Za otprilike dva mjeseca pripadnici nacionalnih manjina izići će na izbore za manjinska vijeća i predstavnike, a prije nekoliko mjeseci obilježeno je 20 godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. O tome i drugim temama razgovaramo s Aleksandrom Tolnauerom, predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine RH.

Kakve su bile karakteristike ovog saziva Savjeta?

Ovaj saziv imao je mnogo specifičnosti u radu na što su utjecali vanjski faktori – korona i kriza u Evropi i svijetu, ali i potres u nekim krajevima. Kriza je odredila i rad Savjeta i specifičnosti za nacionalne manjine, što rijetko tko uočava. Savjet se sve vrijeme borio, što i jeste njegova osnovna uloga, da se provodi Ustavni zakon, primjenjuje manjinska legislativa i osiguravaju sredstva za kulturnu autonomiju za nacionalne manjine. U tom smislu s ovom Vladom, za razliku od nekih ranijih, nismo imali problema. Svake godine povećavala se financijska podrška, bez obzira na okolnosti. Vlada je donijela i operativni plan, na čemu smo dugo inzistirali jer su ranije donošeni akcioni planovi koji nisu bili obavezujući. U ovoj krizi počelo se, po starom modelu, ukazivati na "prevelika prava i prezastupljenost manjina", iako manjine u svakom društvu imaju integrativnu ulogu i na njih se primjenjuje pozitivna diskriminacija. A male razlike, koje postoje i koje su neki lukavo isticali, propagandnim narativima pretvaraju se u veliku mržnju. Stvara se atmosfera da manjine imaju prevelika prava. Kako se mnogi povode za masom, tim narativom stvaraju se tenzije u društvu koje nekima trebaju zbog političkih razloga; sve je to déjà vu i s tim smo se tokom godina više puta susretali.

Branili smo prava nacionalnih manjina, za što smo imali podršku; branili smo i Novosti koje su prozivali u vezi toga kako pišu i zašto im se daju sredstva, ne obazirući se na najvažnije, a to je da moramo razvijati demokratsko društvo u kojem mogu postojati razni stavovi. Susretali smo se s "nepredvidljivom prošlošću" – revizionizmom. Revizija mora postojati za svaku znanost, ali ovo nisu povijesni revizionizmi, nego povijesni falsifikati koji se tiču manjina. Sretali smo se s problemima oko pitanja jezika i pisma nacionalnih manjina i bavili se brojnim stvarima vezanim uz manjine.

 

Nadstranačko tijelo

Gleda nas se kao financijera kulturne autonomije, što je tek dio obaveza i ovlasti Savjeta, jer ono drugo, recimo priopćenja i reakcije na te pojave, nije medijski ni društveno atraktivno. Iako se moglo više napraviti, bili smo uspješni: bili smo svjesni da u kriznoj situaciji krivcem prozivaju onog najmanjeg, u ovom slučaju manjine. Pogotovo zato što smo kao zemlja imali smetnje u razvoju demokratskih integrativnih elemenata na područjima koja su godinama nakon rata još uvijek postkonfliktna. Bili smo izloženi i kritikama iz redova manjina, neki su bili nezadovoljni što su manjine u vladajućoj koaliciji, ali to sve spada u razvoj političkog pluralizma. Pojavljuju se ljudi koji jako puno govore i kritiziraju manjine, ali u biografiji nemaju ništa što bi upućivalo da su za to kompetentni. Svjedoci smo prijedloga za smanjivanje prava manjinama. Po njima, manjinski zastupnici ne bi smjeli glasati o proračunu i Vladi, ali bi trebali plaćati porez. S druge strane, manjine kao i drugi plaćaju HRT-ovu pretplatu i imaju pravo na emisije koje se njih tiču, ali su tu podzastupljene. Inzistirali smo i na pamćenju kao otporu zaboravu. Povijest se zlorabi, ali treba inzistirati na tome da se zna što se i kako zbivalo da se stvari ne ponavljaju.

Dakle, smatrate da je Savjet ispunio svoju funkciju?

Danas je Savjet tijelo za koje svi znaju. Najviše nam je imponiralo kad se pojavio problem i kad se i većina počela obraćati Savjetu. Pomagali smo svima koji su nam se obraćali zbog rješavanja problema, od konvalidacije mirovina nadalje. Nadstranačko smo tijelo, na što smo ponosni. Bitni su interesi nacionalnih manjina, bez obzira na to tko pripada kojoj opciji; tu pomaže što se u Hrvatskoj provode multikulturalizam i integrativni model, a ne asimilacija. Zašto to govorim? Po modelu koji ova Vlada provodi, participacija pripadnika manjina u odlučivanju je dodatni kriterij za ostvarivanje njihovih prava. Bez obzira na one koji kritiziraju ulogu manjinskih saborskih zastupnika, to se ne odnosi samo na odluke koje su usmjerene na manjinski korpus, nego i na odluke od važnosti za cijelo društvo.

