Prvi maj jedan je od datuma suvremene povijesti koji razdvaja Hrvate i Srbe. Dan je to sjećanja na hrvatsku vojno-redarstvenu operaciju "Bljesak" iz 1995. kojom je započelo vraćanje teritorija pod zaštitom mirovnih snaga UN-a u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Veličanstvena vojna akcija, kako je slave Hrvati, ili tragedija civilnog stanovništva, kako je komemoriraju Srbi, ona je za samo 31 sat trajno izmijenila sliku zapadne Slavonije. Egzodus većinskog srpskog stanovništva, brojna civilna stradanja, pa i djece, uništena privreda i infrastruktura nekada razvijenih i plodnih zapadnoslavonskih sela izrodili su devastiran, pust i besperspektivan prostor.
Po podacima beogradskog Veritasa, u "Bljesku" je nestalo i poginulo 283 Srba, a spaljeno je 160 sela. Prvih dana poslije "Bljeska" Hrvatska je procjenjivala da je na poraženoj srpskoj strani broj mrtvih bio između 350 i 450. U organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 151 osobe stradale u "Bljesku". Iako je to službeni podatak kojim raspolaže hrvatska vlada, ove žrtve srpske nacionalnosti nikada nisu spomenute na svečanim obilježavanjima godišnjica "Bljeska".
Jedna od sigurno najtragičnijih stranica posljednjeg rata jeste prvomajsko svitanje 1995. u Medarima, gdje je ulazak hrvatskih snaga od 24 mještana preživjelo samo njih dvoje. Među ubijenim mještanima Medara bilo je troje djece Vukovića koja su ubijena na spavanju. Iako se za grobnicu ubijenih znalo još od 1996., ona je ekshumirana tek 2010. godine. Pored Medara, u "Bljesku" je najviše stradalo selo Paklenica u sastavu Novske, gdje je također ubijeno 20 srpskih civila. Najbrojnija stradanja desila su se na cesti kroz Novu Varoš, kuda je hrlila kolona izbezumljenih ljudi prema mostu spasa na Savi i u Bosanskoj Gradišci. U popodnevnim satima 1. maja Hrvatska vojska ušla je u šumu Prašnik, odakle su napadali kolonu dugu dva i po kilometra. Koliko je točno pobijeno srpskih civila u toj izbjegličkoj koloni, na cesti kroz Novu Varoš, nije poznato.
Hrvatske snage su 1. i 2. maja granatirale i prostor susjedne Bosanske Gradiške na teritoriji Republike Srpske. Artiljerijskom napadu pridružila su se i dva aviona HV-a. Rezultat cjelodnevnog napada bilo je dvoje ubijenih staraca i nekoliko djece, od kojih je najmlađe imalo tri godine. Hrvatske snage su i nakon uspostavljenog dogovora o primirju i predaje pripadnika srpske vojske izvršile artiljerijske napade 4. maja na selo Gavrinicu i 5. maja na Šeovicu, gdje se tog dana nalazilo oko 650 srpskih civila koji se nisu uspjeli probiti do Save. Ratni zločini nad srpskim civilima u Medarima, Paklenici, Novoj Varoši, Benkovcu i susjednoj Bosanskoj Gradišci nikada nisu procesuirani, kao što nisu procesuirana ni mučenja zarobljenika i civila nakon "Bljeska" u hrvatskim zatvorima.
Siniša Martinović
Godine nakon "Bljeska" donijele su opstrukciju povratka srpskog stanovništva i diskriminaciju na osnovu Radićevog Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, kao i Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, na osnovu kojih su lokalne vlasti izdavale rješenja o privremenom korištenju napuštene imovine u vlasništvu Srba. Mnoge kuće sa "privremenim rješenjem" bile su u posjedu vlasnika hrvatske nacionalnosti i više od deceniju. Sljedeći potez bilo je osnivanje Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama 1997. godine, koja je velik broj Srba, pogotovo na području zapadne Slavonije, oštetila brojnim malverzacijama i uz indirektan pritisak da se njihova imovina proda što jeftinije i što brže. No hrvatske vlasti su u drugoj polovini devedesetih vješto politički manipulirale i sa većinom novih doseljenika hrvatske nacionalnosti, koji su poslužili za popunjavanje upražnjenog prostora. Bez obzira na to što im je država osigurala smještaj, svojom politikom i neulaganjem u prostor ugasila je nekada razvijenu poljoprivrednu proizvodnju i zatvorila brojna fabrička postrojenja. Sve je to rezultiralo novim valom odlaska iz zapadne Slavonije, ovog puta iz ekonomskih razloga i to hrvatskog stanovništva.
