Posljednje dvije godine u Crnoj Gori pale su dvije vlade, a pitanje je da li će do treće vlade doći ponovnim preslagivanjem u parlamentu, kako bi se namakla potrebna većina od 41 glasa, ili će to biti izborima. Nakon što je 20. augusta izglasano nepovjerenje manjinskoj vladi Dritana Abazovića, izgledalo je kao da će 44. Vladu Crne Gore opet sastaviti ista većina koja je dala 42. vladu, sa Zdravkom Krivokapićem na čelu. Većina koju predvode Demokratska fronta, Demokrate i Građanski pokret URA potpisala je 2. septembra sporazum da će za petnaest dana formirati novu Vladu. Kao mandatar se spominjao Andrija Mandić, jedan od lidera koalicije Demokratski front, prosrpski i proruski orijentirani političar, koji se za tu funkciju borio i prilikom pregovora o formiranju 42. vlade, prve postđukanovićevske, ako se o tom vremenu može pričati. Nije se izborio, kako onda, tako ni sada, prije svega zbog brojnih nesuglasica sa liderom URA-e Abazovićem. Kompromis su pronašli i za mandatara je predložen Miodrag Lekić, prvi predsjednik koalicije DF i lider još jedne prosrpske partije, Demokratski savez – Demos. Oko toga su se složili svi i to su ime predložili predsjedniku Milu Đukanoviću, ali Đukanović je za početak prijedlog odbio jer smatra "da se za to nijesu stekli svi neophodni uslovi." Odnosno, pojasnio je kako je "javnost od strane pojedinih predstavnika partija koji su učestvovali u konstituisanju tog predloga obaviještena da je on dobio samo verbalnu podršku, i da potpise podrške nijesu dali poslanici URA, SNP i CIVIS”.
Đukanović je takođe predsjednici Skupštini Crne Gore Danijeli Đurović podnio prijedlog za skraćenje mandata 27. saziva Skupštine Crne Gore. Kao razlog je naveo i da se na konzultacije sa njim nisu odazvali predstavnici Demokratskog fronta (DF), Demokratske Crne Gore (DEM), Socijalističke narodne partije (SNP) i Građanskog pokreta URA podsjećajući da su prethodna dva puta na konzultacije dolazili svi predstavnici, pa zbog svega nema utisak "da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira Vladu koja bi ponudila rješenja veoma teških problema na finansijskom, ekonomskom, pravnom, institucionalnom i političkom planu." I ta odluka mora proći parlament, odnosno dobiti potrebnu većinu da bi zaživjela. U međuvremenu, Đukanoviću su dostavljeni potpisi 41 poslanika parlamentarne većine sa čim su se stekli uvjeti da se mandate povjeri Lekiću, stoji u dopisu ove parlamentarne većine. Iz DF zahtijevaju da Đukanović povuče zahtjev da se skrati mandate parlamentu jer "Miodrag Lekić ima podršku 41 poslanika da dobije mandate i sastavi 44. Vladu Crne Gore", navodi se u dopisu DF-a odakle čak najavljuju da će od predsjednice Skupštine tražiti da se raspišu vanredni predsjednički izbori.
Aktuelnu situaciju analizirala je na radiju Antena M izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, koja sumnja da je među koalicijom koja je predložila Lekića došlo do ijednog drugog dogovora, osim za mandatara, kao i da URA kupuje vrijeme da Abazović još bude premijer.
"Šta se dešava kod njih jako je teško procijeniti. Mislim da ne postoji jedinstven stav unutar URA-e, a ono što je komplikovanije je da njihov lider nema jasan stav šta i kada želi da uradi, i u kojoj je mjeri on pod nekim uticajima da donosi neke odluke", rekla je Uljarević. To što su Demokrate i URA ignorisali poruke Zapada da nije prihvatljiva Vlada sa DF-om, i ušli u pregovore sa njima, Uljarević vidi kao jedan vid lutanja. Trenutna, manjinska vlada Crne Gore izgubila je podršku Đukanovićevog DPS-a nakon što je Abazovićeva vlada usvojila Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, nakon tek nešto više od 100 dana od preuzimanja vlasti, sa čijeg čela je prethodno svrgnut Zdravko Krivokapića koji je imao podršku istih ovih političkih opcija koje su, barem verbalno, dale podršku Lekiću. Abazoviću su, u međuvremenu, mnogi prigovarali zbližavanje sa Aleksandrom Vučićem i Srbijom, kao i inicijativi Otvoreni Balkan.