Savjet ima i respektabilnu poziciju kod matičnih zemalja naših manjina, ali i u međunarodnoj zajednici koja nas kontaktira. Kad je Hrvatska ulazila u EU, u vezi poglavlja 23 predstavnici manjina odigrali su veliku ulogu jer su dali pozitivan stav o ulasku. Radimo i na poboljšavanju i širenju odnosa između matičnih država pripadnika naših manjina i Hrvatske i spremni smo u tome učestvovati zajedno s njihovim institucijama.

Pojavljuju se ljudi koji jako puno govore i kritiziraju manjine, ali u biografiji nemaju ništa što bi upućivalo da su za to kompetentni. Po njima, manjinski zastupnici ne bi smjeli glasati o proračunu i Vladi, ali bi trebali plaćati porez

Jedna od stvari u kojima je Savjet bio pionir jeste transparentnost dodjele sredstava.

Imao sam iskustva u tome jer smo, što se tiče kriterija, naslijedili model od ranijeg Ureda za nacionalne manjine. Unaprijedili smo kriterije i metodologiju praćenja financiranja; dva puta smo se prilagođavali evropskim standardima, ali smo se izborili da su tijela EU-a usvojila neke hrvatske specifičnosti oko manjina. Uostalom, u Evropi ne postoji jedinstvena manjinska politika. Što se tiče financija u godinama kovida, reagirali smo kako manjine ne bi gubile sredstva, jer je bilo jasno da ih u situaciji protuepidemijskih mjera neće moći koristiti, pa smo zbog tih posebnih okolnosti donijeli dodatne kriterije financiranja programa kulturne autonomije, tako da manjine nisu ostale oštećene.

Pošto je i to u nadležnosti Savjeta, koliko je programa kulturne autonomije prijavljeno za sufinanciranje u ovoj godini?

Za ovu godinu ukupno je prijavljen 1.221 program od strane 108 udruga ili ustanova nacionalnih manjina sa 128 njihovih podružnica. Od toga je za informiranje prijavljeno 74 programa, za što se traži 3.156.203 eura, za 82 programa izdavaštva zatraženo je 425.172 eura, za 462 programa kulturnog amaterizma 2.843.403 eura i za 603 programa kulturnih manifestacija 3.023.186 eura. Ukupno je to 9.807.964 eura, što je povećanje od 17,4 posto u odnosu na 2022., kad je zatraženo 8.350.828 eura. Podsjetimo, za programe kulturne autonomije za ovu godinu predviđeno je oko 7,7 miliona eura.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donesen je prije nešto više od 20 godina. Koliko je on u praksi provediv?

Ustavni zakon je u nekim stvarima bio prenormiran; kad ga se donosilo, Hrvatska je tražila status kandidata za EU, tako da su mnogi detalji bili superliberalni, ali su se u praksi pokazali teško provedivi. Recimo, samo kod nas se izvještaji osim svakih šest mjeseci i godišnje daju i tromjesečno, što opterećuje i udruge i našu službu. Mi kao krovno tijelo manjina trebamo biti psi čuvari Ustavnog zakona, volio to netko ili ne. I to ne samo u smislu argumentacije, nego i rješavanja problema. To je najveća naša prednost i snaga, pa one manjine koje nemaju saborske zastupnike u Savjetu mogu artikulirati pitanja koja ih muče. Savjet ne može davati amandmane, ali imamo osam manjinskih zastupnika koji su itekako potrebni, uz pet članova iz nevladinih organizacija i sedam koje predlažu jedinice lokalne samouprave. U tom sastavu mogu se artikulirati i dati efikasna rješenja za brojne probleme.

Bi li trebalo ići u izmjene Ustavnog zakona?

Smatramo da bi trebalo razmotriti ulogu instituta manjinskih vijeća, prvo po broju članova koji je po nama prevelik – 10 u općini, 15 u gradu i 25 u županiji, jer su vidljivi problemi oko kvoruma. Drugo, ta vijeća moraju dobiti veću ulogu. Ona imaju savjetodavnu ulogu i sastavni su dio jedinica lokalne samouprave, ali im se mora dati zakonska mogućnost da mogu utjecati na odluke, jer sada mogu samo na nešto ukazivati. Nije riješena ni problematika pravne osobnosti predstavnika nacionalnih manjina, s obzirom na to da po Ustavnom zakonu imaju sva prava i obaveze kao i vijeća osim pravne osobnosti i OIB-a te odgovaraju svojom imovinom. Osim toga, prihvatili smo niz zakona prilagođenih EU-u koji ne korespondiraju s rokovima za financija udruga i metodologijom praćenja troškova, pa bi i tu trebalo nešto mijenjati.

Bavimo se politikom, ali u politici nema ljubavi, već samo interes. Nikad nisam dozvoljavao da se manjine tretira kao one koje "trguju" i "ucjenjuju", dok svi ostali "pregovaraju". Zauzeli smo stav i branimo dignitet onoga čime se bavimo, ali i čitave Hrvatske. Manjine ovdje žive i njima nije interes da sve propadne. Zato nam je glavno da unapređujemo stvari; Savjet nije tu da stvara probleme, nego da ih rješava. U tome nam pomaže i partnerski odnos s Vladom i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

 

Izbori 7. maja

Manjinski izbori bit će održani 7. maja. Zbog rezultata popisa bit će manji broj vijeća i predstavnika, kakav će biti odziv?

