Rukavi
Tek što je cijepljenje započelo, doznali smo da cjepiva nema. Odnosno, nema ga dovoljno. Potom smo doznali i da je ministar zdravstva Vili Beroš među onima koji će se žrtvovati za nas tako što se neće cijepiti. "Cijepit ću se čim moj imunitet stečen u kontaktu s virusom regradira. U ovom trenutku to ne bih želio učiniti jer to znači da ću to cjepivo oduzeti nekome kome je potrebno, a to ne mogu dopustiti sebi ni kao ministar, ni kao čovjek. Doza je još uvijek malo i nema smisla da se cijepe oni koji trenutačno imaju imunitet", izjavio je dobrodušni ministar. No ostali istaknuti stožeraši zavrnuli su rukave i pred kamerama demonstrirali kako izgleda primanje prve doze spasonosnog cjepiva, a ono bi nas, ispuni li očekivanja, trebalo približiti nekadašnjem načinu života u kojem se boravak u zatvorenom prostoru u društvu većeg broja osoba s maskom na licu smatrao znakom ozbiljne bolesti.
Uglavnom, u utorak su se pred kamerama cijepili Davor Božinović, Vera Katalinić Janković, Alemka Markotić i Krunoslav Capak u sklopu popularizacije ovog načina istjerivanja Covida-19 iz naših redova. Nešto ranije, cijepljena je osamdesetdvogodišnja korisnica čakovečkog doma za starije. Dan kasnije je preminula. Beroš se oglasio i o tome: "Cijepljena je, a zatim je sljedeći dan preminula. Upućena je na obdukciju koja je pokazala da smrt nije povezana s cijepljenjem", otkrio je medijima Beroš. Žena je cijepljena 27. prosinca prošle godine skupa s tristotinjak sustanara, a već sljedećeg joj je dana zatajilo srce. Prema riječima dr. Višnje Smilović, prve međimurske epidemiologinje, pokojnica je imala mnoge zdravstvene tegobe te bi preminula istog dana i da nije cijepljena. Smilović veli i da su preminuli neki korisnici doma koji se nisu cijepili. Naravno, iako su liječnici ponudili objašnjenja, antivakserski zanos dobio je novi zamah. Koliko će se ljudi, na koncu, zaista cijepiti ovisit će ne samo o količinama cjepiva koje će stići u Hrvatsku – o manjku se govori i u bogatijim i ozbiljnijim državama – nego i o antivakserskim paranojama. A svaki lijek ima nuspojave; osim toga, cijepljenje starijih osoba u domovima zbog njihova zdravstvenog stanja nosi logične rizike.
Milijuni
Nije istina da crkva godišnje dobiva milijardu kuna od države, povikao je sisački biskup Vlado Košić, poznat po inventivnoj, odnosno krajnje desnoj interpretaciji riječi Božje. Ovaj put se bavio novcem, jednom od omiljenih crkvenih tema, a sve kako bi dokazao da se Crkva odriče koliko može za pomoć postradalima, da prima znatno manje nego što se tvrdi i, konačno, da nekako potisne ono što smo ovih dana čitali – da je Srbija za stradale od potresa dala više od Crkve. Košić je zapazio kako crkvena donacija od sedam milijuna kuna za postradala područja nije konačna, odnosno da ona "ne znači da Crkva još neće pomoći", te počeo o novcu koji iz države stiže u Crkvu. "Do vremena ministra financija Slavka Linića bio je to iznos od 300 milijuna kuna godišnje, da bi se poslije, zbog krize, Crkva odrekla 50 milijuna godišnje što poslije nikad nije vraćeno niti se čak pokušalo staviti na stol kao predmet koji treba riješiti. Za doba sadašnjeg ministra financija Zdravka Marića od tog smo iznosa od 250 milijuna izgubili još 25 milijuna kuna jer smo se odrekli još 10 posto, dakle radi se o 225 milijuna, a ne o milijardu kuna", trudio se biti što precizniji. "HBK je odvojio sve svoje rezerve kao interventni novac za prve potrebe. To ne znači da neće biti još pomoći. Već su se javili biskupi koji su donijeli odluke koliko će novca donirati i to je zapravo prva pomoć, a imam i naznake da bi pojedine biskupije mogle sagraditi svaka jednu srušenu crkvu što bi bilo jako dobro", nije stajao Košić. Manje je raspoložen bio za razgovor o novcu koji lokalne vlasti izdvajaju za vjeroučitelje, ali je primijetio da "zlonamjernici vide samo dobitak, a ne vide koliko milijuna Crkva daje svojem narodu očuvanjem kulturnih spomenika, koliko kroz Caritas i druge humanitarne zaklade i akcije daje obiteljima brojne djece, siromašnim studentima, beskućnicima i drugim skupinama". Prava šteta što ga nitko nije upitao bi li državi, možda, bilo jeftinije izravno pomagati ugroženima, a ne preko Caritasa. Na primjer.
Kulen
Kad se već bavimo Crkvom, spomenimo četrdesetsedmogodišnjeg Mirka Mrnarevića, župnika iz Slakovaca, mjesta u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Svećenika su u svojoj obiteljskoj kući napali ugledni lokalni HDZ-ovac Josip Varga zvani Kulen i njegov stariji sin Tomislav. Kako su pritom napali i svoju suprugu te majku Amaliju Varga, zbog obiteljskog je nasilja intervenirala policija. Akteri nisu bili raspoloženi za razgovor. Gospodin Kulen podnio je ostavke na mjesta načelnika Stožera civilne zaštite Grada Otoka i predsjednika temeljnog ogranka HDZ-a u Komletincima. On je, kako čitamo na portalima, vojni umirovljenik, imao je čin satnika, vodi lokalni ogranak Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, a po školama je djecu učio o vrijednostima Domovinskog rata. Stup društva.
Raskol
Raskol u Domovinskom pokretu! Odlaze Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan. On veli da njihovu odlasku kumuje duboka država koja se, koliko smo shvatili, angažirala na razbijanju družine krajnjih desničara okupljenoj oko Miroslava Škore. S druge strane, Domovinski pokret prokazuje Vrkljana kao čovjeka Vilija Beroša i HDZ-a te poručuju kako se nadaju da "dr. Vrkljan i Vidović Krišto neće postati prvi žetončići HDZ-a". Stranci-pokretu čiji je poglavnik politički put započeo obećanjem pomilovanja ratnog zločinca od srca želimo sve loše.
