Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je rješenje Višeg suda od srpnja prošle godine, koje je odbilo zahtjev za rehabilitaciju Milana Nedića, predsjednika kvislinške vlade u Srbiji i suradnika nacističke Njemačke.

Zadatak suda bio je da utvrdi je li Nedić bio lišen slobode i drugih prava uslijed političkih i ideoloških razloga, navodi se u obrazloženju. U odluci stoji kako je prvostupanjski sud na osnovi povijesnih činjenica utvrdio kako se nisu stekli uvjeti za rehabilitaciju Milana Nedića.

'Lice čija se rehabilitacija traži okupator je postavio za predsjednika vlade koja je za vrijeme mandata pomagala okupatoru, ne samo u eksploataciji dobara države i radne snage, već u progonu svih onih građana Srbije koji se nisu svrstavali na stranu okupatora ili nisu dijelili njegova politička ili ideološka uvjerenja ili se nisu pridržavali okupacijskih propisa, a o čemu svjedoči niz dokumenata. Lišen je slobode od strane Treće američke armije, te ne može biti govora da je lišenje slobode Milana Nedića izvršeno iz političkih ili ideoloških razloga', piše u obrazloženju Apelacionog suda.

Nadalje, u obrazloženju se navodi kako se ne može smatrati da je saslušanje Nedića učinjeno iz političkih ili ideoloških razloga jer je cilj tih postupaka bio da mu se omogući 'obrana radi utvrđivanja njegove nevinosti ili krivnje za zločine koji su mu stavljeni na teret'.

Inače, postupak za rehabilitaciju Nedića iniciran je 2008. godine, piše Insajder, a rasprava pred sudskim vijećem počela u prosincu 2015. godine. Zahtjev za rehabilitaciju podnijeli su Srpski liberalni savjet, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i porodica Nedić.

Tijekom postupka saslušano je desetak svjedoka i povjesničara, a sud je odbio pravo židovskim općinama da se umiješaju u postupak i osporavaju vraćanje građanskih prava Milanu Nediću jer je u pitanju 'jednostranački postupak' koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka i nema druge strane,

Nedić je bio predsjednik srpske vlade u periodu okupacije. Zemlju je napustio krajem 1945., ali je ubrzo uhapšen u Austriji i vraćen u Jugoslaviju. Nije mu suđeno, jer je 4. veljače 1946. godine izvršio samoubojstvo skočivši s prozora istražnog zatvora.

Podsjetimo, srpskim zakonom o rehabilitaciji de facto je omogućeno da svaka osoba koja je nakon travnja 1941. godine lišena bilo kakvog prava bude rehabilitirana kao žrtva ideološkog ili političkog progona. Na taj je način rehabilitiran niz osoba odgovornih za kolaboraciju i ratne zločine, poput Draže Mihailovića, Nikole Kalabića, Mihajla Zotovića, Spasoja Drenjanina...