Teza o malom odzivu je vrlo diskutabilna. Često se govori o malom broju manjinaca koji izlaze na izbore, ali kad uzmete u obzir broj izašlih i ukupan broj pripadnika neke manjine, postotak izlaznosti korespondira s drugim izborima. Uz to, uvjeti u kojima se odvijaju izbori su drugačiji; ponosni smo što smo nakon sedam godina uspjeli da Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina bude donesen, jer su se oni ranije, potpuno nelogično, birali po Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi po kojem su i stranke bile predlagači, dok su, s obzirom na to da vijeća nisu stranačka, predlagači samo udruge i pripadnici nacionalnih manjina. Dakle, smatram da će odziv biti na ranijoj razini. S obzirom na popis, trend smanjivanja broja manjinaca i zbog toga smanjenu zastupljenost koja sa sobom donosi i smanjenje nekih prava, Savjet će morati inzistirati i na stečenim pravima manjina, ne da bi se nekog ugrozilo, nego u smislu pozitivne diskriminacije i garantiranja jezika, pisma i tradicije. Na tome treba inzistirati zbog cjelokupne povijesti zemlje i svih njenih krajeva. Taj se princip primjenjuje u Istri, gdje su neke općine i gradovi svojim odlukama dopustili dvojezičnost bez obzira na broj pripadnika manjina. Bilo bi nam drago da se to dešava u cijeloj zemlji.

Mi kao krovno tijelo manjina trebamo biti psi čuvari Ustavnog zakona, volio to netko ili ne. I to ne samo u smislu argumentacije, nego i rješavanja problema

Kako komentirate nevidljivost manjinskih izbora u javnosti i koliko tu mogu pomoći lokalne vlasti?

Savjet osigurava sredstva za najavu. Nažalost, HRT se kao javna televizija, ali i drugi mediji, slabo pokazao. Za prošle izbore snimljen je spot, što je bilo premalo. Voljeli bismo da spot ide tjedan dana, a ne dan prije izbora. Generalno, mediji trebaju pokazati ne samo da su izbori, nego i da su ljudi koji se biraju u manjinska vijeća sastavni dio lokalnih samouprava za manjinska, ali u mnogim sredinama i zajednička pitanja. Broj biračkih mjesta je manji nego za ostale izbore, a ne korespondira ni s lokacijama na kojima u nekoj općini ili gradu žive manjine. Biračko mjesto obično je u sjedištu općine, a ne u naseljima gdje su pripadnici manjina, i to dobrim dijelom starija populacija koja ne može ići desetak kilometara ako ih netko ne preveze.

Kako objasniti da postoje sredine gdje manjine ne žele formiranje manjinskih vijeća ili za to ne znaju?

U zakonskim aktima piše da manjine mogu formirati svoja vijeća, što je visoki demokratski domet, ali mnogi još uvijek nisu educirani u tom smislu. Postoji i problem deficita mladih ljudi koje treba uključivati u vijeća, ali njih zbog situacije nema puno i ne pokazuju velik interes za to. Da bi se to promijenilo, potreban je veliki napor i angažman. Osim toga, Savjet nije Centralni komitet nacionalnih manjina. Ne mogu ja određivati nešto nekom u Benkovcu, jer na lokalnom nivou postoje izabrani ljudi. Sistem je smišljen odlično, ali postoji procedura: ako se ne provodi Ustavni zakon, najprije se treba obratiti lokalnoj samoupravi i nadležnim organima, a tek ako to ignoriraju, obraća se Savjetu koji onda ima pravo reagirati. Ne možeš prvo na Vrhovni, a onda na općinski sud. Na našim seminarima za manjinska vijeća nastavit ćemo, između ostalog, osposobljavati ljude da znaju postupke i zadatke vijeća, jer to mnogi ne znaju dovoljno.

 

Manjine u partizanima

S obzirom na aktualne pojave u društvu, koliko manjinama u Hrvatskoj treba biti imanentan antifašizam?

Apsolutno, i zbog povijesti i zbog onog što su doživljavali kao manjine. Mnogi izjednačavaju antifašizam i komunizam; neosporno je da je KPJ povela i organizirala ustanak i stala na njegovo čelo, ali u borbi su učestvovali i oni koji nisu pripadali KPJ, već su bili u drugim partijama. Od 22 manjine gotovo sve su imale neke svoje formacije u partizanima – Česi, Talijani, Slovaci, Židovi, pa čak i Nijemci, dok Srbi tada nisu bili manjina. Treba biti

ponosan na to nasljeđe jer je upravo ono omogućilo da postoji ova država. Nije nas "Za dom spremni" uveo u Evropu, nego ZAVNOH i njegovo nasljeđe i tradicija.