Portal Index jučer je objavio nalaz obdukcije novinara Vladimira Matijanića preminulog prošlog tjedna. Prema nalazu, utvrđena je obostrana intersticijska upala pluća kao posljedica infekcije koronavirusom. Tu je i masivni otok pluća, generalizirani zastoj krvi, izljev tekućine u osrčje, ugrušci u malim plućnim arterijama, sitna krvarenja u plućne alveole i intersticij pluća. Nalaz obdukcije, nadalje, bilježi otok mozga koji je vjerojatno posljedica reanimacije i zastoja protoka krvi, kao i Sjogrenov sindrom od kojeg je novinar patio, odnosnu kroničnu upalu žlijezde slinovnice, dušnika i bronha. Ukratko, osim teške upale pluća, "istovremeno je s Covidom-19 došlo do upale srčanog mišića, što je dovelo do toga da srce nije moglo obavljati svoju funkciju", što je "vjerojatno bio uzrok značajne onemoćalosti na koju se Matijanić žalio u telefonskom razgovoru s medicinskim djelatnicima", piše Index. Iako je Matijanić isticao da je toliko iscrpljen da ne može ni hodati, podsjeća portal, više medicinskih radnika s kojima je bio u kontaktu nisu smatrali da ga je potrebno hospitalizirati. Nakon objave rezultata Matijanićeve obdukcije, oglasio se i nekadašnji ministar zdravstva Mirando Mrsić, ustvrdivši da s takvim oboljenjima Vladimir Matijanić bez hospitalizacije nije imao nikakve šanse preživjeti. Kako je moguće da je niz medicinara koje je Matijanić u danima i satima prije svoje smrti molio za pomoć donio potpuno pogrešnu procjenu?
- Matijanićev slučaj razotkrio je slabo funkcioniranje zdravstvenog sustava. Tragično je da on sasvim sigurno nije jedini – Hrvatska ima više od šesnaest tisuća preminulih uslijed koronavirusa, što nas stavlja na osmo najgore mjesto u Europskoj uniji. Osim u slaboj procijepljenosti, uzroci leže i u slaboj zdravstvenoj skrbi. Nedostaje nam kadra, veliki dio otišao je preko granice, a dio je apatičan ili nije dovoljno educiran, zato što je tek došao s fakulteta. Osim toga, loša nam je i primarna zdravstvena zaštita – Matijanićeva partnerica je spomenula da nisu mogli doći do liječnika obiteljske medicine. Ukratko, poklopio se niz faktora koji je doveo do pogrešnih odluka - preporučeno mu je da se ne cijepi, nije prepoznat kao pacijent s kompromitiranim imunološkim sustavom, a oni s kojima je komunicirao telefonom nisu prepoznali simptome jer su, možda, bili preneiskusni, govori za Novosti Ivana Kekin, saborska zastupnica zeleno-lijevog bloka, inače po struci psihijatrica.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika nedavno je objavila kako je tijekom pet i pol godina mandata Andreja Plenkovića na čelu Vlade ovu zemlju napustilo 569 liječnika, a njih 186 je to uradilo u dvije i pol godine otkako je ministar zdravstva Vili Beroš. Za razliku od niza europskih zemalja, u Hrvatskoj kao liječnici obiteljske medicine rade i medicinari koji su došli ravno s fakulteta, bez potrebne specijalizacije. Uzrok je što se ne raspisuje dovoljno specijalizacija za tu granu medicine, kaže Kekin – "a i kad se raspisuju, interes je užasno slab. Liječnici obiteljske medicine zarađuju manje nego li liječnici u bolničkom sustavu, imaju lošije radne uvjete i mogućnosti za napredovanje".
- Netko tko je tek završio fakultet teško može prepoznati zahtjevnog pacijenta kakav je bio Matijanić. Upravo bi na tim mjestima trebali biti visoko motivirani i stručni liječnici koji nas najbolje poznaju i koji bi, u konkretnom slučaju, Matijaniću rekli da se obavezno cijepi – vrlo je sporno što mu je iz samog zdravstvenog sustava savjetovano suprotno - koji bi mu prepisali potreban lijek i uputili ga na bolničko liječenje. Ovo je primjer kako ne funkcionira primarna zdravstvena zaštita, koja bi trebala biti stup zdravstva, nastavlja Kekin.
