Predstavnici srpske manjine pravi su vladari Hrvatske. Upravljaju hrvatskom Vladom zahvaljujući instrukcijama iz Beograda, strpljivo iščekujući sljedeću fazu svoga mračnog projekta: Veliku Srbiju. Izmišljaju ugroženost iako imaju najveća prava u Evropi, ako ne i svijetu. Dođe li do kakvog fizičkog napada, najčešće to nema veze s njihovim etničkim porijeklom. Ako i ima, sami su odgovorni zato što provociraju većinsko stanovništvo. Nitko, uostalom, ne pita kako je Hrvatima koji su suočeni s govorom mržnje. Ne pita zato što Srbi u Hrvatskoj, uz pomoć lijevih medijsko-političkih pomagača, uspješno izvrću sadašnjosti i manipuliraju prošlošću. Ključni je primjer Jasenovac, koji baš zbog toga treba temeljito prekopati i istražiti. Treba ih lišiti mitova iz prošlosti i privilegija u sadašnjosti, zato što ta prava generiraju sukobe. Nestankom političkih prava, nestat će i kao stvarni nositelji političke moći u Hrvatskoj. Srpska manjina je problem koji konačno treba riješiti, a treba ga riješiti tako da se Srbe u Hrvatskoj prisili da postanu Hrvati.
Uvodni pasus pripada poetici mračne, paranoidne i pogromaške kulture kakva se na ovim prostorima mogla čuti prije 80-ak godina, sve dok Komunistička partija nije oslobodila Hrvatsku od fašizma. No navedeni skup opasnih ideja za ovu priliku nije preuzet iz toga razdoblja. Radi se o sublimatu političkih poruka koje su zadnjih mjeseci razasute po programima i medijskim istupima viđenijih prvaka desnice i njihovih pokreta. Navedene prijetnje, predstavljene kao legitimna predizborna obećanja, doista su napisane i izrečene od kraja prošle godine do danas. Gotovo od riječi do riječi izgovorili su ih predstavnici stranaka okupljenih oko Domovinskog pokreta Miroslava Škore i Desne lige u kojoj se nalaze HSP, Neovisni za Hrvatsku i nešto što se zove Generacija obnove. Uz programske prijetnje upućene ženama i njihovim tijelima, Srbi i njihovi politički predstavnici opet su postali predizborna opsesija desnice i njihovih zlokobnih metoda.
Svim hrvatskim državljanima u osobnim će dokumentima pisati da su oni po nacionalnosti Hrvati. I diskriminacija neće biti moguća – poručio je Ladislav Ilčić iz Suverenista
Prije koji mjesec predsjednik HSP-a Karlo Starčević optužio je predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca za provođenje drugog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti u Hrvatskoj. Njega i njegove ‘falangiste’ HSP je proglasio organizatorima četničkih derneka, istaknuvši usput da su teze o ustaškom dječjem logoru Sisak falsifikat koji je ‘monstruozna’ i posve neutemeljena laž kontra NDH, Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda. Komentirajući nedavno transparent Bad Blue Boysa kojim su navijači zaprijetili seksualnim nasiljem nad srpskim ženama i djecom, Starčevićeva politička partnerica Bruna Esih predstavila je sebe kao žrtvu govora mržnje. Po objavi sklapanja koalicije Desne lige, politički su partneri rezimirali da im je jedan od ciljeva maknuti srpske predstavnike iz vlasti. Takve izjave i najave ne iznenađuju nikoga tko je i najpovršnije upoznat s proustaškom politikom pravaša, Brune Esih i njihovih mladolikih partnera iz Generacije obnove. Sve je to više-manje poznato, kao i njihov neminovni fijasko na narednim parlamentarnim izborima. Ovdje su u kontekstu antisrpske kampanje navedeni usputno, kao sitni uvod u političko istovjetni, ali puno krupniji projekt nazvan Domovinski pokret Miroslava Škore.
Na dan kad je najavio osnutak pokreta, Škoro je izjavio da su manjine u Hrvatskoj privilegirane. Njegova izjava pretočena je uskoro u predizborni program, u kojem se najavljuje oduzimanje zagarantiranih manjinskih mjesta u Saboru. ‘Ovaj (postojeći, op. a.) model stvarno ne doprinosi podizanju razine zaštite manjina i njihovoj inkluziji u društvo, već služi posve drugim političkim svrhama i zlouporabi nacionalnih manjina radi ostvarivanja osobnih interesa uske skupine’, naveo je Domovinski pokret, predstavljajući uzurpaciju manjinskih političkih prava kao društveno-politički trijumf za manjine. Iako nije izrečeno, cijeli projekt je, dakako, osmišljen i fokusiran na oduzimanje prava srpskoj manjini i njihovim političkim predstavnicima. Zato je Škoro, uz doslovno svakog isturenog člana svoga pokreta, zadnjih mjeseci marno radio na političkoj dehumanizaciji pojedinaca poput Milorada Pupovca. U više ga je navrata nazvao nositeljem ‘velikosrpske politike’, što je kvalifikacija koja u hrvatskom društvu zaziva društveni prezir i sve zamislive forme obračuna protiv onoga kome se prilijepi takva etiketa.