Siniša Martinović, zamjenik načelnika Okučana iz srpskih redova, ističe da iz zapadne Slavonije odlaze svi, i Srbi i Hrvati.
- Ljude za ovaj kraj više ne vežu ni kuće. U jednoj godini zaključa se po sto hrvatskih kuća. Tko god nekom želi loše, ne može se nadati dobrom. Okučani su ostali zamrznuti u devedesetim godinama. Ovdje još uvijek nije dobro došao identitet našeg velikana, zemljaka Grigora Viteza, i to samo zbog njegove nacionalnosti, ali zato imamo Radio Bljesak i Dječji vrtić Bljesak. Ti nazivi nisu na liniji pomirenja i napretka - kaže Martinović za Novosti.
Dodaje da je identitet nekadašnjih Okučana skroz izbrisan, a nacionalna struktura drastično izmijenjena. Srba je u Okučanima 1991. bilo 72,43 posto, dok ih je 2011. popisano samo 22,7 posto. A podaci sa posljednjeg popisa od lani mogli bi biti još više poražavajući.
- Mnogi problemi su još uvijek isti. Prije svega, tu su neriješeni problemi dobivanja hrvatskog državljanstva naših građana. Nije ih riješio ni novi Zakon o hrvatskom državljanstvu. Ulaskom u Europsku uniju u našim pograničnim krajevima nastali su i novi problemi. Nelogični propisi, brojna ograničenja, stroge kontrole otežavaju život uz granicu. Mi smo u Okučanima uvijek bili orijentirani prema Bosanskoj Gradišci. Naše porodice se nalaze s obje strane granice. A mora se razmišljati što se preko nje smije prenijeti. Ljude se kažnjava ako prenose svoj krumpjer, kobasicu, mlijeko iz Gradiške roditeljima koji žive u Okučanima. Granica više nego ikada razdvaja porodice i prijatelje - govori Martinović.
Nikola Ivanović
Razočaran je činjenicom da ni nakon 27 godina od "Bljeska" hrvatska javnost ne shvaća da su 1. maja 1995. ubijeni hrvatski građani, i to djeca, žene, starci.
- Mi Srbi u zapadnoj Slavoniji nismo neprijatelji ove države. Ne može nitko više voljeti ovaj kraj i ovu državu od Srba koji su se na svoja ognjišta vratili odmah, prvih godina nakon "Bljeska". Ali nama se stalno lijepe neprijateljske etikete. Srbi su uvijek dežurni krivci, uvijek se moramo dokazivati. Srbi u zapadnoj Slavoniji nisu pali iz svemira. Na području Okučana je 16 pravoslavnih groblja. Vjekovima živimo ovdje, ali često doživljavamo pitanja što ovdje radimo i kažu nam da idemo tamo odakle smo došli. U tim konstantnim borbama ljudi gube dostojanstvo - ističe Martinović.
Zamjenik župana Požeško-slavonske županije iz srpskih redova Nikola Ivanović ističe da nitko nije osuđen za zločine nad srpskim civilima počinjenim u "Bljesku".
- Osuđujemo sve zločine na ovom području, tko god da ih je počinio i podupiremo državne vlasti da procesuiraju sve one koji su ih počinili. Međutim, u tom procesu vidimo veliku jednostranost i nemar po pitanju zločina koji su počinjeni nad srpskim civilima - navodi Ivanović i podsjeća da je na području zapadne Slavonije i 1995. postojala mirovna inicijativa za normalizaciju uslova života između Srba i Hrvata.
- Radilo se na otvaranju autoceste, vođeni su razgovori oko normalizacije infrastrukture u tada podijeljenom Pakracu. Unatoč svim tim nastojanjima, krenulo se u akciju da se prostor zapadne Slavonije u ustavnopravni poredak Hrvatske vrati vojnim putem. Nakon "Bljeska" jednu čitavu deceniju birokratskim preprekama otežavao se povratak. Obnova je započela prekasno, tek 2004. Elektrifikaciju posljednjeg sela riješili smo tek prošle godine - govori Ivanović, dodajući da je na pakračkom i lipičkom području 1991. živjelo 27.000 stanovnika, a danas ih je ostalo samo 14.000.
- Živimo na ovim prostorima i ne možemo jedni bez drugih. Sve bitke koje su vođene poslije "Bljeska" su izgubljene za život, povratak, opstanak i ostanak s obzirom na broj ljudi koji je tu ostao. Važno je da verbalnih i fizičkih međunacionalnih incidenata nema. Narod je u svojoj potrebi za životom nastavio živjeti dalje i to je naš jedini uspjeh - kaže Ivanović.