Usprkos tome Hrvatska neusporedivo više ulaže u specijalističku bolničku zaštitu nego li u primarnu, od koje se, kako ističe Hrvatska liječnička komora, "očekuje da zbrine 80 posto zdravstvenih potreba hrvatskih građana". Loš sustav primarne zaštite znači i da njegovi neiskusni liječnici veliki broj pacijenata šalju na nepotrebne pretrage, što zagušuje sustav, a te pretrage čini još nedostupnijima onima kojima zaista trebaju. Inače, Matijanić nije dobio lijekove koji bi mu, moguće, znatno olakšali kliničku sliku, kao što su Paxlovid i Remdesivir. Paxlovid, koji prema studijama smanjuje rizik hospitalizacije ili smrti kod rizičnih skupina za 89 posto, izgleda da u Hrvatsku nikada nije stigao. Dugogodišnji predstojnik Klinike za infektologiju u KBC-u Split Ivo Ivić rekao je "već duže vremena" nema ni Remdesivira, što također govori o stanju hrvatskog zdravstva. Kekin napominje da u sustavu ne postoji način da se jasno vidi gdje čega ima, nego da često ravnatelji zovu jedni drugi i raspituju se – "tako smo 2020. imali veliki broj respiratora, ali na nekim mjestima ih je nedostajalo".
Nakon Matijanićeve smrti javnost je skandalizirala i objava na Facebooku kirurga Hrvoja Tomasovića. Ovaj poznati desničar napisao je da je Matijanić umro "zbog svojih kvazi poštenih stavova kako mu nemaju protekcije i onda nema koga zvati za pomoć", da preminuli novinar "očito nije bio dobar ni s ovim njegovim jugo doktorima pa nije imao niti koga zvati osim hitne", da su njega, Tomasovića, "samo ovo ljeto zvali najmanje jedno 5 puta zbog sličnih stvari", i da je u pitanju "bio neki drugi novinar koji je dobar sa mnom sigurno bi me nazvao i ja bi sve napravio da mu pomognem". Ukratko, Tomasović je napisao da je Matijanić umro zato što nije imao – odnosno, nije htio "potegnuti" veze. U Hrvatskoj je ne samo opće poznata, nego de facto i opće prihvaćena činjenica da privatnim vezama velik dio ljudi kompenzira nedostupnost zdravstvene zaštite, ili preskače dugotrajno čekanje na pojedine pretrage, što je također posljedica loše organiziranog sustava. Istovremeno, takvim vezama u pravilu raspolaže privilegiraniji dio društva, što u praksi znači da onima koji su i tako pri društvenom dnu zdravstvena zaštita u tako lošem sustavu postaje još nedostupnija. U Novostima smo nedavno pisali o istraživanju sociologa Mirka Petrića, Inge Tomić-Koludrović i ostalih, koje je između ostalog pokazalo i da pripadnici srednjih klasa imaju bitno više neformalnih i drugih veza od članova klasa siromašnih financijskih, društvenim i drugim kapitalima.
- Koliko je povlačenje veza normalizirano, najbolje pokazuje slučaj samog ministra Vilija Beroša koji je rekao da se Mirela Čavajda trebala njemu osobno javiti, pa bi se njen problem riješio. I iz svog iskustva rada u bolnici znam koliko je to česta pojava. Velik broj ljudi veze čak ne vidi kao nešto problematično, a zapravo je riječ o problemu koji reflektira ovo o čemu smo govori – a to je nedostupnost sustava, komentira Kekin.
U javnosti je nanovo aktualizirana i tema odgovornosti HDZ-a za uništavanje zdravstva. Pri tome se ne radi tek o lošem upravljanju na najvišim razinama u samom Ministarstvu zdravstva. Naime, od 28 ravnatelja KBC-ova te Kliničkih i Općih bolnica, barem njih 20 povezano je sa HDZ-om, odnosno više od 70 posto. Većina njih pri tom su članovi "stožerne stranke", a ostali su joj bliski, u smislu da su javno podržavali HDZ-ove kandidate na izborima, ili čak i sudjelovali u stranačkim predizbornim spotovima.
- HDZ je potpuno zarobio zdravstvo, od najviših funkcija naniže mahom je riječ o pripadnicima stranke. Kada se govori o raširenosti priziva savjesti, treba uzeti u obzir tko kadrovira i kako se napreduje. Pozicije ravnatelja bolnica, klinika i katedri nose ozbiljnu moć i benefite. Tu je i sprega Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i stručnih društava koje primaju novac od farmakoloških firmi. Ta društva HZZO-u daju preporuke koje lijekove treba uvrstiti na njegove liste, bez da itko deklarira ikakav sukob interesa. HDZ-ovi šefovi HZZO-a ne daju da se potpisuju ugovori iz kojih bi bilo jasno tko dobija novac od koga i kakve lijekove preporuča. Zdravstvo za HDZ predstavlja niz lukrativnih funkcija i bogat plijen koji stranka drži u šapama. I kada se HDZ makne s vlasti, trebat će dosta vremena da stvari krenu u drugom smjeru, zaključuje Kekin.
