Imena se samo nižu. Rektor Damir Boras iz akademske zajednice, Luka Burilović iz gospodarske, Zoran Gobac iz sportske, Alemka Markotić iz liječničke… A tek je počelo. Svi su oni osigurali sebi ili svojima – ili i sebi i svojima – cijepljenje preko reda. Sebi, ženi, majci, kome već.
Sve redom pripadnici tzv. elite, predvodnici društva, najbolji među nama, izabrani i određeni da vode ovu državu u bolje sutra, nisu izdržali i pokleknuli su na prvom izazovu i uzeli ono što im ne pripada, premda još nisu cijepljeni svi zdravstveni radnici, teški pacijenti, da o onima pogođenima potresom koji se zlopate po kontejnerima na Baniji ne govorimo.
Pa gdje će im duša, logično pita jedan čitatelj komentirajući skandal?
Naivno pitanje. Jer traje evo trideseta godina da isti i njima slični na isti način vode ovu državu. Iste te elite na jednak način ponašaju se prema javnom dobru i na isti način ga koriste uvijek za vlastitu korist.
Jedino što je više zadivljujuće od činjenice da ti ljudi koriste pogodnost vlastitog položaja da se cijepe "preko reda", čuđenje je javnosti zbog toga.
Otkud uopće ideja da će ta družina koja je dovela ovo društvo i državu do pozicije u kojoj se sada nalazi, uzeti na automatu broj, sjesti na klupicu negdje u kutu i mirno čekati da ih hladni automatski broj prozove?
Zašto mislite da bi jedan Boras to napravio? Kako zamišljate situaciju da Burilović čeka? Ili neki četvrti, peti… Ima ih na stotine. Ovi su sada prozvani, što je na određen način nepošteno prema njima, jer je taj krug puno širi.
Taj krug ljudi 90-ih je opljačkao isto ovo društvo koristeći propast jedne i formiranje druge države. Za njih su se namještale privatizacije, njima su se namještale firme, osiguravali krediti, oni su svoju djecu spašavali fronte, vodili i obnovu pa se dočepali za male ili nikakve pare tuđih kuća.
I sad će, kao, čekati red za cijepljenje?!
Ispod istog šinjela su svi ispali, pa im uzalud ova tirada o debelim zdravstvenim kartonima prepunim latinskih izraza koji svi do jednog govore kako je cijepljenje protiv SARS-CoV-2 nužno isti tren i odmah te da je puki slučaj doveo do toga da odu kod zubara pa tamo naiđu na nekoliko nepotrošenih doza ili su se – poput 85. godišnje majke Alemke Markotić – slučajno našli ispred Zarazne bolnice u Zagrebu upravo kad se pokazalo da je jedna, baš ta jedna doza cjepiva viška.
Naravno da nije bila jedna i naravno da tamo nije bila samo majka jedne od ključnih voditeljica Stožera koji bi nas trebao braniti upravo od takvih koji pokušavaju muljati u porušenom sustavu demontirane države, kako je točno stanje u kojem se nalazi naše društvo definirao premijer Andrej Plenković.
Problem je, međutim, što država nije demontirana odozdo, nego baš s vrha. I to je toliko demontirana da je veliko pitanje hoće li se ikada više uspjeti sastati sama sa sobom, jer smo svi navikli na to da ne funkcionira pa je sa svakom bajaderom, svakim pršutom ili kuvertom koje odnesemo doktorima ili bilo kome drugom i sami rušimo.
Ipak, u ovoj tužnoj i očekivanoj priči zapinje za oko ovo prozivanje novinara iz usta Alemke Markotić koja je, braneći se, kazala da joj je pun mobitel poruka onih koji traže uslugu oko cijepljenja.
Da, valja joj vjerovati, ali umjesto da se zapita zašto je to tako, ona je – cijepila mamu. Bit će joj mobitel i puniji, upravo zbog takvog ponašanja, a država će završiti s demontažom pa se više neće imati tko ni otkud cijepiti.
Na njihovu sramotu, a žalost onih koji su mislili da se ipak može drukčije. Jer, ma što nas uvjeravali - nismo svi isti.
Evo, prije neki dan je umro Ante Mrvica, dobri duh splitske luke. Čovjek koji je ispao legenda samo zato što je savjesno radio svoj posao i to u državnoj firmi, što ga je po ovim novim kategorizacijama poduzetničkih udruga i pripadajućih im medija, automatski svrstavalo ili među uhljebe ili među budale. Definitivno, nismo svi isti.