Uz najavu oduzimanja prava srpskoj manjini i sirove verbalne nasrtaje na njihove predstavnike u Saboru, Škoro je krajem prošle godine prionuo nečemu što se može označiti kao sekundarna viktimizacija cijele srpske zajednice u Hrvatskoj – proustaškom revizionizmu. Uoči predsjedničkih izbora izjavio je da NDH nije bila samo fašistička država. Potom je branio ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, zašavši nakon toga u duboki negacionizam. ‘Otići ću u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba, prekopat ćemo sve’, poručio je Škoro. Nakon kritika u javnosti, nemušto se izvlačio iz neugodne situacije. No nekoliko mjeseci nakon toga, u aktualnoj predizbornoj kampanji, poručio je da podržava rad istraživača i znanstvenika koji, kako je rekao, žele saznati pravu istinu o Jasenovcu ‘i tako pomoći s hrvatskog imena skinuti ljagu koju nam razni falsifikatori povijesti besramno podmeću’. Škoro je pritom mislio na proustaško Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. ‘Istina o Jasenovcu’, međutim, postoji. Samo što nacionalistički lažovi, kao i oni koji njihove ideje mejnstrimiziraju, poput Miroslava Škore i njegovih partnera, tvrde suprotno.
Među njih spada Blok za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića, koji na svojim stranicama nema predizborna obećanja. No njihov stranački program, koji je objavljen u studenome prošle godine, također predviđa dokidanje postojećih prava srpskoj manjini, zato što ona ‘svoje ‘posebne interese’ stavlja iznad interesa većine’. Kao argumente za takav stav Hasanbegovićeva stranka nameće optužbu da srpska manjina ‘nerijetko izaziva suvišne napetosti u odnosima između Hrvatske i Srbije, a ne pomaže ni suživotu različitih nacionalnih i kulturnih zajednica u Hrvatskoj’. Tezu u kojoj su Srbi sami krivi za ‘napetosti’, zbog čega ih treba lišiti prava koja su zajamčena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Hasanbegović je u više navrata eksplicirao tijekom kampanje. U jednom od zadnjih istupa najprije je izjavio da u transparentu Bad Blue Boysa, kojim se obećava silovanje srpskih žena i djece, ‘ne vidi elemente protusrpstva’. Nakon relativizacije evidentnog govora mržnje, ustvrdio je da ‘bi se moglo reći’ da je i Pupovac inspirator tih događaja.
Penavina zamjenica Ivana Mujkić, koja ga je slijedila iz HDZ-a prema Škorinoj listi, zaprijetila je neredima u slučaju da među popisivačima na narednom popisu stanovništva bude pripadnika manjina
Njegove teze potom je reproducirao Marijan Pavliček, zamjenik gradonačelnika Vukovara i predsjednik Hrvatske konzervativne stranke, koja je također u koaliciji s Domovinskim pokretom. Za sukobe Boysa i Grobara u Vukovaru optužio je Pupovca. ‘Ovo nije samo navijački sukob, nego i nacionalni sukob te izravna posljedica političkog djelovanja Milorada Pupovca, njegovog etnobiznisa’, izjavio je u svibanjskoj ‘Bujici’. I Pavliček i Hasanbegović i brojni drugi partneri Domovinskog pokreta gotovo na dnevnoj bazi šire stupidnu zavjereničku ideju o srpskoj manjini koja vuče konce u državi i vodi vladu. ‘Jasno šaljemo poruku da je glas za HDZ na sljedećim izborima glas za situaciju u kojoj će o hrvatskoj vladi i većini arbitrirati gospodin Milorad Pupovac’, poručio je nedavno Hasanbegović.
Dok osnivači Domovinskog pokreta i Bloka za Hrvatsku obećavaju od Srba napraviti političke Hrvate, njihovi partneri iz Suverenista otišli su korak dalje: oni im žele nacionalnost negirati i na papiru. Nešto što se na stranicama Suverenista programski naziva ‘odnos prema etničkim manjinama’, obrazloženo je minulog ožujka u popunjenoj dvorani Lisinski. Tamo je na predizbornom skupu Ladislav Ilčić prozborio o ‘rješenju pitanja’ nacionalnih manjina. A rješenje bi trebalo donijeti zato što je, po njemu i Suverenistima, podjela u hrvatskom društvu po nacionalnosti ‘jedna od najjačih’. Nakon što je sugerirao da su manjine odgovorne za te podjele, uslijedila je konačna, postizborna solucija. Ilčić je u ime Suverenista, posredno i Domovinskog pokreta, obećao da će problem manjina riješiti tako što one više neće postojati. ‘Svim hrvatskim državljanima u osobnim će dokumentima pisati da su oni po nacionalnosti Hrvati. I diskriminacija neće biti moguća’, poručio je Ilčić uz buran pljesak i dodao da će tako biti ostvaren san: nacija ravnopravnih državljana.
