žene moraju potruditi da budu bolje inženjerke’.
Takvi menadžeri, naročito ako su bili dio ‘tima A’ bliskog Kalanicku, u pravilu su prolazili nekažnjeno, a tako se dogodilo i s višim potpredsjednikom za biznis Emilom Michaelom, koji je na jednoj večeri u New Yorku predložio da Uber angažira tim istraživača i novinara koji će ‘kopati po privatnim životima i obiteljima’ novinara koji ih kritiziraju. Domaćin večere bio je Ian Osborne, savjetnik bivšeg britanskog premijera Davida Camerona a sada Uberov konzultant. Michael je za stolom rekao da bi u takvo ‘opozicijsko istraživanje’ trebalo uložiti milijune dolara, a naročito se ostrvio na Sarah Lacy, urednicu tehnološkog web-sitea Pando Daily, koja je napisala da više neće koristiti Uber nakon što je portal BuzzFeed otkrio da Uber u Francuskoj surađuje s jednom eskort službom. Michael je rekao da silovanja češće vrše taksisti nego vozači Ubera, pa će stoga ‘Lacy osobno biti odgovorna za svako silovanje žene koja je pod njezinim utjecajem prestala koristiti Uber’.
Inače, Uberovi vozači više su puta optuživani za silovanje, a najgori slučaj dogodio se prošlog ljeta, kada je vozač u San Diegu silovao djevojku koja se vraćala kući iz noćnog izlaska. Ispostavilo se da je vozač imao policijski dosje s prijavama za silovanje koje su sezale godinama unazad, no Uber ih nije registrirao ili ih je ignorirao. Udruženje kalifornijskih taksista zatražilo je nakon ovog slučaja da se Uber prisili da prilikom angažiranja vozači prolaze jednake policijske provjere kao i taksisti. No Uber se tome usprotivio, kazavši da su policijske baze rezultat rasnog profiliranja pa njihova upotreba ne bi bila fer prema nebijelcima. Stoga, rekli su, preferiraju sami provjeravati vozače, iako FBI tvrdi da im je postotak pogreške u takvim provjerama 43 posto.
Kalifornijske vlasti, u kojima dominiraju članovi Demokratske stranke, također se nisu potrudile Uber prisiliti da slijedi uobičajenu regulativu za zaštitu potrošača, pri čemu je, kako piše portal Alternet, u 2015. godini Uber na lobiranje protiv te mjere potrošio više nego druge tehnološke kompanije, primjerice Apple i Facebook. Glavni Uberov lobist u Kaliforniji bio je David Plouffe, čovjek koji je 2008. vodio predizbornu kampanju Baracka Obame. Plouffe se naročito protivio inicijativi da Uber svoje vozače zakonski tretira kao zaposlenike umjesto kao ‘neovisne kontraktore’, status koji kompaniji omogućava sistematsku eksploataciju radnika i kršenje radničkih prava, kao i gotovo potpunu zaštićenost od kaznene odgovornosti za zločine koje vozači počine.
Eksploatacija diskriminacije
U lipnju prošle godine Uber je najveću ikada pojedinačnu infuziju gotovine dobio od Javnog investicijskog fonda Saudijske Arabije: naftaška teokracija s najgorom diskriminacijom žena igdje u svijetu u kompaniju je uložila 3,5 milijardi dolara. Budući da čak 80 posto svih korisnika u Saudijskoj Arabiji čine žene, Uberova je glasnogovornica prilikom ulaska na saudijsko tržište izjavila da njezina kompanija ‘naravno smatra da bi žene trebale smjeti voziti automobil, ali budući da to trenutačno nije moguće, mi ćemo im omogućiti izvanrednu mobilnost kakvu ranije nisu imale, na što smo izrazito ponosni’. Uber saudijskoj vladi pomaže u izradi Vizije 2030, plana za udvostručenje broja žena u radnoj snazi do 2030. godine na 30 posto. Planom upravlja princeza Rima bint Bandar al Saud, koja je nakon ulaganja postala članica upravnog odbora Ubera. Kompanija je, inače, prije saudijske investicije operirala u 15 gradova devet bliskoistočnih zemalja, gdje je imala 400.000 mušterija i 19.000 vozača.
