Zbog ubojstva troje srpskih civila u Kijanima, selu kod Gračaca, u periodu od 15. do 28. avgusta 1995. godine, na riječkom županijskom sudu nepravomoćno je na deset godina zatvora osuđen vojni umirovljenik Rajko Kričković (62) iz Zagreba. Sudsko vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ika Šarić utvrdilo je da je Kričković kao pripadnik 118. domobranske pukovnije iz Gospića kriv zbog ubojstava Radomira Sovilja (43), njegove sestre Mire (45) i njihove majke Mare (73).
‘Sud drži kako je nedvojbeno da je žrtve ubio optuženik, u vrijeme dok je bio pripadnik HV-a, i radi se o ratnom zločinu’, naglasila je sutkinja Šarić i obrazložila da se presuda temelji na iskazu krunskog svjedoka koji je tvrdio da mu je Kričković u nekoliko navrata pričao i hvalio se da je ubio Sovilje, a njegov je iskaz potvrđen drugim iskazima svjedoka i nalazima na mjestu događaja. Tokom sudskog postupka utvrđeno je da je Kričković kao pripadnik HV-a obišao već spaljene Kijane, odakle je porijeklom. Kad je ugledao Radomira i Miru Sovilj u dvorištu njihove kuće, zapucao je prema njima iz automatske puške. Radomira je ubio pucajući mu u leđa i glavu dok je bježao kroz šljivik prema šumi, a njegovu sestru Miru usmrtio je na terasi ispred kuće. Njihovu majku, koja je u tim trenucima bila u kući, zapalio je zajedno s kućom i stokom.
Rajko Kričković se na suđenju izjasnio da nije kriv i kategorički je poricao da je krunskom svjedoku priznao navedena ubojstva, navodeći da je s obitelji Sovilj bio u dobrim odnosima i da ih je zatekao mrtve kada se vratio u selo. Ispričao je da je demobiliziran 28. avgusta 1995. i da je nakon toga odlučio zajedno s ocem obići selo. Tvrdio je da su tada zatekli ubijenu obitelj Sovilj i zbog pucnjave koja se začula u selu pobjegli automobilom za Gračac.
Sam optužni postupak protiv Kričkovića, koji je uhapšen u junu 2014., bio je u jednom trenutku obustavljen, a Kričković automatski pušten iz pritvora. Nakon toga arbitrirao je Vrhovni sud i optužnica je naknadno potvrđena.
Kričković se na suđenju branio sa slobode i nije bio na izricanju presude. Sutkinja Ika Šarić, koja je hrvatskoj javnosti ostala poznata po suđenju gospićkoj grupi i prvoj presudi jednom hrvatskom generalu, Mirku Norcu, za ratni zločin, najavila je da će odmah nakon objave presude izdati nalog za raspisivanje tjeralice za Kričkovićem.
Osuđujućom presudom iznenađena je Kričkovićeva odbrana, koja tvrdi da ne postoji nijedan materijalni dokaz da je on počinio ratni zločin i da krunski svjedok na čijem se iskazu praktički temelji presuda nije očevidac događaja i da o njemu nema neposrednih saznanja, te da je taj svjedok Kričkoviću navodno dužan novac. Odbrana je izjavila da Kričković nije u bijegu i da se na izricanju presude nije pojavio zbog tehničkih razloga te da će se sam javiti policiji. Od izricanja nepravomoćne presude pa do zaključenja ovog broja prošlo je pet dana, ali nismo uspjeli doći do potvrde da se Kričković u međuvremenu zaista sam javio.
Po izvorima Hrvatskog helsinškog odbora, u Kijanima je nakon Oluje ubijeno 14 civila, među kojima devet žena. Dvadeset i četiri godine nakon Oluje, za počinjene ratne zločine nad srpskim stanovništvom postoji samo jedna pravosnažna presuda. Naime, Vrhovni sud je 2014. godine Boži Bačeliću, izvidniku i zapovjedniku voda 113. brigade HV-a, povisio kaznu s pet godina i deset mjeseci, koju je donio splitski Županijski sud, na sedam godina zatvora zbog ubojstva dvoje starijih članova porodice Damjanić u selu Prokljanu kraj Skradina i ubojstvo ratnog zarobljenika u Varivodama.
