Nastavljaju se nevolje u zračnim lukama diljem Europe, u kojima posljednjih tjedana radnice i radnici intenzivno i raznoliko štrajkaju i prosvjeduju. O tome u medijima čujemo najviše kroz prizmu nezadovoljstva klijenata i kompanija – neviđeni krkljanci i kaos posvuda, a putnicima se putuje i firmama zarađuje. Rečeno u dvije muzičke, polubauk polukruži poluevropom u vrijeme otkazanih letova.
Putnici u zračnoj luci u Frankfurtu mobitelima snimaju hrpetine prtljage koju nema tko razvrstati, pa snimke objavljuju na društvenim mrežama. Sportski komentator Željko Vela hrvatsku javnost iz Münchena obavještava kako je aerodrom "potpuno krahirao". Sve ono što je nekada bilo normalno – ukrcaj u avion, dolazak autobusa na gate, istovar prtljage, sada predstavlja golemi izazov. U Parizu je otkazan svaki peti let zbog štrajka dijela radnika. Belgijska podružnica Lufthanse, Brussels Airlines, otkazala je 700 letova tijekom ljetnih praznika kako bi smanjila opterećenje i izbjegla štrajkove. Londonski Heathrow ovih je dana u zadnji tren otkazao na desetke letova kojima je na put trebalo krenuti oko 10 tisuća putnika. Prosvjed zaposlenih u Ryanairu u Španjolskoj privremeno je prekinut, ali se uskoro nastavlja i trajat će do kraja srpnja. Glasnogovornik sindikata Pier Luigi Copello objasnio je da je pauza napravljena samo kako bi kompaniji "dali priliku da razmisli, sjedne za stol i krene pregovarati u periodu između štrajkova".
- Dvije su stvari važne oko ovih dešavanja u zračnim lukama. S jedne strane postoji manjak radnika, uglavnom zemaljskog osoblja. Drugo je pitanje štrajkova. Obje proizlaze iz istog problema, a taj je da su se radni uvjeti u sektoru pogoršavali posljednjih dvadesetak godina. S liberalizacijom i modelom niskih troškova koji se širi cijelim sektorom došli smo do ove situacije. Niskotarifne aviokompanije svoje radnike plaćaju malo, a pritom žele manje plaćati i za usluge koje koriste u zračnim lukama. Vrše pritisak na tvrtke koje se bave zemaljskim uslugama u zračnim lukama, poput onih koje nude usluge vezane za prtljagu putnika ili koje obavljaju sigurnosne provjere - objašnjava za Novosti Livia Spera, glavna tajnica Europske federacije transportnih radnika (ETF).
Deregulacija i privatizacija zračnih luka otvorile su put ubitačnom natjecanju različitih kompanija. Prije dvadeset godina zračne luke diljem svijeta same su pokrivale oko polovice zemaljskih usluga vezanih uz avioprijevoz, dok je sad taj udio opao na svega pet posto. Krizu je intenziviralo masovno otpuštanje radnika tijekom pandemije, kada su otkaze dobili svi profili radnika, od pilota od rukovatelja prtljagom. Iz Heathrowa poručuju da im sada nedostaje 12 tisuća radnika, briselski Zaventem najavio je zapošljavanje tisuću novih radnika, a toliko ih nedostaje i frankfurtskoj zračnoj luci.
Livia Spera (Foto: ETF)
- Puno je ljudi otpušteno tijekom pandemije, a mnogi od njih ne žele se vratiti na posao u zračnoj luci. Velika je razlika između zemalja u kojima su radnici dobivali potpore umjesto otpuštanja za vrijeme korone i onih u kojima to nije bio slučaj. Kod ovih prvih je trenutno manji nedostatak radne snage, a kod potonjih veći. Zračne luke su najčešće daleko od centra grada, radnik treba imati auto, gubi se puno vremena i novca da bi se stiglo na posao, plaće nisu dobre, posao je fizički težak, puno je smjenskog rada i stalnih kontakata s ljudima. A ne smijemo zanemariti ni da postoji velika konkurencija između kompanija koje nude usluge vezane uz poslovanje u zračnim lukama pa se svugdje i stalno ruši cijena rada - kaže Spera.
Osim masovnih otkaza, u većini kompanija u pandemiji je došlo do smanjenja plaća. Sada kada biznis opet cvate, sindikati ističu da je vrijeme za ponovno pregovaranje o plaćama. S ublažavanjem i ukidanjem korona-mjera sektoru avioprijevoza ove se godine dogodio enorman uzlet. Primjerice, broj putnika koji su letjeli preko Heathrowa u prvoj polovici 2022. bio je 26 milijuna, što je šest puta više nego u istom razdoblju lani. Pravi razmjeri povećanja potražnje vidjet će se tek kada u analizu uđe i žiža ljetne sezone.