Dok iščekuju dolazak na vlast da ispune ovakve opasne ideje, u Vukovaru se odvijaju pokazne vježbe. Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji godinama intenzivno radi na sprečavanju uvođenja višejezičnosti u tom gradu i koji se ne libi netrpeljivost ispoljavati i na srpskoj djeci, iskoristio je izvanredno virusno stanje da donese odluku o ukidanju financija za manjinske zajednice, s naglaskom na srpsku. U isto je vrijeme nastavljena isplata Crvenom križu, iako je rad manjinskih vijeća reguliran Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina koji je iznad odluka lokalnih vlasti. Njegova zamjenica Ivana Mujkić, koja ga je slijedila iz HDZ-a prema Škorinoj listi, krajem svibnja je zaprijetila neredima u slučaju da među popisivačima na narednom popisu stanovništva bude pripadnika manjina. ‘Ako se to ne riješi, mi ćemo 2022. godine, 2023. godine imati ovdje nerede’, poručila je ona, unijevši u javnu raspravu mogućnost sasvim konkretnog nasilja ako se ne ispune uvjeti nadređenog Penave. Sve je u slučaju gradonačelnika Vukovara u znaku netrpeljivosti prema Srbima, pa tako i razlog istupanja iz HDZ-a. Ispisujući se uoči izbora iz te stranke, kao razlog je naveo i koaliranje s predstavnicima srpske manjine, zato što je njene interese izvršna vlast stavila ispred ‘interesa i žrtve Vukovara’. Kad se srpska zajednica stavi preko puta ‘žrtve Vukovara’, zna se što to znači za njih i svakoga tko ima posla s njima: prvi su velikosrbi, a drugi veleizdajnici. Penava je, uostalom, poput Škore, zadnjih mjeseci opetovano govorio o velikosrpskoj opasnosti u Hrvatskoj i velikosrpskim demagozima u redovima predstavnika srpske manjine.
A kao što smo vidjeli, velikosrbi upravljaju Plenkovićem. Odgovor na pitanje tko vlada tim ‘velikosrbima’ u više su navrata također ponudili iz Domovinskog pokreta. Na primjer: ‘Aleksandar Vučić traži preko Pupovca da se mijenja znakove HOS-a, naši slušaju Pupovca i to je to’, poručila je prije par tjedana Ruža Tomašić s liste Domovinskog pokreta, koja je u istom intervjuu otišla korak dalje od pukog huškanja i poziva na smanjenje prava srpskoj manjini. Oduzela je pravo političarima srpske nacionalnosti da uopće predstavljaju tu manjinu, pod optužbom da su sudjelovali u ratnim zločinima i silovanjima. Pitanje se odnosilo na Pupovca i njegove aktivnosti u Saboru, ali ga je Tomašić proširila u odgovoru. ‘U samosvjesnoj državi, gdje se vodio rat prije 25 godina, takvo se nešto ne bi dogodilo nikada. Jel’ možete zamisliti da netko od Hrvata u Novom Sadu diže balvan revoluciju, ubija i siluje i onda nakon toga kao da se ništa nije dogodilo, ide u srpski parlament’, kazala je Tomašić, zaokruživši tako politiku koja već mjesecima gotovo svakodnevno reži na Srbe, laje na njihova prava, laže o prošlosti i relativizira aktualni ulični fašizam.
Mogli smo ovdje navesti još niz primjera koji dokazuju ekstremističku narav Domovinskog pokreta. Hrvoje Zekanović je primjerice u Saboru upozorio da bi lokalni vukovarski Srbi mogli frizirati onaj popis stanovništva u Vukovaru, samo kako bi održali postotak koji im jamči postojeća prava. Novinarka Karolina Vidović Krišto, koja se također nalazi na njihovoj listi, obećala je da u njihovom mandatu teme koje se bave pitanjima nacionalnih manjina neće biti u nacionalnom kulturnom interesu. Veteran HOS-a Damir Markuš zaprijetio je prije koji tjedan gašenjem Novosti, pa je cijeli Pokret ostao valjda bez ijednog člana koji zadnjih mjeseci nije uputio istu prijetnju. Ima toga još puno, ali je zaključak jasan: radi se o političkom talogu koji ne nudi ništa osim drevnog, sirovog šovinizma sa Srbima u fokusu.
Kad bi se tražila nekakva paralela s njihovim programom i stavovima, bio bi to bastardni sadržaj huškačkog tabloida ‘Slobodnog tjednika’ i emisije ‘Bujica’. Budući da je glavni urednik ST-a Robert Pauletić drugi na Škorinoj listi u X. jedinici, a neonacistički voditelj ‘Bujice’ Velimir Bujanec glavni medijski operativac ove degutantne političke priče, usporedba je više nego simbolična.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
