Ante Kovač rođeni je Livnjak koji se spletom životnih okolnosti našao u Korenici gdje je radio kao profesor hrvatskog jezika. Nezadovoljan stanjem u općini Plitvička Jezera, formirao je nezavisnu listu Stop, kandidirao se 2017. na izborima za načelnika i – pobijedio. Široj javnosti postao je poznat nekoliko godina ranije kada je u prilogu HTV-a ironizirao svečano otvaranje okretišta za autobuse ispred škole u Korenici.
Mi neovisni načelnici živimo u takvim uvjetima jer lokalni ‘domoljubi’ obilaze centrale blateći nas kao da smo banditi prve vrste. Mi nismo banditi, mi smo se zbog bandita pojavili
Profesore Kovač, namjeravali smo započeti ovaj razgovor o stanju u općini čiji ste načelnik, ali se kao tema nametnulo imenovanje Tomislava Kovačevića na čelno mjesto Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ono je izazvalo prilične potrese u vladajućem HDZ-u, posebno u Lici. Zajedno s još trojicom gradonačelnika - Gospića, Otočca i Novalje - izrazili ste podršku novom ravnatelju, premda se iz vaših izjava prije moglo protumačiti da ste protiv načina kako su se birali dosadašnji ravnatelji Parka. Što očekujete od Kovačevića i gdje je bila greška u dosadašnjim odabirima?
Pa nije tu bilo aluzija na nekadašnje izbore, barem ne s moje strane. Svi znamo kako se kadroviralo godinama u Hrvatskoj. I Kovačević je HDZ-ovac, ali osobno sam mu dao podršku jer se tu radi o dvije koncepcije razvoja Parka. U mojih pola godine mandata Kovačević je treći ravnatelj.
Park nam je sve
Treći u pola godine? I to nešto govori. Kako je izgledala suradnja s njih troje u tako malo vremena?
Komunicirao sam normalno sa svima jer se ne može osobnim animozitetima dovoditi u pitanje sudbina stanovništva koje tu živi. Kovačevićev koncept je sličan onom Anđelka Novosela – dodatnim sadržajima koji ne ugrožavaju ekosustav i osobito razvojem domaće gastroponude koja će biti na plitvičkim stolovima učiniti da od Parka živi puno veći broj ljudi, koji se ne moraju nužno baviti samo iznajmljivanjem. Nisam naročito bio upoznat s vizijom Antonije Dujmović, ali poznajući koncepte Darka Milinovića i njegovih sljedbenika smatram da bi konačni rezultat bio privatizacija najprije hotela, a onda i čitavog Parka. Domaći čovjek bi u tom konceptu postao građanin drugog reda koji bi nadničario za crkavicu. Nikako se ne mogu pomiriti s parolom pod kojom je provedena svaka hrvatska privatizacija, a to je da je država nužno loš gospodar. Pogotovo kad je ponavljaju ljudi koji su nekoć bili perjanice socijalističkog samoupravljanja.
I Gospić, i Otočac, i Novalja, i Plitvice su bili bankomati županijskog hdz-a. Sada je Nacionalni park ostao jedina nada. Otuda tolika nervoza i performansi gospodina Milinovića
Što za vašu općinu uopće znači Nacionalni park i u kakvom je on stanju, s obzirom na prigovore o sve većoj devastaciji, posebno u izgradnji apartmana? Mogu li novi kadrovi riješiti taj problem ili bi se i država trebala umiješati?