- Nove ljude ne može se tek tako zaposliti. U ovom sektoru to je dugotrajniji proces, treba ih obučiti, trebaju proći sigurnosnu provjeru. U nekim slučajevima to traje i do četiri mjeseca. Što se plaća tiče, neki su sindikati tijekom pandemije pristali na zamrzavanje, ali sada je vrijeme da se ponovno pregovara o tome. Dio problema mogao bi se privremeno riješiti ako bi došlo do dijaloga između sindikata i kompanija. No veliki strukturni problemi ostaju i ako se oni ne riješe, sektor nikada neće biti održiv i uvijek ćemo ići prema nekoj krizi. Ljudi su pod pritiskom, sve je veća razina nasilja nad radnicima - govori nam Spera.
I glavni sindikat pilota skandinavske aviokompanije SAS ovoga je mjeseca nakon neuspjelih pregovora oko plaća najavio štrajk. Zbog štrajka će biti otkazano 50 posto letova, što će utjecati na tridesetak tisuća putnika dnevno. "Piloti su riješili da stupe u štrajk. Kako će dođavola štrajk u najopterećenijoj sedmici u posljednje dvije i pol godine pomoći da nađemo i privučemo investitore?" komentirao je direktor SAS-a Anko van der Werff osuđujući "kulturu štrajkova". U zadnjih 12 godina piloti koji rade za SAS štrajkali su šest puta. U najavi novog štrajka više od 900 pilota baziranih u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj osuđuje ustupke oko plaća koje od njih uprava traži. Ne žele, po tko zna koji put, oni biti ti koji pristaju na manje da bi firma dobila više. I u Hrvatskoj je ovih dana među najviše otkazanih letova u zračnim lukama u Splitu i Dubrovniku upravo onih iz SAS-a prema skandinavskim destinacijama.
"Vruće ljeto štrajkova" već rezultira i nekim radničkim pobjedama. Sindikati pilota i kabinskog osoblja Brussels Airlinesa nakon trodnevnog štrajka u lipnju uspjeli su izboriti privremeni dogovor s kompanijom, a za dugoročna rješenja će otpočeti pregovore krajem kolovoza. Početkom ovog mjeseca radnici glavnog operatera ADP-a na pariškom aerodromu Charles de Gaulle otkazali su štrajk nakon dogovora o tripostotnom povećanju plaća za skoro dvije tisuće radnika. Na stotine letova otkazano je otkada su u lipnju radnici, uključujući rukovatelje prtljagom i vatrogasce, započeli štrajkove. Oko dvadeset tisuća komada prtljage još uvijek je zaglavljeno na Charles de Gaulleu, a mnogi će se putnici morati pomiriti s činjenicom da će njihovim koferima to biti i posljednje počivalište.
- Neke su pobjede veće, neke manje, ali sve su važne. U Nizozemskoj imamo slučaj zračne luke Schiphol, gdje se sada sa sindikatima razrađuje plan za zapošljavanje novih ljudi. Općenito, svugdje teže idu pregovori s aviokompanijama. One, blago rečeno, nisu sklone da sjednu za stol s radnicima. Lakše idu pregovori kada su u pitanju zaposleni direktno u zračnim lukama, iako ni to nije jednostavno - komentira naša sugovornica.
U travnju smo u amsterdamskoj zračnoj luci Schiphol mogli svjedočiti prizorima za pamćenje: policija je zatvorila izlaze na autocesti koji vode prema luci jer su se redovi na gateovima protezali izvan zgrada zračne luke. Radnici koji rukuju prtljagom KLM-a, nizozemskog ogranka avioprijevoznika Air France-KLM, započeli su toga dana nenajavljeni štrajk tražeći veće plaće i bolje radne uvjete. Ti su radnici zaduženi za otprilike polovicu sve prtljage koja prolazi kroz Schiphol, inače treću najprometniju zračnu luku u Europi nakon Charlesa de Gaullea i Heathrowa. Zbog općeg kaosa koji je obustava rada proizvela, s radnicima se brzo moralo sjesti za stol. Za oko 15 tisuća radnika dogovoreno je povećanje satnice od 5,25 eura, a nastavljaju se i pregovori o ostalim radnim uvjetima. U lipnju je u Schipholu pak štrajkao dio radnica zaduženih za održavanje higijene i čistoće na aerodromu, zato što su izostavljene iz povećanja satnica koje je obuhvatilo ostalih 15 tisuća radnika i radnica. Ukazale su na problem koji se često veže uz posao čišćenja, a taj je da nisu direktno zaposlene u zračnoj luci, već rade preko posredničkih agencija pa su zato izostavljene iz sporazuma o povećanju satnica.
Outsourcing, doduše, ne kači samo čišćenje. Niskobudžetni avioprijevoznici poput easyJeta i Ryanaira vodeći su u toj raboti i kao direktne zaposlenike uglavnom drže samo posadu i pilote. Sve ostale usluge autsorsaju, od telefonskih linija za podršku i pomoć putnicima do radnika koji obavljaju check-in na aerodromu. Tim i takvim radnicima u mnogim je zemljama otežano sindikalno organiziranje, a "tradicionalni" sindikati ne trude se previše da se otvore prema "neformalnoj" i "atipičnoj" radnoj bazi, iako je sve uobičajenija i masovnija. Na takve se pomake još čeka, ali nastavak rekordne sezone štrajkova mogao bi nas odvesti korak dalje u dobrom smjeru.