Nama je Park sve. Ako bilo koji budući ravnatelj Parka shvati da ni Park ne može postojati bez lokalnog stanovništva, onda će suradnja biti moguća. Bez Parka mi bi bili jedna beznačajna općina na karti Hrvatske, ali Park mora shvatiti da je općina u velikoj mjeri servis Parka bez kojeg ni on ne može opstati. Naš vodovod godinama održava cjevovod koji pripada Parku, a voda se ne plaća. Naši vatrogasci pokrivaju značajan dio Parka. Naše škole izbacuju kadrove koje Park koristi sezonski – ili ih čak godinama ne koristi pa naš kuhar odradi ljeto na obali, a ovdje dolaze ljudi sa strane. Mi ne možemo jedni bez drugih. I ne možemo bez ozbiljne reakcije države u sljedećih pet do deset godina, jer je infrastruktura u katastrofalnom stanju i neozbiljno je pomisliti da se možemo u tim uvjetima baviti kvalitetnim turizmom. Ne umanjujem odgovornost Općine Plitvička Jezera u svemu tome jer na koncu konca ne bih se ni bavio politikom da sam bio zadovoljan načinom na koji se ovdje radilo. Ali ni Park ni država ne mogu umanjiti svoju odgovornost. Protivnik sam poticaja unedogled, ali u sljedećem razdoblju mora ovdje ostajati više novca, barem dok se ne riješe ključna pitanja, a tu prije svega mislim na vodoopskrbu i kanalizaciju.
Kakva je situacija danas u Lici? HDZ je nakon ‘vječne’ vladavine izgubio lani sva veća gradska središta plus Općinu Plitvička Jezera. Nedavno ste im poručili da moraju krenuti u ozbiljne unutarstranačke reforme i pronaći nove ljude za nova vremena. Kako izgleda ta ‘posthadezeovska Lika’? Darko Milinović je rekao da uvijek može skupiti deset tisuća ljudi da uzađu uz Velebit.
Nije Passat nego Talisman
Moja osnovna zamjerka Milinoviću jest što je uništio demokraciju. Svojim autokratizmom je uništio eter u kojem se čuju inteligentni ljudi. Budući da ne shvaća da mu je vrijeme da se povuče, davno sam mu predvidio ne baš slavan kraj – kad se pojavi prvi disonantan ton unutar njegove vojske, presudit će mu upravo njegovi. Drago mi je da premijer nije popustio i ono što mora napraviti jest da osvježi mehanizme pravne države u Lici nekim novim ljudima koji moraju doći sa strane. Tek tada će ovdje doći do provjetravanja.
Na prošlim lokalnim izborima osvojili ste tijesnu pobjedu i postali načelnik. Kakvo stanje ste zatekli u Općini? U medijima ste znali spominjati korupciju ‘uvezanu najljepšom svilom’, podmetanja na svoj račun, neracionalno poslovanje i račune koji iskaču iz ormara?
Na to i ne treba trošiti puno riječi. Svi znamo što su ostavljali iza sebe. Uđete u kuću koja se nije otvarala dvadeset godina. Nije dovoljno samo otvoriti prozore. Do dana današnjeg vodimo svakodnevnu borbu s navikama koje su se uzimale zdravo za gotovo. To vam je kao u ratnim filmovima, bitka je naoko dobivena, ali sada je došlo do uličnog puškaranja u kojem se možeš vrlo gadno provesti ako pomisliš da je rat dobiven. I Gospić, i Otočac, i Novalja, i Plitvice su bili bankomati županijskog HDZ-a. Sada je Park ostao jedina nada. Otuda tolika nervoza i performansi gospodina Milinovića.
Što je bilo najgore u tim otkrićima?
Pa neke stvari sam i prijavio tako da ne bih komentirao pojedinačne slučajeve. Samo ću reći da je općinska vlast 2014. godine na računu imala gotovo 50 milijuna kuna, a nama su ostavili dugove, nedovršene projekte i potpisane ugovore. Gdje je otišlo, to ni anđeli na nebu ne znaju. Zašto nismo išli na neovisnu reviziju? Ponavljam, da sam vjerovao u institucije ove države ne bih se ni bavio politikom. Što uopće u ovakvoj državi znači riječ ‘neovisna’? Platiš par stotina tisuća kuna da bi ispao budala. Mi smo podvukli crtu ispod onog što se događalo, ulazimo u novu kalendarsku godinu i nemamo se namjeru opravdavati s onim što je bilo. Dugove smo vratili, došli smo u pozitivu i u ovoj godini moramo nešto napraviti. Ganjamo nekoliko velikih projekata, znam da je narod nestrpljiv i da ishođenje projektne dokumentacije ne priznaje dok ne vidi da se nešto konkretno napravi. Ali bit će.
Da li je konačno krenulo s povlačenjem novca iz EU fondova, s obzirom na to da je na granici nevjerojatnog činjenica da Općina u čijem je sastavu Nacionalni park dosad nije ni aplicirala za europski novac?
Sada smo koncentrirani na finiširanje aplikacije za projekt aglomeracije. Veliki su izgledi da će proći, ali ne volim trčati pred rudo. Prijavili smo se na još neke stvari, ali, eto, mi neovisni načelnici živimo u takvim uvjetima jer lokalni ‘domoljubi’ obilaze centrale blateći nas kao da smo banditi prve vrste. Zbog toga i nije pametno baš uvijek izlaziti na sva zvona s planovima. Mi nismo banditi, mi smo se zbog bandita pojavili.
Što je sa luksuznim općinskim automobilom. Jeste li prodali taj Passat ili koji već?
Nije Passat nego Talisman. Nismo još. Na lošem je glasu, neće ga nitko.
Jedan od prvih poteza bilo je i snižavanje plaće samome sebi. Koliko sad primate?
Primam 7.800 kuna, u to su uračunati i putni troškovi. To me gnjave na svakoj sjednici. Nisam smanjio koeficijent jer o mojoj plaći ovise i plaće djelatnika, ali svaki mjesec prebacujem 2.700 kuna s plaće na stipendije. Ali oni uvijek napadaju tamo gdje su najtanji.
Kampanja u šlapama
Na Plitvicama živi velik broj Srba. Kakvi su međunacionalni odnosi u tom kraju? Na Dan neovisnosti nije bila istaknuta zastava Republike Hrvatske, pa su vas odmah prozvali da vam ‘Srbi nisu dali da je stavite’?
Srbima to nikad nije ni palo na pamet niti će ikad. Radi se o propustu. Postoje oni koji su zaduženi da stave zastavice uz magistralu na nacionalni praznik. Očito im je odgovaralo da me napadnu lokalni portali koji se još uvijek ne mogu pomiriti s izbornim rezultatima. Trenutno je glavna tema jednog portala jedan bor u centru Korenice koji je ružno okićen. Vrsni su to novinari. Međunacionalni odnosi su puno normalniji nego prije 12 godina kada sam stigao u Korenicu. Ljudi su pročitali uvijek iste priče prije svakih izbora i ovaj put nisu nasjeli. Ali situacija je daleko od idealne. Ni Hrvatska ni Srbija se nikad nisu ozbiljno pozabavile problemima proizašlim iz ratnih trauma. Naprotiv, i jedna i druga strana neprekidno potpiruju postojeće stanje kako bi prije izbora stvorile kulminaciju strasti i kaosa u kojem narod ne bi razlikovao bandita od poštena čovjeka. Nastavi li se tako, bit će direktni krivci za budućnost naše djece.
Koji su najveći problemi srpske zajednice? Neke od tih obitelji još uvijek nemaju struju i vodu. Kako se i kada to može promijeniti?
Struja postoji, s vodom se mučimo svi. Istina je da je mene kao Hrvata sramota proći kroz neka srpska sela. Vlasti su ih zaobilazile, a usto je premalo stanovnika. Hrvati govore da su tako izgledala hrvatska sela prije rata. Bez obzira na to kako je bilo, moje je mišljenje da bilo kakva vrsta osvete stvari vraća na početak i zato se na ovim prostorima povijest uvijek iznova ponavlja. Različitost je prednost ukoliko jedni od drugih učimo. Državne politike nažalost ne pomažu nego odmažu i stoga se bojim za budućnost naše djece.
Aktivni ste na Facebooku, pronalazite vremena i za medije. Koliko vam znači takva vrsta izravne komunikacije s građanima?
Pa ima onih koji smatraju da trebam novi PR i u odnosima s javnošću, i u garderobi, i marki automobila. Dobio sam izbore preko Facebooka u šlapama i kratkim gaćama i nemam namjeru mijenjati se. Narod je prokužio ove u kravatama. Uostalom, naša je krilatica bila: ‘Bez kravate i bez rukavica’. Nije ni pošteno sada se mijenjati. A Facebook je praktičan i jeftin. Nemam namjeru obraćati se ljudima s olimpskih visina dekretima u administrativnom stilu.
